1. Shine On You Crazy Diamond (Parts I-V)
2. Welcome to the Machine
3. Have a Cigar
4. Wish You Were Here
5. Shine On You Crazy Diamond (Parts VI-IX)
Dakle, kompletan album "Wish You Were Here" od Pink Floyda, ne zato što sam neki veliki fan već zato što zaista mislim da je to najsavršeniji niz od pet pjesama koje jedna sahrana može da sadrži.
Znači, sve počinje sa devet minuta sjajne intrumentale u kojoj su pristuni ostavljeni sa svojim mislima, a onda sve to prekidaju prve riječi "Remember when you were young, you shone like the sun" koje za manje bitne govore o pokojniku, za više bitne su to riječi koje pokojnik govori njima, a za one najbitnije sve riječi zajedno predstavljaju obostrani dijalog jer i jedna i druga strana znaju dobro šta za njih znači "You reached for the secret too soon, you cried for the moon".
Lagane misli prisutnih polako zamjenjuje blaga strava uz "Welcome to the Machine" jer su iznenada nebo prekrili tamni oblaci, pa razmišljanje počinje o tome da li riječi "Welcome my son, welcome to the machine" govori sam Bog pokojniku ili pokojnik svojim prisutnim sinovima, ili su to riječi koje govori pokojnikov otac. Svakako najstravičniji trenutak sahrane jer uz efekte mračnog neba i riječi "He played a mean guitar, He always ate in the steak bar" svi konačno shvataju ko se kome obraća, ali opet svi na pogrešan način, osim pokojnika.
Graja ljudi na kraju "Welcome to the Machine" konačno olakšava prisustvo ovoj sahrani koja se sada u nešto opuštenijem ritmu nastavlja sa "Have a Cigar" što čak i oni koji ne znaju engleski shvataju kao njihovo zajedničko obraćanje pokojniku uz suze u očima i riječi na usnama "You're never gonna die, you're gonna make it if you try, they're gonna love you" koje prate misli pune respekta prema pokojniku i čitavom njegovom životu.
I dok većina prisutnih počinje da mrzi pokojnika jer njegov ispunjen život čini njihove, koji još uvijek traju, tako malima ne primjećuju da je počela "Wish You Were Here", ali to vrlo brzo shvataju sa riječima "So, so you think you can tell heaven from hell, blue skies from pain" koje brzinom munje svu mržnju koja je počela da se pojavljuje pretvaraju u veliku ljubav čime konačno shvataju koliko je pokojnik zaista bio velika osoba i u tim trenutcima mu kratko, ali iskreno kao nikada do tad odaju poštovanje.
No i da pokojnik nije potpuno srećan pokazuje činjenica da se zaista među prisnutima ne nalazi osoba kojoj je namijenjena kompletna ova pjesma, ali iako je stotinama kilometara daleko Ona ipak pušta suzu uz "What have we found? The same old fears, Wish you were here" što pokojnik sada može da vidi i tako uz zvuke vjetra njegov život i iz njegove perspektive konačno dobija potpuni smisao jer je na kraju čak i Ona tu.
Sada slijedi prelazak na "Shine On You Crazy Diamond (Parts VI-IX)" čime ulazimo u završnu fazu sahrane koja donosi pravu erupciju misli kod svih prisutnih. Zašto, kako, gdje, kada, ko, gdje, zašto, kako i opet u krug, i opet u krug, bez ijednog odgovora se pitanja vrte punih pet minuta dok on konačno ne stigne u riječima "Nobody knows where you are, how near or how far" čime erupcija misli kod sviju prestaje i misli se pretvaraju u mirnu rajsku rijeku koja donosi spokoj.
Naredni stihovi čak i onima prisutnima koje se trenutno nalaze u najtežim životnim fazama pokazuju da njihovi životi imaju smisla, a da je to zaista tako pokazuju im u tom trenutku life-changing stihovi "Come on you boy child, you winner and loser, come on you miner for truth and delusion, and shine!" koji iz letargije budi i one najuspavanije te se svi oni u narednih pet minuta preostale instrumentale svim srcem zahvaljuju pokojniku, a nakon toga odlaze da konačno žive svoje živote.
Naravno svi osim Nje, jer je ona svoj život živjela do tog trenutka...