Koliko je važno i bitno biti realno opušten?

Maeeeestro

Aktivan član
Poruka
1.509
Jedna moja prijateljica mi je preporučila ovaj tekst

Istinska opuštenost proizlazi iz povjerenja u život.

Opustiti se upravo znači baš to – pustiti da sve ide svojim tokom, pustiti svaku brigu i usmjeriti se neposredno na ono što je ovdje i sada!

Opuštenost nije tek stanje u kojem se nema što raditi ili u kojem nema više poslova koje bi trebalo obaviti. Opuštenost nije dokolica.
Opuštenost je trajno stanje ne pružanja otpora prema životu i onome što jest. Što, naravno, ne znači da nećete pokušati ugasiti požar ako vam slučajno izbije u kući ili istrčati van ako se dogodi potres. Opuštenost nije inertnost ili lijenost.
Ne, biti opšten jednostavno znači ne davati prednost prošlosti ili budućnosti nad ovim trnutkom! U tome je cijela mudrost. Opuštenost je odsustvo brige! Možda ste primijetili da mnogi ljudi provedu cijele živote brinući se i strahujući o stvarima koje im se uglavnom nikada ne dogode? Ono što se događa “nekome drugome” ne znači da će se to automatski dogoditi i nama ili obrnuto. Svatko je jedinstven i ima svoj vlastiti put. A ako se već i dogodi nešto što nije po volji našem egu, treba shvatiti da se to događa s razlogom i da ništa nije slučajno. Drugim riječima, ako je trebalo biti, bit će, a ako nije, neće. Samim time, briga je suvišna i nepotrebna navika koja proizlazi iz nedostatka šire svjesnosti o tome tko mi uistinu jesmo i jasno nam govori da smo odlutali daleko od sadašnjeg trenutka i svog prirodnog stanja bivanja.


Što mislite, koliko je zaista važno i bitno biti realno opušten?


Kako pobijediti tmurne misli?
 
Tako sto ne dozvolis da te uhvati paranoja. Ne mozes 100% kontrolisati misli jer ih izazivaju spoljni utisci,
ali ih svakako mozes skrenuti na nesto drugo. Misli su kao potok, a ti si kao brana i skretnicar..
Moguće da...puno toga me u nedavnom razdoblju i rastužilo, ali je bilo i lijepih i ugodnih događaja...nekako sam ja dojma da premalo cijenim vlastiti život
 
Jao, moram da budem opuštena.
kuku.gif
Kako da budem opuštena?
Gde ću s tmurnim mislima?

Još samo jedna briga pridodata na već postojeće.
 
Jedna moja prijateljica mi je preporučila ovaj tekst

Istinska opuštenost proizlazi iz povjerenja u život.

Opustiti se upravo znači baš to – pustiti da sve ide svojim tokom, pustiti svaku brigu i usmjeriti se neposredno na ono što je ovdje i sada!

Opuštenost nije tek stanje u kojem se nema što raditi ili u kojem nema više poslova koje bi trebalo obaviti. Opuštenost nije dokolica.
Opuštenost je trajno stanje ne pružanja otpora prema životu i onome što jest. Što, naravno, ne znači da nećete pokušati ugasiti požar ako vam slučajno izbije u kući ili istrčati van ako se dogodi potres. Opuštenost nije inertnost ili lijenost.
Ne, biti opšten jednostavno znači ne davati prednost prošlosti ili budućnosti nad ovim trnutkom! U tome je cijela mudrost. Opuštenost je odsustvo brige! Možda ste primijetili da mnogi ljudi provedu cijele živote brinući se i strahujući o stvarima koje im se uglavnom nikada ne dogode? Ono što se događa “nekome drugome” ne znači da će se to automatski dogoditi i nama ili obrnuto. Svatko je jedinstven i ima svoj vlastiti put. A ako se već i dogodi nešto što nije po volji našem egu, treba shvatiti da se to događa s razlogom i da ništa nije slučajno. Drugim riječima, ako je trebalo biti, bit će, a ako nije, neće. Samim time, briga je suvišna i nepotrebna navika koja proizlazi iz nedostatka šire svjesnosti o tome tko mi uistinu jesmo i jasno nam govori da smo odlutali daleko od sadašnjeg trenutka i svog prirodnog stanja bivanja.


Što mislite, koliko je zaista važno i bitno biti realno opušten?


Kako pobijediti tmurne misli?
bitno je da se ne krindzuje uzalud. pogotovo za minulim stvarima
 
Ако причамо о животу нека константна опуштеност свакодневно није могућа. Увек се смењују разне емоције зависи од ситуација које нам живот нанесе. То је круг. А опуштеност у одређеним ситуацијама је пожељна.
 
...
Što mislite, koliko je zaista važno i bitno biti realno opušten?


Kako pobijediti tmurne misli?
Kako sam ja ovo shvatila ovdje se ne govori o opuštenosti u smislu da pustiš da te život "nosi kao voda",pa šta bude sa tebe,već da se vodiš razumom.

Život je u principu vrlo jednostavan samo što ga ljudi komplikuju,nakraći put za rješenje svih problema zapravo jeste prava linija.

Svakog ponesu emocije sreće,tuge,bijesa,panike,brige itd i neka ih,treba da ih imamo,ali ne treba dozvoliti da one negativne potpuno ovladaju nama. Po meni najveće greške se upravo prave kada donosimo odluke pod utiskom neke negativne emocije.

Dakle ako smo očajni,prvo "istutnjati" to stanje,neka prođe i onda razumno sagledati stvari. Za sve postoji neko rješenje,uvijek postoji izlaz. Tako razmišljati a ne ovo nikad neće proći,nema mi pomoći.

Ovo zapravo i jeste najteže objektivno sagledati stvari,ali može se- vježbom i samokontrolom prekinuti sa malo pozitive (ovo je trenutno stanje-proći će) te tmurne misli. Ohrabrivati sebe. Pri tome imati na umu da je naše da vodimo brigu i dejstvujemo u sferi što je do nas,na šta mi možemo uticati i promjeniti,a što zavisi od drugih svakako da ne možemo. Od takvih nikakve koristi i razbijati glavu.

E,to je ta neka opuštenost kad konačno shvatiš da crno neće biti zauvjek crno i kad živiš najbolje što možeš sa kartama koje ti je život dodijelio.
 
Poslednja izmena:
Kako sam ja ovo shvatila ovdje se ne govori o opuštenosti u smislu da pustiš da te život "nosi kao voda",pa šta bude sa tebe,već da se vodiš razumom.

Život je u principu vrlo jednostavan samo što ga ljudi komplikuju,nakraći put za rješenje svih problema zapravo jeste prava linija.

Svakog ponesu emocije sreće,tuge,bijesa,panike,brige itd i neka ih,treba da ih imamo,ali ne treba dozvoliti da one negativne potpuno ovladaju nama. Po meni najveće greške se upravo prave kada donosimo odluke pod utiskom neke negativne emocije.

Dakle ako smo očajni,prvo "istutnjati" to stanje,neka prođe i onda razumno sagledati stvari. Za sve postoji neko rješenje,uvijek postoji izlaz. Tako razmišljati a ne ovo nikad neće proći,nema mi pomoći.

Ovo zapravo i jeste najteže objektivno sagledati stvari,ali može se- vježbom i samokontrolom prekinuti sa malo pozitive (ovo je trenutno stanje-proći će) te tmurne misli. Ohrabrivati sebe. Pri tome imati na umu da je naše da vodimo brigu i dejstvujemo u sferi što je do nas,na šta mi možemo uticati i promjeniti,a što zavisi od drugih svakako da ne možemo. Od takvih nikakve koristi i razbijati glavu.

E,to je ta neka opuštenost kad konačno shvatiš da crno neće biti zauvjek crno i kad živiš najbolje što možeš sa kartama koje ti je život dodijelio.
Moguće


Ipak, šteta je da je ponekad previše kočnica u životu
 

Back
Top