Baš super tema. Meni je skoro bio dao neko repku, za komentar, od pre dve godine. I došlo mi je slatko skroz na skroz. Sada ne mogu da poverujem, koliko sam naivno & nevino po pitanju nekih stvari bila. Strašno. Koliko sam ja mislila sve..uverena u ljubav, u dobrotu. U nepostojanje realnog zla, u ljudima. Nasmejala sam se, i u isto vreme, mi je došlo da ridam od plača. Volela bih da sam ta Jelena opet. da imam tu veru u ljude, da verujem u sve ono šta jesam verovala...nezadrživo...tada. Divim se nekim komentarima sebi, kolikom sam ja jačinom bila uverena u to sve...šta je istina, šta je ljubav. Šta je prijateljstvo. Strašno...Koliko je to u meni prekrasno dreždilo. Sijalo. Naprosto...odisalo. Volela bih da imam taj deo nekadašnje sebe...koji u meni više ne postoji.
Druga stvar...Sećam se, svog komentara i jednog posta, negde malo posle mog učlanjenja...Jedna koleginica, koja je bila učlanjena pre meneje postavila pitanje, to jest temu. I sećam se i date teme, jao da juče bilo je . I mog komentara. I na to se postidim. Kao čovek. Svi smo nastojali da je razvedrimo, razveselimo. Tada sma bila "mala". Nisam mogla da shvatim njen jad, gorčnu. Tugu. Kako možeš da se kao čovek toliko i na takav način razočaraš. U ono šta ti je važno. Dragoceno. Naprosto, nastojala sam u komentaru da je "dignem", da je nasmejem, da joj dam podstrek, neku nadu, da doće neko drugi, pa nije zadnji i jednini...I danas se kao čovek, iako dobronamerno i od srca dat komentar iz najbolje namere...nije "upalio". MOžda je i iznervirao. Ili još više rastužio. Znam po sebi, danas. Ni mene niko ne bi mogao da uteši, razveseli. Danas bi joj eto rekla...da sma bila mlada & "mala", i da sma tada imala samo najbolju nameru, i da se kao čovek stidim. Jer nisam shvatala na pravi način.
NIkada i ništa ne bih podvukla i povukla od svega svoh napisanog za ove četiri godine. To je ono što ja jesam bila. Što i danas jesam. Ako bih povukla , to bi značilo da mi je žao onoga što jesam (u) radila. Što jesam pisala. Što u svakom svom slovu jesam osećala. Disala. I živela. I toga se ne stidim.
Kada vratim unazad, drago mi je, što na takav način jesam pisala. Sve. Sutra da se rodim, opet bih sve ispočetka i na isti način postupila.
Da je drugačije, to onda ne bih bila ja.
