Koliko vam je bitna podrška najbližih?

just S.

Iskusan
Poruka
5.617
mrzim ove licne teme al *******.

ocaj me tjera da poslusam tudja misljenja na temu Koliko vam znači podrška najlizih ljudi? Roditelja, muža/decka.

Da li vam je ona vjetar u ledja da idete dalje ili odustajete ako je nema?

Ja ne znam..konkretno problem je u ocu. Nemam apsolutno nikakvu podrsku sa njegove strane.

danas sam zavrsila osnovni studij, sledece sedmice upisujem jos jednu godinu kad mi vec ide i imam zelju.

On se ne slaze sa izborom fakulteta. Finansira ali pljuje i omalovazavja gdje stigne.

Ne slaze se ni sa izborom decka. Nije ga ni upoznao, niti zeli.

I sad, zamislite da idete nekome niz dlaku, ne svadjate se..*** ipak je on meni tata. Nema smisla za svadjanjem.

Ljetos kad sam sjela naspram njega, sve mu prezentovala, sta mi smeta on je i dalje nastavio po svom.
Fakultet ( ekonomija)i citav zivot mi je, po njemu promasen. Njegove rijeci, kunem se.

Inace nemamo komunikaciju, sta god mi kaze uradim bez pogovora ali nista vise od toga.

Prica ne pomaze.

Inace imam predobrog momka, dusa od covjeka i mamu. Oni su mi stubovi koji me jedini drze da ne padnem u tri pm. Drugarice su zgrozene tatinim stavom, gove mi da sam luda sto to trpim. Ali stvarno nisam odgojena za svadje, odlaske od kuce i te scene.

inace se ok drzim ali danas mi se nesto skupilo. Dodjem kuci sa polozenim ispitima sa osnovnog studija on me doceka pljuvacinom.

Inace je pametan i obrazovan covjek, na visokoj poziciji. Dace sve za porodicu, pozrtvovan je i odgovoran.
Ovakav je postao unazad 2-3 godine.

Sta bi vi na mom mjestu?
 
Poslednja izmena:
roditelji podrska- nula
dobro,od majke imam za sve,otac i ostala familija,nikako ne,nizasta
decko- svi moji koje sam imala,uglavnom,kad su mi najvise trebali il kad mi je bilo najteze nikog od njih nije bilo,tako da sam navikla d aimam podrsku od same sebe jer inace je niko nema i svakog zabole,da tako fino kazem
Navikla sam nekako za sve sto mi je trebalo,i kad sam okruzena ljudima da sam sama
 
verujem da ti nije lako.ko zna kroz sta on prolazi,kad kazes da je takav poslednje 2,3 godine.znaci,nesto mu se desilo.
ne pravdam ga naravno,roditelji treba da su nam oslonac.ko zna,mozda mu je to kriza srednjih godina,strah od starosti,ko zna.
kad se udas,rodis mu unucice,mozda se i promeni.
do tada,pokusaj da te ne boli tako jako:zag:
 
mislim da je osamostaljivanje jedino rešenje
nisu to nikakve scene
dobro, možda bi on nastavio da zvoca i dalje, tebi i dalje ne bi bilo lako...

ma vrlo je nezahvalno deliti savete u ovakvim situacijama

inače, meni podrška najbližih mniogo znači, naročito podrška mog muža
ako se desi da nekad izostane, onda režim na njega ko ris, jer *******, ako ne mogu da se oslonim na njega, koj će mi onda ***** on u životu
al dobro to su dosad bile neke banalne stvari, tako da mogu da pređem preko toga, ono što mi znači, uvek je tu za mene, i ne znam šta bih bez njega
 
verujem da ti nije lako.ko zna kroz sta on prolazi,kad kazes da je takav poslednje 2,3 godine.znaci,nesto mu se desilo.
ne pravdam ga naravno,roditelji treba da su nam oslonac.ko zna,mozda mu je to kriza srednjih godina,strah od starosti,ko zna.
kad se udas,rodis mu unucice,mozda se i promeni.
do tada,pokusaj da te ne boli tako jako:zag:

znam smokvo, analizirala sam ga vise puta. zanm da mu je posao stresam i zahtjeval ali ne moze se ponasati tako.

ja sled godine zavrsavam sa faksom.

zamisli trebam otici iz kuce bez podrske, trebam se udati sutra bez njega? on ce stajati i ponavljati kako je sve sto radim pogresno?

x puta krenem da ga posaljem u 100pm i da odem ali opet ne mogu! ne mogu! nisau me odgojili tako i dzabe.
 
mislim da je osamostaljivanje jedino rešenje
nisu to nikakve scene
dobro, možda bi on nastavio da zvoca i dalje, tebi i dalje ne bi bilo lako...

ma vrlo je nezahvalno deliti savete u ovakvim situacijama

inače, meni podrška najbližih mniogo znači, naročito podrška mog muža
ako se desi da nekad izostane, onda režim na njega ko ris, jer *******, ako ne mogu da se oslonim na njega, koj će mi onda ***** on u životual dobro to su dosad bile neke banalne stvari, tako da mogu da pređem preko toga, ono što mi znači, uvek je tu za mene, i ne znam šta bih bez njega

potpuno te razumijem.

meni je tako sa deckom.hvala Bogu tu je i sve razumije.

ali ovo je tata. hranio me, oblacio, skolovao. ne mogu pa odjebati a rado bi
 
potpuno te razumijem.

meni je tako sa deckom.hvala Bogu tu je i sve razumije.

ali ovo je tata. hranio me, oblacio, skolovao. ne mogu pa odjebati a rado bi
čuj, napisaću ti nešto uz ponovnu napomenu da je vrlo nezahvalno da delimo savete u ovakvim situacijama
znači ja nisam merodavna da pričam bilo šta ali eto...
krajnje je vreme da gledaš sebe
imam utisak da kao ne želiš da ga povrediš svojim životnim odlukama i izborima. Znam nije lako raditi bilo šta bez roditeljskog blagoslova, naročito ako živiš sa njima, ali takođe nije lako ni zadovoljiti sve ljude oko sebe
mislim, ovako gledajući iz perspektive žene koja već 10 god živi u drugom gradu sa mužem, da je važnije slagati se sa partnerom, jer sa njim živiš nego sa roditeljima
naravno, najbolje je slagati se sa svima ali eto ponekad je i to nemoguće
oprosti ako sam bila gruba i zanemari ovaj post, ako smatraš da treba
 
Sto kaze smokvicica - nije ti lako..::cmok2:..
Stevca, izvini ako sam indiskretna ali kakav je bio pre 2, 3 god?

Naravno da nije resenje da se svadjas, i verujem da te bole njegove reci (zivot ti je promasen, itd) nevezano da li je u pitanju fax, decko ili nesto trece.
Opet nije resenje ni da mu ''ides uz dlaku'' MADA imam utisak da sta god ti sada uradila, sta god - tati se (iz ne znam kog razloga) nece dopasti.
Zato je moj predlog da pustis stvari da idu kako idu, nemoj vise da ulazis ni u kakve diskusije, rasprave jer ocigledno je da to ne vodi nikuda.

Pusti neka stvari idu svojim tokom a valjda ce i tata shvatiti kakvu ceru ima :)
 
Sto kaze smokvicica - nije ti lako..::cmok2:..
Stevca, izvini ako sam indiskretna ali kakav je bio pre 2, 3 god?Naravno da nije resenje da se svadjas, i verujem da te bole njegove reci (zivot ti je promasen, itd) nevezano da li je u pitanju fax, decko ili nesto trece.
Opet nije resenje ni da mu ''ides uz dlaku'' MADA imam utisak da sta god ti sada uradila, sta god - tati se (iz ne znam kog razloga) nece dopasti.
Zato je moj predlog da pustis stvari da idu kako idu, nemoj vise da ulazis ni u kakve diskusije, rasprave jer ocigledno je da to ne vodi nikuda.

Pusti neka stvari idu svojim tokom a valjda ce i tata shvatiti kakvu ceru ima :)

pravi tata!

znao je i gdje sam i skim, sve je pitao, interesovao se.
znao je na kojoj sam godini i dajem li ispite.

kad sam na predavnjima kad kuci..

on sad nema blage veze o nicemu niti ga interesuje.

bila sam na moru sa momkom 7 dana, nije se ne pozdravio kad sam krenula.
sta dalje.

ne zna ni kojim danima imam faks
 
ljudi menjaju svoje ponasanje pod uticajem godina i nagomilanih problema..
mozda mu je i karakter takav..
mozda si postigla to sto jesi, zahvaljujuci takvom njegovom stavu - kritizerskom..
mozda ni pola toga ne bi napravila da te je milovao po glavi i govorio - bravo!
kakav je da je - tvoj je.
drugog nemas..
pusti ga da tutnji, ti grabi napred..

ja sam podrsku od oca imala sta god da sam radila..
znam da cak i kad pravim gresku i on se sa tim ne slaze - imala sam ga iza sebe.
mama je potpuno drugacija.
kriticki stav citavog zivota sta god da uradim.
trebalo je da prodje 30 i kusur godina da je posle nezadovoljnog kritikovanja onoga sto radim, cujem kako se prijateljici hvali - ovo je moja dive uradila.
onda sam zastala i shvatila da sam ovakva upravo zahvaljujuci njoj, a ne tati..
ona me terala sa svojim stavom da se dokazujem i da dokazujem da moji planovi nisu bili ni malo losi.
mama sad ima 69 i i dalje energiju kojim moze da pomeri zemlju.
samo da hoce.
a time podstice i mene.


slicno sam primetila i kod sebe.
svoje dete retko kad pohvalim za ono sto se podrazumeva,. ali umem da iskritikujem ako dogovoreno nije uradjeno kako treba.
i sa sardnicima imam slican obrazac ponasanja.
zato odmah svima na pocetku kazem - od mene ne ocekujte pohvalu ( samo za vanredne stvari) a tu sam da vam dam kritiku za ono sto niste uradili kako treba.
 
ljudi menjaju svoje ponasanje pod uticajem godina i nagomilanih problema..
mozda mu je i karakter takav..
mozda si postigla to sto jesi, zahvaljujuci takvom njegovom stavu - kritizerskom..
mozda ni pola toga ne bi napravila da te je milovao po glavi i govorio - bravo!
kakav je da je - tvoj je.
drugog nemas..
pusti ga da tutnji, ti grabi napred..

ja sam podrsku od oca imala sta god da sam radila..
znam da cak i kad pravim gresku i on se sa tim ne slaze - imala sam ga iza sebe.
mama je potpuno drugacija.
kriticki stav citavog zivota sta god da uradim.
trebalo je da prodje 30 i kusur godina da je posle nezadovoljnog kritikovanja onoga sto radim, cujem kako se prijateljici hvali - ovo je moja dive uradila.
da moji planovi nisu bili ni malo losi.
mama sad ima 69 i i dalje energiju kojim moze da pomeri zemlju.onda sam zastala i shvatila da sam ovakva upravo zahvaljujuci njoj, a ne tati..
ona me terala sa svojim stavom da se dokazujem i da dokazujem
samo da hoce.
a time podstice i mene.


slicno sam primetila i kod sebe.
svoje dete retko kad pohvalim za ono sto se podrazumeva,. ali umem da iskritikujem ako dogovoreno nije uradjeno kako treba.
i sa sardnicima imam slican obrazac ponasanja.
zato odmah svima na pocetku kazem - od mene ne ocekujte pohvalu ( samo za vanredne stvari) a tu sam da vam da kritiku za ono sto niste uradili kako treba.

Aha,samo postoji problem sa ovim
nisu sva deca ovakva i neke te konstantne ''dobronamerne kritike'' ( sto mrzim kad se ljudi tako izraze ) citaj pljuvabnja,moze da stvori osecaj nevoljenosti do nepovratnog

Mislim,nije ona pas da treba celog zivota da trckara za necijim odobrenjem,pa makar i njegovim

gore je to za zensko dete i muskarca ( oca ) jer ce joj se taj problem da je nevoljena preneti i u njenim vezama
 
ljudi menjaju svoje ponasanje pod uticajem godina i nagomilanih problema..
mozda mu je i karakter takav..
mozda si postigla to sto jesi, zahvaljujuci takvom njegovom stavu - kritizerskom..
mozda ni pola toga ne bi napravila da te je milovao po glavi i govorio - bravo!
kakav je da je - tvoj je.
drugog nemas..
pusti ga da tutnji, ti grabi napred..

ja sam podrsku od oca imala sta god da sam radila..
znam da cak i kad pravim gresku i on se sa tim ne slaze - imala sam ga iza sebe.
mama je potpuno drugacija.
kriticki stav citavog zivota sta god da uradim.
trebalo je da prodje 30 i kusur godina da je posle nezadovoljnog kritikovanja onoga sto radim, cujem kako se prijateljici hvali - ovo je moja dive uradila.
onda sam zastala i shvatila da sam ovakva upravo zahvaljujuci njoj, a ne tati..
ona me terala sa svojim stavom da se dokazujem i da dokazujem da moji planovi nisu bili ni malo losi.
mama sad ima 69 i i dalje energiju kojim moze da pomeri zemlju.
samo da hoce.
a time podstice i mene.


slicno sam primetila i kod sebe.
svoje dete retko kad pohvalim za ono sto se podrazumeva,. ali umem da iskritikujem ako dogovoreno nije uradjeno kako treba.
i sa sardnicima imam slican obrazac ponasanja.
zato odmah svima na pocetku kazem - od mene ne ocekujte pohvalu ( samo za vanredne stvari) a tu sam da vam da kritiku za ono sto niste uradili kako treba.

U svemu navedenom se slažem sa dive.
I da dodam, sličan pristup je i moja majka imala.
Nikad (ili vrlo retko) nas je hvalila ali je zato svaki put kad ima neku zamerku istu jasno izražavala.
I to je smetalo, o itekako je umelo da smeta.
Ali sam onda nekako tokom vremena počela da shvatam da ona to ne radi jer nas ne voli ili iz neke loše namere.
Ne.
Upravo suprotno - zašto bi me hvalila kad sam već sve dobro obavila, nema potrebe o tome raspredati..
A kritike su uvek nekako po njoj konstruktivne i eto... rezultat je pristigao.
Napravila je ljude od nas, a nekako to jeste najbitnije...


Sasvim moguće da je tvoj tata trenutno u jako lošem stanju, i moguće je da nema živaca ni za tebe ni za sebe ni za bilo koga drugog.
I ko zna kroz šta prolazi a da to niko ne zna..

Ne kažem da mu je to neki izgovor za to što trenutno nije onoliko dobar otac koliko je bio..
Ali svi smo mi ljudi..
A on je i dalje tu, možda malo narušenijeg sklopa, ali je i dalje tu.
Tvoj.
I jedini.
Drugog nemaš.

A ako toliko silno žudiš da te on prihvati takvu kakva jesi, zašto ne probaš ti njega da shvatiš, možda da uvidiš u čemu je problem i možda da probaš ti njega da razumeš?
 
ja bogme moju decu svakoga dana hvalim za svaku sitnicu
(naravno da im ebem kevu kad zasluze)
meni je jednom drugarica pricala kako je njena pokojna baba bila jako bogata,na selu,pa imala zenu da joj pomaze u kuci.
a baba svaki cas,jao mariska kako ste divno oribali prozore,jao mariska kako ste divno pocistili...
a mariska samo blista i radi jos bolje
 
Aha,samo postoji problem sa ovim
nisu sva deca ovakva i neke te konstantne ''dobronamerne kritike'' ( sto mrzim kad se ljudi tako izraze ) citaj pljuvabnja,moze da stvori osecaj nevoljenosti do nepovratnog

Mislim,nije ona pas da treba celog zivota da trckara za necijim odobrenjem,pa makar i njegovim

gore je to za zensko dete i muskarca ( oca ) jer ce joj se taj problem da je nevoljena preneti i u njenim vezama

Nije gore Raisa.
Ništa gore nego obrnut ili bilo kakav drugi scenario.

Svima je nama bilo potrebno i neophodno odobrenje roditelja a nekima je i dalje.
Da bi ostvarili bilo kakve međuljudske odnose ili bar pokušali.
I bila nam je bitna nežnost i pažnja.
I to je ok.

Ali ne možemo kriviti roditelje za neuspehe i loše izbore koje sami pravimo kao odrasle osobe.

Ako si svestan problema onda probaj da ga rešiš.


A roditelji nisu dužni da budu savršeni.
Kao ni deca.
Svi smo mi ljudi.
 
Jeste gore...
ako zensko dete ima problem sa majkom,sta se najgore moze desiti u njenoj psihi? naravno da moze svasta,ali izmedju losih scenarija bi mogla imati problem sa zenama u njenomb zivotu,drugaricama,zenama s akojima radi itd

ako zensko dete ima konstantnih problema sa ocem.... imace sa svojim muskarcima isti scenario ko sa ocem

Sto se ''doborenja tice'' , naglasak je bio na ''toliko se trudis''...nije ona pas,da trckara sa nekim i zudi za minutom njegove paznje ili dobrenja,kao da je on Bog.
Treba da zudi sebi da se dokaze,da ne moli ( u prenesenom smislu = za nicijim odborenjem,makar i za ocevim) .
 
mrzim ove licne teme al *******.

ocaj me tjera da poslusam tudja misljenja na temu Koliko vam znači podrška najlizih ljudi? Roditelja, muža/decka.

Da li vam je ona vjetar u ledja da idete dalje ili odustajete ako je nema?

Ja ne znam..konkretno problem je u ocu. Nemam apsolutno nikakvu podrsku sa njegove strane.

danas sam zavrsila osnovni studij, sledece sedmice upisujem jos jednu godinu kad mi vec ide i imam zelju.

On se ne slaze sa izborom fakulteta. Finansira ali pljuje i omalovazavja gdje stigne.

Ne slaze se ni sa izborom decka. Nije ga ni upoznao, niti zeli.

I sad, zamislite da idete nekome niz dlaku, ne svadjate se..*** ipak je on meni tata. Nema smisla za svadjanjem.

Ljetos kad sam sjela naspram njega, sve mu prezentovala, sta mi smeta on je i dalje nastavio po svom.
Fakultet ( ekonomija)i citav zivot mi je, po njemu promasen. Njegove rijeci, kunem se.

Inace nemamo komunikaciju, sta god mi kaze uradim bez pogovora ali nista vise od toga.

Prica ne pomaze.

Inace imam predobrog momka, dusa od covjeka i mamu. Oni su mi stubovi koji me jedini drze da ne padnem u tri pm. Drugarice su zgrozene tatinim stavom, gove mi da sam luda sto to trpim. Ali stvarno nisam odgojena za svadje, odlaske od kuce i te scene.

inace se ok drzim ali danas mi se nesto skupilo. Dodjem kuci sa polozenim ispitima sa osnovnog studija on me doceka pljuvacinom.

Inace je pametan i obrazovan covjek, na visokoj poziciji. Dace sve za porodicu, pozrtvovan je i odgovoran.
Ovakav je postao unazad 2-3 godine.

Sta bi vi na mom mjestu?
Otac je stub porodice i uvek je u pravu njegova je zadnja a tebi ako se to ne svidja vrati mu sav novac koji je tebi dao za studiranje iseli se iz kuce i idi sa tim tvojim deckom da zivis.Cenim da ces vrlo brzo shvatiti koliko vredis i koliko te taj tvoj djuvegija voli.
 
naravno da hvalim ono sto je za pohvalu, ali ne hvalim svaki cas za ono sto se podrazumeva.
imale smo dogovor - ja cu da radim kao manijak i da obezbedim novac za njena putovanja, a ona da ocisti godinu u roku.
nema studentskog opustenog kampanjskog zivota, nego red, rad i dsciplina :mrgreen:
prvu polovinu godine je ocistila u roku i predroku sa 2 devetke i 3 desetke.
dobila dogovoreno putovanje, napravile dogovor za sledece..
drugu polovinu godine vidim pocela da odradjuje na staroj slavi..opomenem da se ne opusta, ona kaze - ma ne brini..
ocenu donosi rad, a ne sarm..al ajde..
engleski koji uci od 5-e godine, zavrsila sve moguce nivoe i perfektno govori polozi sa 7 :eek:
ne moram ni pricam na kakvu je moju reakciju naisla..
njen komentar je bio - sta je, navukla si se na desetke:roll:
- nisam pile..uuuuuuuuuuu u kakvoj si zabludi..samo si se ti navukla na putovanja..sledecu destinaciju planiraj na avali..to je domet za sedmicu :malav:
rezime:
engleski je ponistila i polagala ponovo - 10.
sve preostale ispite je polozila u predroku, godinu je ocistila u maju.
imala celo leto za sebe..leto provela na krfu..vratila se pre dva dana iz australije.

ja to tako.
 
pravi tata!

znao je i gdje sam i skim, sve je pitao, interesovao se.
znao je na kojoj sam godini i dajem li ispite.

kad sam na predavnjima kad kuci..

on sad nema blage veze o nicemu niti ga interesuje.

bila sam na moru sa momkom 7 dana, nije se ne pozdravio kad sam krenula.
sta dalje.

ne zna ni kojim danima imam faks

Ne znam, ali da li se nesto desilo u medjuvremenu...razmisli..ne moras ovde da pises..

To mi deluje kao da je sada drugi covek nego pre 2, 3 god.
 

Back
Top