Koliko možete da trpite i šta se događa kada vam pukne film


Ijaooooo, uplašićeš me.
attachment.php
 

Nisi odgovorio na temu a ispriča se sa Jorgovannkom

Kako reaguješ kad ti pukne film...valjda se to nekada desilo

Šta se desilo i kako si reagovao :lol:

- - - - - - - - - -

Ijaooooo, uplašićeš me.
attachment.php

Nije ovo ćaskanje sa komšijom nego nam odgovori,

Kad ti je pukao film i kako si reagovala :lol:
 
Puko joj film, pa otisla da vecera :lol:

jok be, ja k'o zec uskočila u tvoj crni šeširić. :lol:

- - - - - - - - - -

Nije ovo ćaskanje sa komšijom nego nam odgovori,

Kad ti je pukao film i kako si reagovala :lol:

Mora malo, nas dvoje smo stari znanci. ;)

Kad budem ozbiljnija, napisaću odgovor. Ima vremena
. :)
 
Veoma sam tolerantna i trpeljiva. Volim ljude i one koje prihvatim, prihvatam ih onakvim kakvi jesu - sa svim vrlinama i manama. Malo ko ume zaista da me naljuti, ali i tu idem postepeno i trudim se da sagledam "problem" iz svih uglova. Nisam sitničar, prelazim i preko sitnica i preko krupnica, mnogo im dopuštam iz ljubavi i razumevanja - pa mnogi to tumače kao moju slabost.
Pre žute minute obično vrlo jasno obrazložim uzroke mog nezadovoljstva, ako se ta osoba i dalje oglušava o "upozorenje" - zaista joj ne bih bila u koži... ali osoba mora biti ekstra bezobzirna, tvrdoglava, nerazumna i bezobrazna da bi do toga došlo. Mene bes brzo prolazi, kažem šta imam i kraj - ali me druga strana posle obilazi u širokom luku i još dugo tiho reži i štekće iz daleka ... iza mojih leđa. :lol:
 
Imam prililično visoki prag tolerancije i trpeljivosti..uvek se trudim da opravdam ponašenje drugih nekim stvarima ili problemima koje imaju.Ali postoji "crta"koju ne dozvoljavam nikom da pređe a ako je pređe...tu je tačka i prekid bilateralnih odnosa a prekid "filma"nije baš lep prizor..:vudu::lol:

Znači da kod tebe mora da se vodi računa gde je ta crta :zag: dotle si odličan prijatelj a posle :think:

- - - - - - - - - -


A kako ti reaguješ kad neko pređe prag tolerancije :lol:
 
Da li smo tolerantni i šta se desi (kako reagujete) kad se pređe prag tolerancije.

Znam da postoji tema na više pdf ali ovde pričamo o različitim stvarima dešavanja i reagovanje kada vam pukne film



Izuzetno sam tolerantna prema svojim prijateljima i dosta toga mogu da im oprostim, ali kad mi pukne film ti prijatelji se izbrišu i iz liste sećanja.

Kada sam saznala za laži i prevaru trpela sam i opraštala još neko vreme, nije se popravilo, okrenula sam se i otišla. Iako ima nekih posledica ta osoba je za mene umrla.

evo i ja da odgovorim da ne slušam tu razne prigovore i blaćenje po mom izuzetnom karakteru..:lol:
u principu sam prilično trpeljiv, mogu da izdržim sve i svašta, čutim, gutam,
ali kad se predje granica, podvlači se linija preko koje nema nazad...
ukoliko me nešto pogodi, skrenem paćnju na to da ne bude da je gospodin zločest,
ali ako se sve to nastavi, uprkos mojim primedbama,
odnos se trajno prekida, i u zavisnosti od osobe i situacije,
taj prekid je uglavnom nepopravljiv...
msm, nisam ni ja cvećka, nije niko, ali ako mi neko skrene pažnju na nešto,
a ta osoba mi je draga (prijatelj, brat, rodjak, svejedno...), poradiću na tome...
isto očekujem i od drugih, jer verujem da je osnova zdravog odnosa medjusobno poštovanje i reciprocitet...
naravno, ima ljudi koji tako ne misle, i zato sa njima nemam ili više nemam nikakav odnos...
 
Šta reći, u ljudskoj je prirodi da trpi i podnese veliko iskušenje, žene najviše, ali da ne preuveličavamo temu da su one izdržljivije,

nego zato što su mentalno jake. Svako ima granicu sa promišljenom odlukom ili iznenadnom situacijom, sve zavisi u datom trenutku.

Svi mi imamo dva lica, kad je okolina prijatna sigurno nema potrebe da pokažemo svoju mračnu stranu osim ako smo primorani ili prisiljeni.

Kako se ono kaže da je ljudski grešiti a božanski praštati. Na vama je da smognete snagu i pokažete božansku i humanu stranu prema onome ko vas je povredio.

Zlo se pamti sa kamatom, zlu vam ne trebalo. Potrudite se da drugima pokažete solidarnost, razumevanje i strpljenje.
 
Ajde da se i ja malo samoreklamiram :lol:
Često me pitaju oni koji me znaju, a i ovdje na forumu, da li se ikada naljutim?
Možda mi je maska toliko dobra ili me je život istrenirao pa me malo toga može izbaciti iz takta.
Uglavnom, ljudi koji mi ništa u životu ne znače, ne mogu ni dovesti do nekog "pucanja filma", jer nikada ne tražim "dlaku u jajetu", niti tražim mane u ljudima...takvi su kakvi jesu i kao takve ih prihvaćam.
Oni drugi, koji u mom životu imaju neku ulogu, imaju i privilegije, pa mogu isprobavati granice mog strpljenja.
Kad ih jednom pređu, onda ih samo otpremim u onu prvu grupu, "beznačajnih", i nema nerviranja.... :)
 

Back
Top