Koju rečenicu iz detinjstva i dalje čujete u glavi kada pomisliš na svoje roditelje

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
392.530
I kada odrastemo, neke rečenice iz detinjstva ostanu zauvek u nama. Nisu to samo reči – to su mirisi kuće, zvuci kuhinje, tatin glas iz dvorišta, mamin šapat pred spavanje. To su male poruke koje su nas oblikovale, bodrile, ponekad i nervirale, ali danas, kad ih se setimo, bude osmeh i suzu u isto vreme.

„Samo se mi čujemo u zgradi „Pamet u glavu“ “Uhvati se za uši i igraj”
„Tvoje je samo da učiš“ “Dok si pod mojim krovom “ “Dolazi ovamo, necu ti ništa”
 
Majka mi je uvek govorila rano jutrom tokom pripreme za vrtic: 'Od lenjosti gore bolesti nema'.
A ja sam samo bio pospan. Sto se nikad nije promenilo, jednostavno treba mi neko vreme da profunkcionisem pogotovo kad se budim na silu.

Posle mnogo godina uzalud bacenog rada, naucio sam da lenjost ima i svoje dobre osobine.

Mozda bi sad mogli da povedemo debatu na temu, ali avaj, nema je vise. Tako da moze samo monolog ili recitacija.
 
Sa druge strane - otac je bio riznica znanja i poznavanja - mnogih njegovih recenica se secam i puno puta su mi pomogle u nekoj situaciji u zivotu. Nazalost i on je otisao mnogo prerano, umro je davno pre novog doba. Mozda je to dobro za njega, ne znam kako bi sa svojim stavom preziveo sve ono sto se desavalo posle njegovog odlaska. Za danasnji trenutak idu dve njegove recenice:

'Oakvo nedomacinsko ponasanje nece daleko da nas odvede' i jos jedna u relaciji 'Od gotovog pravi veresiju'.

Rece covek jos negde krajem 60tih i pocetkom 70tih. Tada nisam shvatao sta je mislio, bio sam premali da shvatim sta se desava oko mene. Sad sam ubedjen da je covek bio vizionar (dalekometni). Video je sve, mnogo pre no sto se dogodilo kasnije. Ne mogu ni da ga zamislim zivog u ovom vremenu. Niko nikad nije imao neke koristi od toga sto je video duboku istinu mnogo pre no sto se ona dogodi.
 

Back
Top