Koliko zavisite od mišljenja drugih?

  • Začetnik teme Začetnik teme Lexa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lexa

Buduća legenda
Poruka
30.368
Volim da postavim ovakve teme na forumu Superžene.

Ovde se kvalitetna samoanaliza veoma teško dogodi. A mesto je virtuelno i nije kao da će nešto strašno da se dogodi u svetu posle čitanja a propo teme...

Valjda svi do izvesne mere zavisimo od tuđeg mišljenja, želimo da budemo prihvaćeni i te gluposti ali bože koliko to umara... :(
Zaista sam imala više situacija u životu kad sam htela da se odmorim od brige o tuđem mišljenju nego kad sam pokušavala uspešno da se uklopim (između redova: asocijalni frik sa socijalnim periodima). Ranije mi je to jako smetalo, kad sam bila klinkica. Sad počinje da mi prija i smeta mi jedino iz praktičnih razloga. Ne znam baš gde će to da me odvede.

A vi kakote? Je l se trudite da budete nešto, nekada, samo da biste se pokazali pred drugima kao deo mase? Šta je to bilo, dajte primer... i ajd malo razmišljanja pre nego odgovorite "ne, ja sam samo svoja i samo sebe slušam i baš me briga šta drugi misle..."
 
Kada je potrebno, uklapam se kao kameleon i to mi ne predstavlja neki problem ni trud....uvek sam imala tu sposobnost i koristim je maksimalno kada
se ukaze potreba za tim.

Ali ne zavisim od tudjeg misljenja u smislu da se po svaku cenu svakom moram svideti i da se nesto tresem oko toga.
Pitaju me cesto na poslu...kako uspevas da te boli uvo...pa lepo takva sam...iako ne delujem tako.
 
nemam pojma koliko zavisim u onome cega nisam svesna a nametnuto je kao normalno u svakodnevnom ponasanju...valjda.
jedino sto znam je da mi je vise muka da se svi o svemu pitaju i da daju misljenje kad ih niko nista ne pita, i da pitaju kada ocito neces da podelis to sto imas
sve probleme tog tipa sam pocela da resavam radikalnom metodom brizljivog doziranja informacija u vezi mene, sada ljudima kazem ono sta mislim da ce biti sposobni da prezive bez previse tupljenja, sto bi u prevodu znacilo da precutim vecinu stvari koja mi se desava u zivotu i kazem ti ono sta ocekuju da cuju
i svi srecni
niti ja cujem misljenje koje me ne zanima, niti sam nekome trn u oku
osim sto mi tupe da sve krijem, tajim i da sam misteriozna...al pretpostavljm da mora da postoji nesto.
kad ne moze lepo, mogu da nadjem drugi nacin da sto manje budem objekat tudjeg misljenja.
 
Trenutno ne mogu da se setim ni jednog coveka do cijeg misljenja mi je stalo, osim naravno moje dece.
Ali to je samo sad trenutno, ponekad, retko doduse, imam zelju da ljudi misle ne lepo vec ispravno. Teze mi padne kad neko misli neopravdano dobro o meni nego opravdano ili neopravdano lose. Ne volim da razocaravam, to je sve.
 
jednom tako sedim ja i forumashim kad donosi meni cale kaficu...spontano nako nichim izazvano...
srkam ja tu kafu i skontam da je zaglavio na nekom nivou pa oce da me odobrovolji...sto se i pokazalo tacnim...
elem...mozda jesam gejmer frik...da ne kazem zavisnik...ali od vas ne ocekujem da to razumete :lol:
 
Pa sad zavisi sta je u pitanju i ko je u pitanju... postoje osobe do cijeg mi je misljenja stalo i one do cijeg nije. Ono sto sam primetila da cesto radim je da kad se nesto ocekuje od mene i kad me neko na nesto navodi, umem da teram inat i da kontriram, i na svoju stetu. Bilo da se radi o raspravi bilo o nekoj konkretnoj situaciji. Uglavnom se pokaze da zbog te svojeglavosti zazalim, al nikako da to iskorenim.
 
A kako se odnosite prema tuđem mišljenju bez objekta? Odnosno "šta će svet reći", tj. kakav utisak ostavljam o sebi, kako bi me prosečni posmatrač video... Nije neophodno da postoji druga osoba da bismo zavisili od tuđeg mišljenja.

E tah deo me ne interesuje mnogo. Ja sam prilicno asocijalan tip...npr...komsije maltene i ne poznajem...a ostatak sveta je veliki...koga briga? :lol:

ja sam tip koji i ne primecuje druge ljude...osim ako nismo u direktnom kontaktu.
Za polovinu kolega sa kojima sam svaki dan ne znam ni bracni status niti bilo sta drugo, a i ne zanima me, pa valjda i ne rezmisljam o tome sta oni misle.
 
Znaci mi misljenje sveta Ali ne u Tom smislu u kom si insinuirala
Volim da misle o meni da Sam kul, da Sam duhovita,da Sam pametna, da Sam interesantna
Sto zapravo mislim o sebi
Ne zanima me sta misle o nekim mojim izborima, to sve umem da nosim i da prihvatim
Ne zanima me da me vole
Ne zanima me da me zale
Kapiras sta hocu da kazem
Nema sanse da me vide s masnom kosom Ali mi ne smeta da odvezem dete do skole u pidzami
Al ta pidzama ne sme da bude dronjava :p
 
Volim da postavim ovakve teme na forumu Superžene.

Ovde se kvalitetna samoanaliza veoma teško dogodi. A mesto je virtuelno i nije kao da će nešto strašno da se dogodi u svetu posle čitanja a propo teme...

Valjda svi do izvesne mere zavisimo od tuđeg mišljenja, želimo da budemo prihvaćeni i te gluposti ali bože koliko to umara... :(
Zaista sam imala više situacija u životu kad sam htela da se odmorim od brige o tuđem mišljenju nego kad sam pokušavala uspešno da se uklopim (između redova: asocijalni frik sa socijalnim periodima). Ranije mi je to jako smetalo, kad sam bila klinkica. Sad počinje da mi prija i smeta mi jedino iz praktičnih razloga. Ne znam baš gde će to da me odvede.

A vi kakote? Je l se trudite da budete nešto, nekada, samo da biste se pokazali pred drugima kao deo mase? Šta je to bilo, dajte primer... i ajd malo razmišljanja pre nego odgovorite "ne, ja sam samo svoja i samo sebe slušam i baš me briga šta drugi misle..."

Ne znam da li b i neko tako i odgovorio.
Naravno da mi je stalo sta drugi misle,ali kao sto je neko vec napisao,samo za misljenje osoba koje su meni bitne,vazne,koje volim,koje su mi drage.
Za ostatak,mene me mindecj,nek misle sta hoce,njihovo pravo.
 
uklapam se sa ljudima koji su kao ja - sta ce mi vise. stalo mi je do misljenja ozbiljnih, zrelih i korektnih ljudi a misljenje onih koje ne postujem me se ne tice. njihova vizija - njihova stvar. ne pada mi na pamet da sagnem glavu jer se nekome ne svidja sto sam to sto jesam.
sto se okruzenja tice... ili tog neutralnog a postojeceg sveta - bitno mi je kako izgledam u ocima drugih u rl jer neke zivotne partije su rat imidza, i nacin na koji te ljudi dozivljavaju moze da bude bitan kad naidjes na kriznu situaciju. vodim racuna o tome. kazem ono sto mislim - samo pazim na koji nacin, kada i kome. nekada sam bas filtrirala bitne stvari a kako vreme prolazi, sve manje prosto jer ne vidim poentu toga da ljudi prihvate iluziju mene umesto istine koja im ne odgovara.
 
A kako se odnosite prema tuđem mišljenju bez objekta? Odnosno "šta će svet reći", tj. kakav utisak ostavljam o sebi, kako bi me prosečni posmatrač video... Nije neophodno da postoji druga osoba da bismo zavisili od tuđeg mišljenja.

Мислим да је релативно скоро била оваква тема...или сам ја предуго на форуму па ми је све ''релативно скоро''.....;)

Живим у малом граду, моји отац, мајка и сестра су веома познате особе овде, деценијама су градили значајну репутацију у овој средини и ја сам то негде увек имала у свести током одрастања. Знала сам да не смем да их обрукам и да на било који начин покварим углед наше породице. Касније сам и сама стекла неке позиције у овој средини, својим радом, ангажовањем на разним пољима и резултатима и стало ми је да их одржим. Узгред, изабрала сам да се бавим таквом професијом да морам да будем узор другима, и стога водим рачуна о томе. Да се не лажемо - прија ми када чујем похвале на свој рачун, и погађа ме ако чујем нешто лоше о себи, ма ко то рекао!
Значи - да, важно ми је шта ће свет рећи!

Е сад, то не значи да се трудим да будем ''део масе'', да се изједначим са околином и утопим у њој. На пример, није ме блам да возим ролере по центру града у хокејашком дресу иако то, по неким мерилима чаршије ''не приличи госпођи у мојим годинама'' :mrgreen:...нећу своје одлуке и изборе усклађивати са мишљењем чаршије, нећу се против воље повиновати било чему само зато што је то масовна појава и што то ''сви раде''...

Дакле: имам потребу да будем прихваћена у друштву (као и сви људи - Маслов! :rtfm:), али ту потребу сам сасвим добро ускладила са осталим животним потребама и не осећам да ми смета на било који начин нити да управља мојим животом.:)
 
Poslednja izmena:
A vi kakote? Je l se trudite da budete nešto, nekada, samo da biste se pokazali pred drugima kao deo mase? Šta je to bilo, dajte primer... i ajd malo razmišljanja pre nego odgovorite "ne, ja sam samo svoja i samo sebe slušam i baš me briga šta drugi misle..."

Više puta u životu mi se desilo da tražim tuđe mišljenje. Ne kažem da poslušam ali mi pomaže u mojim odlukama.
Dešava se da nisam dovoljno objektivna, pa rado saslušam tuđe mišljenje ili iskustvo.

Mišljenje drugih, samo iz tog razloga...ali mišljenja drugih, da bi me prihvatili , neka hvala...
Nemam potrebu da budem deo mase....
Zapravo, koje mase?
Ona masa, koja se nalazi oko mene je nešto čiji deo nikad ne bih volela da postanem.
Imam svoje prijatelje koji me prihvataju sa mojim ličnim razmišljanjima.

Jesam li pogodila temu ? (eto primera gde mi treba tudje mišljenje)
 
uklapam se sa ljudima koji su kao ja - sta ce mi vise. stalo mi je do misljenja ozbiljnih, zrelih i korektnih ljudi a misljenje onih koje ne postujem me se ne tice. njihova vizija - njihova stvar. ne pada mi na pamet da sagnem glavu jer se nekome ne svidja sto sam to sto jesam.
sto se okruzenja tice... ili tog neutralnog a postojeceg sveta - bitno mi je kako izgledam u ocima drugih u rl jer neke zivotne partije su rat imidza, i nacin na koji te ljudi dozivljavaju moze da bude bitan kad naidjes na kriznu situaciju. vodim racuna o tome. kazem ono sto mislim - samo pazim na koji nacin, kada i kome. nekada sam bas filtrirala bitne stvari a kako vreme prolazi, sve manje prosto jer ne vidim poentu toga da ljudi prihvate iluziju mene umesto istine koja im ne odgovara.

Lep odgovor ali otvara spektar drugih pitanja. Mislim da većina nas ovako razmišlja.
Ovo boldovano je posebno zanimljivo. Da li nas se ne tiče mišljenje onih koje ne poštujemo, ili ne poštujemo one koji nemaju mišljenje koje se nama dopada? :think:
 
postoje ljudi koje postujem i koji mi nesto zameraju - to uvek uvazim. znam da sama ne mogu da vidim sve svoje negativne strane pa mi to pomaze, razmislim o tome sto mi kazu, cujem ih. ne svidja mi se to sto kazu, ali su mozda u pravu. korigujem svoj stav u odnosu na njihov, mozda ne sasvim i uvek ali reagujem. ne postujem ih manje cak i ako me nagaze, nekad moraju da bih se zaustavila tik ispred zida - znam ja to. znam da je za moje dobro.
ono sto ne postujem su ljudi koji ne mogu da se kontrolisu, agresivni su, pokvareni, maltretiraju druge i neka su i dobitnici nobela - losi su ljudi. s moje tacke gledista bilo bi pogresno pokloniti im bilo kakvu paznju a kamoli uzeti u obzir njihovo misljenje o meni i upravljati se po tome.
 
stalo mi je do misljenja drugih - vrlo!
do misljenja onih koji su meni bitni..
do misljenja onih koji mi nisu bitni, nije mi uopste stalo..

ovako nekako i ja...
Ali to valjda ide i sa sazrevanjem. Kad smo tinejdzeri tad nam je prilicno bitno misljenje drugih - pa cak i nebitnih..a posle vec imamo mnogo vecih problema u zivotu nego da se opterecujemo sta ce neko levo smetalo da kaze ili misli o nama..
 
Lep odgovor ali otvara spektar drugih pitanja. Mislim da većina nas ovako razmišlja.
Ovo boldovano je posebno zanimljivo. Da li nas se ne tiče mišljenje onih koje ne poštujemo, ili ne poštujemo one koji nemaju mišljenje koje se nama dopada? :think:

Ako ne postujem te osobe,znaci da su zasluzili moje nepostovanje,pa me samim tim nije briga sta misle o meni.
I obrnuto,onaj ko mene ne postuje,boli ga uvo sta ja mislim o toj osobi.
Lexo,dok sam bila mnogo mladja,bilo mi je stalo sto bi rekli"sta svet misli",a sada u ovim godinama i zivotnim iskustvom,za neki tamo svet iliti "masu",zaista "nemam vise vremena" sto napisa pesnikinja poznata, da razmisljam o to nekakvoj "masi".
Vec sam na ovoj temi napisala,sta mislim o tome -da li mi je stalo sta drugi misle o meni,malo gore je post.


ps.citiram i @nightmare,slicno razmisljamo-Više puta u životu mi se desilo da tražim tuđe mišljenje. Ne kažem da poslušam ali mi pomaže u mojim odlukama.
Dešava se da nisam dovoljno objektivna, pa rado saslušam tuđe mišljenje ili iskustvo.

Mišljenje drugih, samo iz tog razloga...ali mišljenja drugih, da bi me prihvatili , neka hvala...
Nemam potrebu da budem deo mase....
Zapravo, koje mase?
 
Znaci mi misljenje sveta Ali ne u Tom smislu u kom si insinuirala
Volim da misle o meni da Sam kul, da Sam duhovita,da Sam pametna, da Sam interesantna
Sto zapravo mislim o sebi
Ne zanima me sta misle o nekim mojim izborima, to sve umem da nosim i da prihvatim
Ne zanima me da me vole
Ne zanima me da me zale
Kapiras sta hocu da kazem
Nema sanse da me vide s masnom kosom Ali mi ne smeta da odvezem dete do skole u pidzami
Al ta pidzama ne sme da bude dronjava :p

upravo tako!
ne zanima me ko sta radi, ne interesuje me da li je nekome toliko zivot neispunjen da mora da se bavi mojom privatnoscu..
zivim u kuci, pa sam godinu dana ulazila maltene iz stana u auto u bade mantilu (direktno iz kreveta, u koji sam se po zavrsenom poslu odmah vracala) i tako vozila dete do autobuske stanice..
na, blago je receno, iznenadjene poglede osoba koje su na stanici cekale autobus, nisam obracala paznju dok je moje dete izlazilo iz auta, a ja je vracala nazad sa - a da ljubis majku? :heart:
da li treba na transparentu da napisem da legnem tek u 3h, da svoje dete hocu da odveyem do autobuske stanice da ne kisne, i da mi mnogo ynaci jos tih sat vremena koje mogu da provedem u krevetu..
nisam bas toliki frik da se presvlacim za tih 5min, a i bade mantil mi onako bas lep :mrgreen:
 
hahaha i ja tako
samo navucem cizme i jaknu,ili leti japanke i pravac do skole
ali posto moj auto ima 3 vrata,moram da izadjem da bi ona izasla s moje strane da ne prelazi ulicu do skole (moja cerka je bila tad mala)
i za to me bas briga
ali nema sanse da izadjem u grad s plasticnom snalom u kosi
znate one stipaljke
petite-pince-cheveux-classique-marbree.jpg
 
Kad već spomenuste decu, tu će vas najpre uhvatiti. Setimo se teme, doduše bila na D&P o starim knjigama... i one reklame. Ako kupiš detetu stare knjige loš si roditelj i sad, dovoljno je da neko to samo uzgredno napomene bez da se odnosi na nas a mi imamo dete kome smo kupile polovne knjige jer su nove brate van platne moći i je l to mišljenje okoline kao primer zbog koga se osećamo loše, a bespotrebno, valjda...
 

Back
Top