Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Fizičku bol podnosim parcijalno-od struka naniže odlično, a glava, zub-nikako. Ljubavnu patnju sam sa godinama sažvakala.
No ono što sam željela reći da najteže od svega mi je padalo ponašanje mog prvog šefa na poslu. U to vrijeme da sam imala neku drugu opciju, pobjegla bih glavom bez obzira. Mi jako mlad kolektiv, svi nešto u fazonu lako ćemo, nismo ni bili svjesni koliko smo bili šuplji, razmaženi, prpošni a on čovjek ozbiljan, vrijedan, intelektualac svjetskog glasa. Nije žalio živaca, ni novac ni opremu da nas obuči i mogla bih danima opisivati kakva je to dresura sa njegove strane bila. Ne samo vezano za posao, već nas je bukvalno prevaspitavao. Pa je tu bilo suza na izvoz i što je naš otpor bio veći, on je još više stezao, savijao nam kičmu. Muka ti, a nema druge do ćutiš, slušaš, radiš kako ti se kaže i istrpiš vremenki i količinski mnogo toga.
Na kraju je on istjerao svoje, dobio od nas sve što je zamislio i tek sa odmakom godina mi se izbistrilo koliko je to za nas bilo u svakom pogledu korisno.
Глад баш одлично подносим, жеђ прилично добро, бол вероватно просечно, недостајање доста лоше. Неиспаваност и физиолошке потребе "кад те потера" лоше подносим. Критике, процењивања, неправде, најекстремније лоше подносим. Оскудицу доста добро подносим, док подређеност, недостатак слободе, презаузетост доста лоше подносим.