Koliko vam je tesko...

ne moras da ima svajdu, osim ako pozitivna osecanja prema nekome ne tretiras kao vajdu. ja se izvinjavam samo ako mi je stalo do nekoga. ako nije, onda ne, jer nemam potrebu...nekako me zabole uvce i to je to.

Da, sa takvima sam imao posla, sa osobama koje rangiraju ljude i u zavisnosti od toga postupaju, znaci subjektivne, a ne objektivne persone, koje boli K-c sta ce uraditi i kako ce se to odraziti na druge ukoliko ih ti drugi ne doticu.
 
Da li vam je tesko da priznate kad ste pogresili i da kazete izvini?
Vise ne. Dok sam bila mladja nekad bi me bilo sramota da kazem tu magicnu rec, a nekad mi gordost (za koju mislim da je najveca glupost na svetu, i koju sam vremenom unistila u sebi) nije dozvoljavala da kazem.
Sada bez problema. Cak mi je i lose dok to ne rascistimo i dok ne kazem da sam shvatila svoju gresku i sl.
 
Ponekad mi je lako to da uradim, kada se radi o nečem trivijalnom. Recimo, ukoliko nenamerno nekog uvredim ili povredim.

Ali dođu trenuci kada ispoljim sebičnu, tvrdoglavu stranu ličnosti, onu kojom se nikako ne ponosim, al' je cimerka onoj drugoj u glavi.

Najteže mi je da zatražim oproštaj, onaj pravi, od osobe koju izneverim jer sam se ponela nezrelo.

Ipak, radim to, skupim snagu i kažem šta imam, ali tek kada poguram sebe da promenim nešto u vezi sa tim što sam zabrljala.

Prvo dela, ona reči.

Jer ni sama ne verujem u ono što čujem, koliko u ono što vidim.
 

Back
Top