Kolonizacije Vojvodine 1919 vs Kolonizacija Vojvodine 1945

Мени то не смета, с обзиром на то да тамбурашке песме неретко имају верзије на више језика. Јесте ми чудно ијекавизирање Осам тамбураша, али није смртни грех - можемо тумачити нпр. да се "дођош" заљубио на Пезосу. Било би глупо то чинити с песмама попут Четир' коња дебела, али не знам да је то радио.
Meni u nekim primerima deluje da ne kažem kao divljaštvo. Možda zbog jače izloženosti srpskoj ijekavici u CG i Hercegovini koja je dosledna, pa se reč svijetla na slogove razlaže kao svi-je-tla, dok u ostalim ijekavskim krajevima uključujući i Hrvatski standard, razlažu kao sv'je-tla. Npr. l'je-pa na-ša do-mo-vi-no

Tako kad vidim stih:
Divan je kićani Srijem
Lijepo je živjet u njem'


to mi deluje kao skrnavljenje, pogotovo jer je Srem dijalekatski ekavski. Kao da vidim Gorski venac, ili da pravim svoje verzije poslovica pa izmišljam stomakom za hlebom i sl.
 
И зато што је имала најмање утицаја `не-Срба`.
Sve je to uslovno, jer Šumadija nije imala ništa manje uticaja tih "ne-Srba" nego na primer Hercegovina ili Srem.

Stvar je u tome što oko Šumadije i ustacima u Šumadiji nije stvarana država Šumadija, niti se o njima govori kao o Prvom i Drugom Šumadijskom ustanku (kako bi se verovatno govorilo da su bili ugušeni, a da se srpska država obnovila drugde) nego je stvorena država Srbija, a koja je 100 godina bila sprčena na jednu prilično usku i folklorno sličnu teritoriju, uklještena između velikih sila koje su držale druge srpske teritorije. Pa je tako vremenom nastao podrazumevani narativ, i kod nas i kod naših neprijatelja, da je istinski srpsko ili čisto srpsko samo ono sa te teritorije, dok je sve ostalo hercegovačko, vojvođansko, crnogorsko itd., dakle nešto na šta je Srbija pružila svoje osvajačke velikosrpske šape, a ne nešto što je takođe integralno srpsko.

Kod Hrvata zaista koriste i regionalne nazive i to nije sporno. Ali ravnopravno koriste i nacionalne, nema "pravog" hrvatskog folklora, pa da neki "pravi" ili "čisti" Hrvat za slavonsku tamburicu kaže "Šta mi puštaš tu mađarsku muziku" ili za dalmatinske klape "Gasi te Italijane", kao što mi među sobom imamo podmetanja ko je bio po turskim, ko pod mađarskim, ko pod hrvatskim a ko pod ciganskim uticajem. Samo to, nikakva drama, prosto zapažanje. Dobro, kod njih je i etnogeneza i sticanje državnosti išlo drugačijim procesima, gde su jedno drugo pomagali.
 
Данашњи становници Станишића и Риђице код Сомбора су у великој већини потомци српских колониста из Далмације након WW2. У Апатину већинско становништво су Срби Личани такође колонисти након WW2.

Хрвати из Далмације колонизовани у околину Сомбора након Другог рата су се скоро сви иселили у наредним годинама.
 
Хрвати из Далмације колонизовани у околину Сомбора након Другог рата су се скоро сви иселили у наредним годинама.

Njihova je sudbina bila tragična, a stradanje biblijsko. Najmanje što Hrvatska može da učini po tom pitanju je da snime neki dokumentarac poput onog o hrvatskim kraljevima.

Možda da cimnu i Jasmilu, da se snimi neka "Quo vadis, Anka" ili tako nešto, prosto je nedopustivo da ta tema ne bude pokrivena i u popularnoj kulturi.
 
Sve je to uslovno, jer Šumadija nije imala ništa manje uticaja tih "ne-Srba" nego na primer Hercegovina ili Srem.

Stvar je u tome što oko Šumadije i ustacima u Šumadiji nije stvarana država Šumadija, niti se o njima govori kao o Prvom i Drugom Šumadijskom ustanku (kako bi se verovatno govorilo da su bili ugušeni, a da se srpska država obnovila drugde) nego je stvorena država Srbija, a koja je 100 godina bila sprčena na jednu prilično usku i folklorno sličnu teritoriju, uklještena između velikih sila koje su držale druge srpske teritorije. Pa je tako vremenom nastao podrazumevani narativ, i kod nas i kod naših neprijatelja, da je istinski srpsko ili čisto srpsko samo ono sa te teritorije, dok je sve ostalo hercegovačko, vojvođansko, crnogorsko itd., dakle nešto na šta je Srbija pružila svoje osvajačke velikosrpske šape, a ne nešto što je takođe integralno srpsko.

Kod Hrvata zaista koriste i regionalne nazive i to nije sporno. Ali ravnopravno koriste i nacionalne, nema "pravog" hrvatskog folklora, pa da neki "pravi" ili "čisti" Hrvat za slavonsku tamburicu kaže "Šta mi puštaš tu mađarsku muziku" ili za dalmatinske klape "Gasi te Italijane", kao što mi među sobom imamo podmetanja ko je bio po turskim, ko pod mađarskim, ko pod hrvatskim a ko pod ciganskim uticajem. Samo to, nikakva drama, prosto zapažanje. Dobro, kod njih je i etnogeneza i sticanje državnosti išlo drugačijim procesima, gde su jedno drugo pomagali.

Ух, за Херцеговину се слажем, њу од Шумадије разликује многољудност. За Срем не знам да ли си у праву. То ништа не умањује српство неког Сремца у односу на Србина из Шумадије - то је само сплет историјских околности. Битно је да зна ко је и шта је. Ако више преферира rock and roll од кола не значи да је мањи родољуб. Али не знам ком Србину срце не заигра кад чује Моравско предвечерје од Мирослава Илића, иако Мораву у животу није видео, он је осети.
Што се тиче устанака, они су показали реалну слику... У Шумадији се скупило српство из свих крајева, па становништво има разумевања за све српске крајеве, иако би понекад могло, с правом, да их тера у пм. То разумевање за друге Србе је највећа шумадијска вредност. У њој је склопљено помало од свих Срба, то не би требало ником да је спорно.
 
Данашњи становници Станишића и Риђице код Сомбора су у великој већини потомци српских колониста из Далмације након WW2. У Апатину већинско становништво су Срби Личани такође колонисти након WW2.

Хрвати из Далмације колонизовани у околину Сомбора након Другог рата су се скоро сви иселили у наредним годинама.
Данашњи становници Станишића и Риђице код Сомбора су у великој већини потомци српских колониста из Далмације након WW2. У Апатину већинско становништво су Срби Личани такође колонисти након WW2.

Хрвати из Далмације колонизовани у околину Сомбора након Другог рата су се скоро сви иселили у наредним годинама.

Posebno se veliki broj stanovnika iselio zbog izgradnje hidroelektrane Peruća. Na primer, selo Garjak nalazi se nešto manje od 10 kilometara jugoistočno od Vrlike, uz reku Cetinu. Izgradnjom hidroelektrane Peruća selo je potpuno potopljeno, a stanovnicima je isplaćeno zemljište, pa su se uglavnom selili u okolinu Splita ili u severnu Hrvatsku, posebno u Slavoniju. Ista stvar je bila sa selom Koljane, koje je tada napustilo najmanje 1.000 stanovnika, uglavnom Srba. Iseljavanje nije prošlo sasvim bez otpora, ali većina se nije bunila jer je u to vreme strah od nove komunističke države bio velik. Koliko ja znam, većina kolonista u Stanišiću bila je iz tadašnjeg sinjskog okruga, tj najviše iz Bitelića, Koljana i Otišića.
 
image.jpg
 
Данашњи становници Станишића и Риђице код Сомбора су у великој већини потомци српских колониста из Далмације након WW2.

Ово је тацно. Пре Другог светског рата Станишић је био дом најутицајније швапске заједнице у целој бившој Југославији. Остали становниц били су потомци нобеловских српских породица из Мађарске (уже) који је крајем КСВИИ века основао Станишић.

Моја бака је била из породице Врачарића, једне од првобитних оснивача српских породица Станишића. Већина српских породица је временом тихо почела да се исељава у Сомбор и Нови Сад, што је заузврат довело до јачања немачке заједнице у граду.

Пре Другог светског рата две заједнице су се одлично слагале, али се то завршило након масовним регрутовањем Станишића Шваба у СС Принц Еугени и њхово евентуално етничко чишћење/масовно убиство од стране партизана на крају рата.

received_1091267244972559_2.jpg
received_477471163912634_1.jpg
received_511090867279625_1.jpg
received_357680809696086_1.jpg
received_930316817845617.jpg
 
Хвала богу дошли су Србенде ко Чанак, који се и не осеча Србином.

Веровли или не али преци Чанка су у 'Војводину' дошли као колонисти Краљa Александрa 1921. године, а не kao Титови колонисти 1946.
 

Back
Top