Zašto hrvatska desnica jugokomuniste i partizane ne smatra Hrvatima iako su oni to bili? Hrvatski desničari svakome tko ne dijeli njihove ekstremne stavove odriču hrvatstvo, a srpska desnica svakome gleda nametnuti srpstvo (svi su štokavci Srbi). Mnogi komuniste uopće ne smatraju Srbima, Hrvatima, Bošnjacima nego nekom četvrtom stranom.
Komunisti su kao i ustaše imali i pozitivnih i negativnih strana. Ključno je da su i jedni i drugi bili Hrvati. To je bio unutarhrvatski (bratoubilački) rat. Najviše mi smeta kad netko komunistima i partizanima odriče hrvatstvo. Oni nisu mogli počiniti zločine prema hrvatskom narodu jer su sami bili Hrvati. Prije rata postojala je Socijalistička Republika Hrvatska. Obuhvaćala je isto ozemlje kao današnja Republika Hrvatska. Glavni grad SRH isto je bio Zagreb. Na grbu SRH isto je bila šahovnica. Himna SRH isto je bila Lijepa naša domovino (Hrvatska je jedina od republika u SFRJ imala svoju ustavom propisanu himnu). Službeni jezik SRH isto je bio hrvatski. Ne srpskohrvatski nego baš hrvatski, u ustavu je stajalo da je službeni hrvatski književni jezik. Nastavni predmet zvao se hrvatski ili srpski jezik samo u Hrvatskoj, a u svim drugim republikama srpskohrvatski. Uostalom je nebitno kako se jezik zvao, bio je hrvatski. Sve je bilo isto, samo je SRH postala RH i voljom 94% svojih državljana postala neovisna država. Doslovno je vođen bratoubilački rat. Ustaše bi uzeli jednog, a partizani drugog brata. Isto je bilo i u Srba. Jedan sin Draže Mihailovića bio je partizan. Branko Bogunović bio je četnički vojvoda, a njegov rođeni brat Uroš Bogunović zapovjednik Šeste krajiške partizanske brigade i narodni heroj Jugoslavije. Odraz je najvećeg neznanja poistovjećivati ateizam i komunizam. Biti ateist ne znači biti komunist, ja sam ateist i hrvatski nacionalist. Vjeroispovijest nema nikakve veze s narodnošću.
Komunisti su kao i ustaše imali i pozitivnih i negativnih strana. Ključno je da su i jedni i drugi bili Hrvati. To je bio unutarhrvatski (bratoubilački) rat. Najviše mi smeta kad netko komunistima i partizanima odriče hrvatstvo. Oni nisu mogli počiniti zločine prema hrvatskom narodu jer su sami bili Hrvati. Prije rata postojala je Socijalistička Republika Hrvatska. Obuhvaćala je isto ozemlje kao današnja Republika Hrvatska. Glavni grad SRH isto je bio Zagreb. Na grbu SRH isto je bila šahovnica. Himna SRH isto je bila Lijepa naša domovino (Hrvatska je jedina od republika u SFRJ imala svoju ustavom propisanu himnu). Službeni jezik SRH isto je bio hrvatski. Ne srpskohrvatski nego baš hrvatski, u ustavu je stajalo da je službeni hrvatski književni jezik. Nastavni predmet zvao se hrvatski ili srpski jezik samo u Hrvatskoj, a u svim drugim republikama srpskohrvatski. Uostalom je nebitno kako se jezik zvao, bio je hrvatski. Sve je bilo isto, samo je SRH postala RH i voljom 94% svojih državljana postala neovisna država. Doslovno je vođen bratoubilački rat. Ustaše bi uzeli jednog, a partizani drugog brata. Isto je bilo i u Srba. Jedan sin Draže Mihailovića bio je partizan. Branko Bogunović bio je četnički vojvoda, a njegov rođeni brat Uroš Bogunović zapovjednik Šeste krajiške partizanske brigade i narodni heroj Jugoslavije. Odraz je najvećeg neznanja poistovjećivati ateizam i komunizam. Biti ateist ne znači biti komunist, ja sam ateist i hrvatski nacionalist. Vjeroispovijest nema nikakve veze s narodnošću.
