Koliko ste spremni/e da se otvorite?

Nekada cini mi se spremnija no u realnom...ne zato sto bi dobijeni saveti (ako se uopste ikakav trazi) bili vredniji, prihvatljiviji, brojniji, objektivniji (?!) vec iz prostog razloga sto je nekada lakse, mada nisam ni u to sigurna, iz sebe izbaciti ponesto od opterecujuceg, bez bojazni da moze da bude lose shvaceno, procenjeno, premereno.
Nekada cini mi se potpuno nerada da ucinim to... ne zato sto bi time ogolila sebe i dopustila da svako, pa i nezeljen zaviri u "sebe", vec iz prostog razloga sto nema nikakvog smisla traziti se tamo gde ne postoji nikakva emocionalna vezanost drugih za to sebe, da bi bili dovoljno voljni i spremni da pruze trazeno.
Da li mi je bitno da cujem misljenje drugih clanova foruma? Ako bi se poteglo neko pitanje, onda bi to sigurno znacilo da je vazno dobiti neko misljenje...neko, u moru svakojakog.
 
Mislim da se svako "otvara" na neki nacin, pisanjem ovdje...Ne samo ovdje i u rli verbalno i neverbalno... o sebi govorimo i rijecima i ponasanjem, i direktno i indirektno, i kad smo iskreni i kad se "foliramo"...itd.
Ne bavim se skeniranjem tudjih odgovora, i iskrenosti u pristupu, i koliko je neko ovdje isto ono sto i u susretu uzivo, a koliko je nesto sto gradi kao neki " laznjak imidz"...
Citam ono sto me zanima...nekad sam ozbiljna, nekad se shalim, razonode radi...ali sam sve to-ja. Uvijek kazem da stojim iza svake svoje rijeci, izgovorene ili napisane, nebitno.
...Inace se tesko otvaram...tj. pricam o nekim licnim problemima, onako "ispovjedacki"...nisam taj tip...jer "Najteze i najmanje se govori o onom sto nas se najvise tice"...vise me zanima univerzalna problematika, koju mogu svesti na licni plan, nego da se postavim u centar, pa odatle krenem pricu...
...Otvorila sam ukupno 3 teme, zanimalo me tudje misljenje povodom toga, onako "sa strane", od nekog ko me ne zna, pa smim tim i potencijalno objektivnije...
I bilo je bas dobrih odgovora...koji su mi se dopali ili me zaintrigirali, na te sam obratila paznju, zamislila se, kao i nad nekom novom informacijom...
 
Koliko ste spremni/e da na forumu javno govorite o svojim problemima,postoje li problemi koje nikad ne biste ovako javno iznosili?Koliko vam je bitno da cujete misljenje drugih clanova foruma?

Misljenje mi uopste nije bitno jer se retko dobije konkretan validan odgovor..pitam neke nebitne toliko stvari u koje nisam upucen..a takvih je malo moram skromno priznati:mrgreen:
 
Nikad to nisam uradila, niti ću, jer mi nije konstruktivno. Ne zato što tobože imam prijatelje za to, nego stvarno to nema baš nekog smisla raditi, iako možeš da čuješ zanimljiva mišljenja od strane ljudi koji su te možda dobro razumeli. Ali, mnogo više će te poljuljati mišljenje onih koji misle da su popili svu pamet sveta, koji hoće reputaciju, pa te spuštaju, i prave se "duhoviti", iako tebi baš i nije do smeha. To se neretko dešava na forumu.
Zašto tražiti mišljenje od ljudi koji misle za sebe da su surovo realni, a u stvari su bezobrazni i nekulturni?
Ne pada mi na pamet.
 
Koliko ste spremni/e da na forumu javno govorite o svojim problemima,postoje li problemi koje nikad ne biste ovako javno iznosili?Koliko vam je bitno da cujete misljenje drugih clanova foruma?

Nekada jesam previse bila iskrena i to sam skupo platila necijom manipulativnoscu. Nista opasno i ne za preziveti, ali dovoljno da naucim koliko je otvorenost opasna stvar kada dopadne u pogresne ruke i kada Vam se sve vrati kao bumerang sto ste u poverenju pricali, poveravali se i voleli. Svakako, ja sam najvise kriva, jer sam verovala i to je moj problem, niciji vise. Cim je Forum, volim da procitam kako na jedan problem sagledava sto razlicitih ljudi i to je ok. Neke u startu otpisujem, neki me nasmeju, neki komentari po obicaju iznerviraju ali dobro, svako ima pravo da misli sta zeli misliti. :kiss:
 
Koliko ste spremni/e da na forumu javno govorite o svojim problemima,postoje li problemi koje nikad ne biste ovako javno iznosili?Koliko vam je bitno da cujete misljenje drugih clanova foruma?

spremna sam poprilicno da na forumu delim svoju intimu, ali postoje stvari o kojima skoro nikada ne govorim, ne zato sto su to problemi o kojima mi je neprijatno da pricam, vec zato sto postoje neki delovi nasih zivota za koje mislim da ih nikada ne treba povlaciti po forumu
moje dete je npr. jedna od tema o kojoj ne govorim
nije mi uopste bitno misljenje clanova foruma o necemu sto se tice licno mene (sem ako doticni ne spadaju u moje prijatelje), ali volim da cujem forumska misljenja na razne teme..to mi je ko sredstvo javnog informisanja :lol:
 
Koliko ste spremni/e da na forumu javno govorite o svojim problemima
sto pa da ne, spreman sam ali to ponekad vredja druge ljude... ne vole da cuju sta sve kola po glavi autenticno depresivne osobe
postoje li problemi koje nikad ne biste ovako javno iznosili?
uvek postoje, ali kada covek sedne i razmisli, smesno je koliko znacaja pridajemo sitnicama kada smo na ovoj kugli zemaljskoj tako kratko vreme
Koliko vam je bitno da cujete misljenje drugih clanova foruma?
apsolutno mi puca prsluk za misljenje bilo kog clana foruma, osim onih par koje sam licno imao prilike da upoznam i da se uverim da su normalna i dobra ljudska bica
 

Back
Top