Komunikacija bez interneta i telefona

Kada bismo sledećih 365 dana bili bez interneta i telefona, bilo kakve mogućnosti komunikacije osim oči u oči, kako bi to uticalo na nas? Hm!? Kada ne bismo morali nekoga da blokiramo, goustujemo, šaljemo poruke, sinujemo ili se hajdujemo, da li bi sve bilo jednostavnije? Definitivno!

Zašto su neki "laki na prstima", a teški na rečima?

Život bez interneta i telefona značajno bi uticao na sve nas. Posebno na mlade generacije. Ne znam koliko bi mladi mogli da izdrže bez neta.

Mislim da bih mogla da izdržim bez ovih modernih tehnologija. Ali..ne znam koliko dugo..

Bio bi kolaps društva, banke ne bi radile, snabdevanje, transport... najmanja je muka što nećeš da se čuješ sa ćerkom što je otišla u Australiju (primera radi)...

Slažem se i to bi bio pravi problem. Sve račune plaćam online, preko E uprave dobijam Rešenje za porez.. Ne znam kako bih se ponovo navikla da čekam u redu da bih platila račune.


Поштари би имали више посла. Писма, љубавна писма, разгледнице, честитке за Нову Годину, ако је хитно телеграм... Не кажем да је било боље, али ми то помало недостаје. Мада сам ја стари носталгичар, тако да ... ;)

I meni nedostaje sve šta si nabrojao. Ne sećam se kada sam nekome poslala pravo pismo...I ja se sećam onih čestitki za Novu godinu..I ja sam nostalgičarka..ponekad.

***

Kako bismo se svi pronašli ovde, da nema neta?
 
Kada bismo sledećih 365 dana bili bez interneta i telefona, bilo kakve mogućnosti komunikacije osim oči u oči, kako bi to uticalo na nas? Hm!? Kada ne bismo morali nekoga da blokiramo, goustujemo, šaljemo poruke, sinujemo ili se hajdujemo, da li bi sve bilo jednostavnije? Definitivno!

Zašto su neki "laki na prstima", a teški na rečima?
ako "drzava" primeti da ne koristimo telefon i internet, uvesce obavezu da ih koristimo. Nisu oni dzaba smisljeni.
 
Пре пар месеци се догодило нешто занимљиво. Договорим се са сестричином да одемо на пиће. Дођем превозом до града да бих јелте могла пиво да попијем и видим да сам заборавила мобилни.
Нема фрке, увек се нађемо негде на тргу и обзиром да долазимо на трг са супротних страна града обавезно се сретнемо.
Тако ја одем до трга, па до краја пешачке зоне па седнем да сачекам, реко младо дете то се спрема, шминка..
Почне киша и ја продужим до њеног стана, мрак.
Ктенем назад и сад ми је већ смешно.
Пре мобилних телефона сви смо се налазили на тргу, на шеталишту, није било теорије да се неко провуче неопажено...
И тако се ја нашетах још пола сата и вратих се кући.

Онда се чујемо. Она је седела на тргу и чекала ме, ја сам прошла три пута а није ме видела, а ја гледала у народ који хода и тако...
Ево и данас ми није јасно како смо се дејтовали, синовали, мували, забаљали, сексали без мобилних!
 

Back
Top