- Poruka
- 666
moja beba bila 4 kila, a bila sam elasticna bog da me vidi.... i posle me shili onim debelim koncom i imala tri transfuzije... sad nisam vishe elastichna ko nekad
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
moja beba bila 4 kila, a bila sam elasticna bog da me vidi.... i posle me shili onim debelim koncom i imala tri transfuzije... sad nisam vishe elastichna ko nekad
pa da.pa esam odma reko da nis ne boli
a bila sam izgubila svaku nadu.Idu dve trudnice ulicom.
Jedna Rađa a druga Kukoč.
Maslačka se porodila! Čestitam, dušo.
Nocas mi se poradja sestra i jako sam uzbudjena.
prvo je istina zato shto stvarno tako ide.Vidi ovako: sagledaj problem - ako počnemo da pričamo da ništa ne boli, muškarci ima da nas pojedu za doručak - ako počnemo da pričamo da strašno boli, trudnice i devojke će se isprepadati... Svaki odgovor bi bio "politički nekorektan", da ne kažem kontraproduktivan.
Stvar je prilično individualna, i nije svaki porođaj (ni trudnoća) isti čak i kod iste žene. Da je neviđeno užasan, ni jedna se ne bi usudila da rodi još koje dete.
Ima još jedna stvar: čim dete izađe, (i malo ranije) bol odmah prestane, a čim prestane, zaboravi se.
I stvar teče ovako: ne možeš znati dok ne počne, a kad počne, i onako se mora završiti .
Mnogo pomaže ko ide u školicu za trudnice, ne samo u vezi trudnoće i porođaja, već i vežbi disanja (bol je posledica kontrakcija, koje nisu ništa drugo do stezanje materice, koja je mišić, i to je u pitanju zamor, a što više kiseonika udahnemo, bol je manji), a školica je dobra i zbog uputstava u vezi boravka u bolnici i u vezi prvih dana nege bebe. Što smo bolje informisani, manje boli, jer strah prilično povećeva doživljaj bola. Uglavnom pri kraju trudnoće, većina trudnica prestane da se boji, čak i ako se ranije bojala - ne znam zašto, valjda je to priroda sredila...:kiss:
prvo je istina zato shto stvarno tako ide.
ono, kad krene da boli, a ti stisnesh zube i kazzesh - e kad si mogla da se ebesh, e sad mozzesh i da trpish...
a ovo drugo je prosto... toliko ti bude vishe pun kqrac chekanja i geganja i svega, da ti je svejedno koliko ce da boli, samo da ti se organizam vrati u normalu...
tako sam barem ja razmishljala.
i preporodila sam se prvi put kad sam odspavala na stomaku.
Kad sam se porodila, pa me vozili u sobu, pitala me sestrica da li imam neko pitanje, pre nego što me ostave u sobi. Ja sam samo pitala kada ću moći da spavam na stomaku!
E tu slažem. Moja svekrva, koja ima četvoro dece, je na moje pitanje kako izgleda porodjaj odgovorila NE ZNAM, jedan je išao normalno, jedan guzom, jedan nogom, a jednom je vrpca bila oko vrata.Stvar je prilično individualna, i nije svaki porođaj (ni trudnoća) isti čak i kod iste žene. Da je neviđeno užasan, ni jedna se ne bi usudila da rodi još koje dete.
Ima još jedna stvar: čim dete izađe, (i malo ranije) bol odmah prestane, a čim prestane, zaboravi se:
Da, da dodam!
Mnogo mi bode oči ona čuvena: kad uzmeš bebu u ruke sve zaboraviš.
E pa samo da dodam, kad ti tu istu bebu uzmu, brzo se setiš kako je bolelo. I u tom trenutku te svakako ništa ne boli, jer je stvar gotova.
Ja sam samo želela da spavam, na stomaku naravno. Čak sam imala super sreću da se porodim uveče pa nisam morala da objašnjavam nikome da to što želim da spavam bez da me bude jer donose bebice, nije odraz toga da ću biti loša majka ili sl. nego sam samo jakooooo umorna.
Хех, ја сам зато била у врло ригидном беби-френдли програму (на самом почетку)... 24 сата са бебом, нема времена да те ишта боли! Какво спавање, какви болови!
Kad sam se porodila, pa me vozili u sobu, pitala me sestrica da li imam neko pitanje, pre nego što me ostave u sobi. Ja sam samo pitala kada ću moći da spavam na stomaku!
Eeee ja sam baš zato i odbila baby frendly!
Imamo vremena da se volimo i mazimo kad dodjemo kući, al prvo malo da se pripremimo na kašičicu beba pet puta po pola sata. Da se upoznamo.