Koliko licnih informacija delite na internetu?

Делим доста личних информација,јер се ни од кога не кријем.
На фејсу качим и слике,музику,имам датум рођења,место где живим...

Овде мало мање,јер неке ствари нису толико битне...али и овде сам стављао своје слике...
 
FB nemam,
ali na Krstarici često pišem neke svoje doživljaje,
tako da ako to čita neki moj privatni prijatelj - prepoznaće me.

Volim forume
ali mora da se ima mera u davanju podataka o sebi.

Jednom sam bio na nekom stručnom forumu,
i misleći da su to sve "moji ljudi"
odnosno ljudi istih interesovanja kao i ja
okačio sam svoju sliku,
ma samo što adresu nisam stavio.

Šta da vam kažem,
požalio sam !
 
Na temu me je inspirisao sledeci video:


Koliko informacija iz svog licnog zivota ste podelili na internetu, ne samo forum, facebook i ostala cuda, slika, radnog mesta, bracnog statusa?
Koliko informacija i delite sa potpunim neznancima i da li razmisljate ko sve moze da cita vase informacije, misli, osecanja?
Kako se osecate to sto neko moze da zna toliko o vama, sta volite, gde jedete, gde izlazite (predpostavicemo da to sve objavljujete na netu), a da sa vama nikada nije ni rec razmenio i ovako a ni na netu?

I na kraju, zasto toliko deljenje licnih informacija, zar zaista nasih 500 "prijatelja" na Facebook-u mora da znaju sta jedemo, gde izlazimo, gde smo izasli, letovali i sa kim, tj. zasto delimo te informacije sa potpunim strancima?

ja ih imam 1000 :mrgreen:
ali moram da se ogradim. znam lično bar 800 njih, ako ne računamo duple naloge i silne agencije za sve i svašta koje su me dodale za prijatelja..

moj fejs više liči na džubox nego na sajt sa slikama :lol:, mada meni je svojevrsna zabava i ne doživljavam ga ozbiljno..
mislim da ga ni većina mojih prijatelja ne doživljava ozbiljno, a inače je i vrlo koristan, u kontaktu sam sa mnogim ljudima zahvaljujući njemu.
ne piše mnogo o meni, sem gde studiram i šta, ime, prezime, datum rođenja.. to u suštini svako o meni i zna i bez fejsa.
ostalo.. ne volim konstantno šerovanje ko je gde i šta je jeo/pio iako imam takve tagovane događaje od strane ljudi koji to rade i sl.
jbg koristim ga i u te marketinške svrhe jer činim usluge prijateljima pa izbacujem gde idem i gde sam bila, u suprotnom ne.
više volim da odem negde i da se ne javljam ni na mobilni, a kamoli da obaveštavam sve gde sam i s kim.. :)))

kako se osećam jer neko može da zna toliko o meni? pa.. ne osećam se ugroženo nimalo. jer to nije ni deseti deo mene tamo, ostatak naravno ne delim sa fejsbuk prijateljima, prosto jer je nemoguće :)
 
Suvise ^^ Ne znam da krijem, i nemam potrebu u sebi da krijem :lol:

2007. kada sam otvorila FB, napisala sam cak i svoju adresu i br. telefona- da svi vide :zcepanje: (dok me jedan dobronameran prijatelj nije opomenuo)

Slazem se da nije pametno, jer neke osobe mogu da zloupotrebe... ali ja nekako nemam taj gen da krijem stvari :aha:

I danas-dan mi je sve na FB otvoreno da se vidi- i za prijatelje, i za ne - prijatelje ^^

a ovde ko je pratio- zna mi i ime, i zanimalje,i u kom delu grada zivim :tongue2:

:rotf::rotf::rotf:
 
Na temu me je inspirisao sledeci video:


Koliko informacija iz svog licnog zivota ste podelili na internetu, ne samo forum, facebook i ostala cuda, slika, radnog mesta, bracnog statusa?
Koliko informacija i delite sa potpunim neznancima i da li razmisljate ko sve moze da cita vase informacije, misli, osecanja?
Kako se osecate to sto neko moze da zna toliko o vama, sta volite, gde jedete, gde izlazite (predpostavicemo da to sve objavljujete na netu), a da sa vama nikada nije ni rec razmenio i ovako a ni na netu?

I na kraju, zasto toliko deljenje licnih informacija, zar zaista nasih 500 "prijatelja" na Facebook-u mora da znaju sta jedemo, gde izlazimo, gde smo izasli, letovali i sa kim, tj. zasto delimo te informacije sa potpunim strancima?

Pisala sam dosta o svojim doživljajima nekih stvari. Pre više, nego sada. Došla sam sasvim slučajno, a ostala evo, sledeće, biće mi peta godina. :) Kroz ta razmišljanja, kao i u realnom životu...sam u jednom momentu shvatila, ili ću se ponašati kao što se ponašam u realu, govorim šta na um, to na drum ili neću biti tu. I tako sam i pisala zaista svo ovo vreme... i šta mi je dušu jelu, šta me je radovalo, šta sam primećivala, šta me raduje. Znači, kao jedna vrsta mog ličnog dnevnika. Sve s nekom merom, Ali, to zaista jeste dobar i pooveći vid mene, i onoga sta ja jesam. Šta moj um jeste, način na koji on razmišja, šta je moje srce volelo, o čemu sam vodila računa...Jednostavno, neki vid introspekcije i nečega s čim ja trebam i moram da se nosim. Pišem zaista kako osećam.

Nije problem, neka čita ko hoće. Nekome će pomoći. Nekome će dati nadu. Neko će se time "nahraniti", neko spavati možda neće a nekoga će boleti uvo, sklopovi su razni. Da ja misleh, kako će ko da reaguje, ja bih pisala "Ne boli me, i baš me briga", a ne bih pisala, "Boli me do daske, dođe mi da vrištim". Zbog toga sam se ovde naslušala epiteta, što se tiče mog postovanja i etiketiranja, a ja imam pravo kao i svako da pišem, kako mi je. Jesam ja onda puno slaba jer pišem o onome sta me miči ili su drugi puno jaki, osećajući isto a nemajući možda hrabrosti da napišu isto? Ne kažem da je tako, i da tako mora biti, ali jednostavno imam svoje parče papira na kojem mogu da napišem svojim srcem sta je moj trenutacni senzibilitet, doživljaj, momenat.

Fejsbuk, nemam.

Kroz moja slovca, mogli ste dobrim da shvatite ko sam ja. Bila i ostala. Ja drugačije nisam znala, umela i mogla. To je bio, moj trag.

U globalu, čak i da se zloupotrebi, šta mi možeš u životu uzeti, kao uzeti? Ne možeš mi uzeti um i dušu. Tako da, može samo fizički da me nema, ako u tom smislu, može neko da te ugrozi. Tako da je svakako..."džaba". :)

:bye:
 

Back
Top