Koliko znate samaca posle tridesete?

Kada se osvrnete oko sebe, koliko ljudi znate koji nemaju partnera a da su prebacili tridesetu godinu života?
Neke moje procene su da ih je oko 5%.

Šta mislite o njima?
Da li ih tretirate kao nesupešne?

Čovek ne treba da živi sam, to je sve što ovaj, što tuđom, što svojom voljom pre svega, samotnjak ima da kaže na ovu temu!
 
Kada se osvrnete oko sebe, koliko ljudi znate koji nemaju partnera a da su prebacili tridesetu godinu života?
Neke moje procene su da ih je oko 5%.

Šta mislite o njima?
Da li ih tretirate kao nesupešne?
Gomilu. Do skoro sam i ja bila jedna od njih. Popelo mi se na glavu svo cimanje oko veza, svadje, podilazenje i kad je u pravu i kad nije, suze, lupanje srca i ostalo i tako godinama, pa sam lepo resila da dam sebi par godina odmora. Opet to sam samo ja. Sad sam konacno nasla normalnog coveka sa kojim mogu da zivim ali bukvalno niko nije mogao da mi pridje duze vreme, bila sam sita svega. I ni u jednom trenutku nisam sebe smatrala gubitnikom zbog toga, to je prosto bio moj izbor. Oko 50% mojih poznanika i poznanica su samci i OK im je. Ne kazem da je to super, ali sta je bolje, besperktivna veza ili samacki zivot? Po mom misljenju bolje birati varijantu br. 2.
 
Poslednja izmena:
Rađanje za sebe je po meni izuzetno sebičan čin. Skoro sam pročitala na sajtu udruženja očeva citat po kome je deci potreban tata, taman u budžaku sedeo... i moram priznati da se slažem sa tim. Verujem da su detetu potrebni i mama i tata. Može se odrasti i samo sa jednim roditeljem, ma i bez roditelja, ali to nije optimalno rešenje.
 
ali šta je alternativa?
uvek sam pre za to da dete postoji iako će ga podizati jedan roditelj, nego da tog deteta ne bude.

veliki sam pobornik samohranog materistva samica kao i surogatstva za očeve samce.... ali zbog primitivizma i tradicionalizma država to maksimalno suzbija i koči i ponaša se krajnje retrogradno....
 

Back
Top