Koji tipovi posla imaju najkvalitetnije ljude, kao prijatelje?

Na nekom novomposlu
Pa ja sam dobio racunar koji vredi jedno 1000e pa je crko posle 3 meseca i onda taj posao radi neko drugi, jer z to nemam racunar...a i posao kod privatnika je svakako nesiguran, jer privatnik u srbiji moze da radi samo ad hock zbog divljeg (liberalnog) kapitalizma (znaci nema pravila) koji su doneli ljudi koji beze od pravila i odrzavaju tranziciju da bi skakali s posla na posao krijuci tragove, tako da su im radnici samo nezgodni svedoci i trosak...
Ako ti je gazda polupismeni povratnik iz inostranstva, posao ti je za otprilike godinu dana...dok se ne promeni zakon u toj oblasti...
 
Menadžeri i direktori,...katastrofa!
"Goniči" robova i ultra specijalizovani za rad pod pritiscima. Samo što to obično sprovode nad drugima (zaposlenima).
U grupe ljudi koji obavljaju pohvalna zanimanja su: veterinari, biolozi, medicinske sestre, inžinjeri, slikari, vajari, modni kreatori, arhitekte,... i svi ljudi koji se pronašli u kreativnim zanimanjima. Zato što nemaju kompleks "boga ", nisu sujetni, prazni (bez emocija) i ne sprovode teror nad drugima, jer su obično u nekom svom (kreativnom) svetu.
Ovako iz sopstvenog zapažanja!
 
Poslednja izmena:
Menadžeri i direktori,...katastrofa!
"Goniči" robova i ultra specijalizovani za rad pod pritiscima. Samo što to obično sprovode nad drugima (zaposlenima).
U grupe ljudi koji obavljaju pohvalna zanimanja su: veterinari, biolozi, medicinske sestre, inžinjeri, slikari, vajari, modni kreatori, arhitekte,... i svi ljudi koji se pronašli u kreativnim zanimanjima. Zato što nemaju kompleks "boga ", nisu sujetni, prazni (bez emocija) i ne sprovode teror nad drugima, jer su obično u nekom svom (kreativnom) svetu.
Ovako iz sopstvenog zapažanja!

Ne bih da generalizujem, ali u slučaju ove katregorizacije mogu da se složim sa tobom. Posebno me ovi menadžeri iritiraju. Danas se svako naziva menadžerom, a zapravo je direktorima (top menadžerima) najbitnije da nađu baš te "operativne menadžere" tj. goniče robova unutar firme. Nije ni čudno što su ti menadžerčići omraženi među radnicima.

U mom slučaju, najviše koristi, saveta, pa i prijateljstava sam ostvarila sa advokatima.
Advokati su na lošem glasu, usluge su im skupe, ishodi njihovog rada mogu biti neizvesni, ali kad znaš sa kakvim se sve barabama možeš sresti u životu, onda su advokati neophodni da te brane od njih.

Nije uzalud moj deda govorio da svaka familija mora da nađe neko pametno čeljade, da ulaže novac u njegovo obrazovanje da bi kao budući advokat zastupao svoju rodbinu.

Svi moji advokati su jako interesantne osobe (do sada sam ih imala petoro - jedan je pokojan:() a sa njima sam imala minimalne izdatke u naplati njihovih usluga.

Možda sam ja samo izuzetak što se tiče ovih povoljnosti sa advokatima, možda je do horoskopa.:D
 
Ne bih da generalizujem, ali u slučaju ove katregorizacije mogu da se složim sa tobom. Posebno me ovi menadžeri iritiraju. Danas se svako naziva menadžerom, a zapravo je direktorima (top menadžerima) najbitnije da nađu baš te "operativne menadžere" tj. goniče robova unutar firme. Nije ni čudno što su ti menadžerčići omraženi među radnicima.

U mom slučaju, najviše koristi, saveta, pa i prijateljstava sam ostvarila sa advokatima.
Advokati su na lošem glasu, usluge su im skupe, ishodi njihovog rada mogu biti neizvesni, ali kad znaš sa kakvim se sve barabama možeš sresti u životu, onda su advokati neophodni da te brane od njih.

Nije uzalud moj deda govorio da svaka familija mora da nađe neko pametno čeljade, da ulaže novac u njegovo obrazovanje da bi kao budući advokat zastupao svoju rodbinu.

Svi moji advokati su jako interesantne osobe (do sada sam ih imala petoro - jedan je pokojan:() a sa njima sam imala minimalne izdatke u naplati njihovih usluga.

Možda sam ja samo izuzetak što se tiče ovih povoljnosti sa advokatima, možda je do horoskopa.:D
O tome sam pisao, ljudi koji zive od lazi nesporno moraju da budu dvolicni, gleda te u oci i prica bajke, prihvata tvoju potrebu za prijateljstvom i sprema ti zamku. Uljudnost, laskanje i prikrivena zluradost sve dovoljno da u moru banalnosti covek pomisli da ima posla s covekom, a ne poslom.
 
Ali mozda i ja ne znam da se izrazim lepo i precizno, ali mi je jako bitno da sam posao bude jako vazan u nekom opste-dobro smislu. Kad vidim na sta se danas traci vreme, a ja da rintam ono sto ne volim (ne volim nista da radim, nista ne ispunjuje te kriterijume plemenitosti, i hemiju/blagi-otrov pocinju da na ubacuju u hranu i pice, kad dublje razmislim, mozda je ovo bolnije sto prolazim bez zvanicnog rada ali mi se vise svidja ovako), pa to mi dodje kao da sam zaposlen majmun u cirkusu da zabavljam. I to me se i te kako tice i dotice me. Jos jedan od bezbroj razloga sto sam stalno u fazonu samoubistva. Ne podnosim stoku, pogotovo bezobzirnu i bezobraznu
A da li si mozda razmislio da nisi ta bezobrazna stoka bas Ti!? Koji imas tako visoko misljenje o sebi i ne zelis da radis ovo ili ono.
Ljudi su sa razlogom ovakvi ili onakvi, i nisu u obavezi da se tebi dopadnu niti da budu extra prema tebi da bi ti pokazali i dokazivali koliko si ti kul i vredan paznje.
Recnik ti je fuj za pocetak tako da smatram da nemas nikakve predispozicije da radis neki human dobar i opste pozitivan i priznat posao koji bi sluzio covecanstvu.
Potrebno je prvo sebe da sredis a onda da pljujes na okolinu.

Svaki posao moze da se radi, i ima ljudi koji ga rade. Neko pronadje sebe u nekom poslu i posveti se i daje svaki dan 100 posto od sebe jer ima odgovor na pitanje Zasto?
Vecina poslova nije izigravanje klovna i zabavljanje majmuna koliko god to tebi izgledalo nego posao koji neko treba da odradi. Lako je filozovirati iza tastarute treba otici i odraditi nesto, probati, osetiti na svojoj kozi koliko je lako ili tesko raditi pa onda neces postavljati takve stavove i opredeljenja da neko je los samo zato sto radi to i to. Ne znas kako je tom coveku i zasto je bas takav kakav je - zato ne osudjuj unapred.
Covek se lakse kvari a za dobrotu mu je potrebno mnogo snage i truda.
 
A da li si mozda razmislio da nisi ta bezobrazna stoka bas Ti!? Koji imas tako visoko misljenje o sebi i ne zelis da radis ovo ili ono.
Ljudi su sa razlogom ovakvi ili onakvi, i nisu u obavezi da se tebi dopadnu niti da budu extra prema tebi da bi ti pokazali i dokazivali koliko si ti kul i vredan paznje.
Recnik ti je fuj za pocetak tako da smatram da nemas nikakve predispozicije da radis neki human dobar i opste pozitivan i priznat posao koji bi sluzio covecanstvu.
Potrebno je prvo sebe da sredis a onda da pljujes na okolinu.

Svaki posao moze da se radi, i ima ljudi koji ga rade. Neko pronadje sebe u nekom poslu i posveti se i daje svaki dan 100 posto od sebe jer ima odgovor na pitanje Zasto?
Vecina poslova nije izigravanje klovna i zabavljanje majmuna koliko god to tebi izgledalo nego posao koji neko treba da odradi. Lako je filozovirati iza tastarute treba otici i odraditi nesto, probati, osetiti na svojoj kozi koliko je lako ili tesko raditi pa onda neces postavljati takve stavove i opredeljenja da neko je los samo zato sto radi to i to. Ne znas kako je tom coveku i zasto je bas takav kakav je - zato ne osudjuj unapred.
Covek se lakse kvari a za dobrotu mu je potrebno mnogo snage i truda.
human, dobar, opste pozitivan, priznat posao koji sluzi covecanstvu? Ne treba mi recnik da bih bio bastovan/poljoprivrednik. Ako bih sebe sredio i pljuvao na okolinu ne bih bio nista bolji. Ali ti izgleda volis da te neko pljuje sa visine, da mu ti ne mozes nista? Ne razumem te. Da li rad bio lak ili tezak nije presudna stvar, neka svako odluci za sebe. Ne znam o kakvom coveku pricas? Ja ovde ne pricam o tome da li je nekome tesko ili ne, vec da li je pokvaren, podmukao, bezobrazan, i tako dalje. To ne zelim. Nema opravdanja za to (barem meni). Covek koji se lako kvari nikad nije ni bio dobar...
 
Sta te navodi na pomisao da ti nisi takav - takav kakav opisujes da su drugi tj kakvim ti vidis druge?
Opste je poznato da covek zapaza ili ti optuzuje druge iskljucivo za ono sto nosi u sebi... i da opsijuci druge u stvari najcesce govori o sebi.
Jako je tesko upoznati sebe, i znati zaista kakvi smo a jako lako osuditi druge - pogotovo kad oni sa naseg stanovista nisu dobri.

Vecina poslova moze da bude dobra, stvar je samo u tvojoj percepciji ...sluziti covecanstvu - ako planiras zaista da radis posao takve vrste onda moras biti spreman na mnoga osporavanja, pljuvanja, nepriznavanja, nezahvalnost istih tih kojima ces ciniti dobro, puno teskoca... jer sve ono sto ide lako i glatko i gde se ceska tvoja sujeta i tapse ti se - nije u stvari takav posao nego samo nalicije takvog posla dok se pod tepih gura sve ono sto je ruzno.
Svi koji su se posvetili sluzenju covecanstvu na ovaj ili onaj nacin - nikada za zivota nisu bili priznati, I radili su to sa mnogo muke.
Da li si ti spreman na takvu zrtvu kad trazis takav posao? Razmisli prvo malo
Niko ti u tvom nastojanu da sluzis bilo kome nece odati nikakvo priznanje, naprotiv najcesce ces biti ismevan i ponizavan...da li si spreman da nakon toga sa istim zarom ili ciljem nastavis da sluzis covecanstvu?
 
Sta te navodi na pomisao da ti nisi takav - takav kakav opisujes da su drugi tj kakvim ti vidis druge?
Opste je poznato da covek zapaza ili ti optuzuje druge iskljucivo za ono sto nosi u sebi... i da opsijuci druge u stvari najcesce govori o sebi.
Jako je tesko upoznati sebe, i znati zaista kakvi smo a jako lako osuditi druge - pogotovo kad oni sa naseg stanovista nisu dobri.

Vecina poslova moze da bude dobra, stvar je samo u tvojoj percepciji ...sluziti covecanstvu - ako planiras zaista da radis posao takve vrste onda moras biti spreman na mnoga osporavanja, pljuvanja, nepriznavanja, nezahvalnost istih tih kojima ces ciniti dobro, puno teskoca... jer sve ono sto ide lako i glatko i gde se ceska tvoja sujeta i tapse ti se - nije u stvari takav posao nego samo nalicije takvog posla dok se pod tepih gura sve ono sto je ruzno.
Svi koji su se posvetili sluzenju covecanstvu na ovaj ili onaj nacin - nikada za zivota nisu bili priznati, I radili su to sa mnogo muke.
Da li si ti spreman na takvu zrtvu kad trazis takav posao? Razmisli prvo malo
Niko ti u tvom nastojanu da sluzis bilo kome nece odati nikakvo priznanje, naprotiv najcesce ces biti ismevan i ponizavan...da li si spreman da nakon toga sa istim zarom ili ciljem nastavis da sluzis covecanstvu?
Pa mozda jesam takav, ali kako onda sebi mogu da pomognem? Meni sve kad pogledam iz svoje perspektive, je suvise... subjektivno... nekako me nista ne ispunjuje. I koliko znam, oni koji su znali sta je dobro, radili su to za sta su mislili da je dobro, iako to na kraju nije dalo najbolje rezultate... Za Teslu na primer ne bih rekao da je postigao ono sto je zeleo, vidim da ljudi prave od njega ono sto ljudi zele da u njemu vide... Isus Hrist danas je posmatran kao iskup za nase grehe, iako to verovanje u sustini ne menja nista u nasoj realnosti, vec smo suoceni sa problemima bez obzira na to i moramo da nadjemo nacin kako da se sa njima suocimo. Ne verujem da sam spreman za takve vrste zrtva. Veruj mi, u svemu vidim uzaludnost, u sreci koliko i u muci. Ne zelim nikako priznanje, zelim samo tihu, glatku, razumnu funkcionalnost izmedju ljudi, da se probudi ono najdublje u svima da bi se svi tako razumeli. A iz te tacke za koju znam da se nalazi u svakome, ce sa najmanjim problemom izaci najplemenitija dela. Ali i ovo nije lako ovako kao sto bi se predstavilo u nekoj motivacionoj poruci. Pogledi, faze, toliko su duge, sve se nose u svojim trenucima i jedinstveni su to fenomeni, da ne moze preko noci ni najveci genije da od toga napravi savrsenstvo. Ali mogu da ti kazem da sam vec odavno izgubio zar. Odavno smo poceli da slusamo "sve se moze kad se hoce", medjutim, sta se stvarno hoce? Evo bas malopre, (ajde da kazem juce), cujem da danasnje generacije interesuju novac i kola... U javnost se probijaju tako ponizavajuce vrednosti. I na vrh svega ovoga moralni relativizam kao odbrana. Da li po tebi ima kiseonika za disanje u ovom zivotu? Ja cu ovog meseca da vidim nesto kod psihijatra, posto ne mogu odmah zbog okolnosti, mada... sumnjam da ce nesto na bolje da se promeni, vrlo sam pesimistican sto se tice toga.
 
Možeš da pomogneš sebi tako što ćeš krenuti da upoznaješ sebe. To je najteži ali i najsvetiji zadatak jednog čoveka. Kroz upoznavanje sebe imaćeš priliku da vidiš sve one mane koje primećuješ i na drugima a i mnogo što šta što može da se popravi. Videćeš koliko svi u nekoj suštini ličimo jedni na druge, gotovo smo istovetni, koliko reagujemo isto i na kraju kako se opredeljujemo za loše pre nego što dobrom i damo šansu. Videćeš koliko je teško promeniti i najmanju sitnicu i kolko je čovek slab - ali kako smo brzi i odlučni kada zbog iste te sitnice optužujemo druge.
Pre će ti pomoći ako pročitaš dela Dostojevskog...nego razgovor sa psihologom - mada i to nije loše. Ali on može samo da te sasluša ali ne može da ti da odgovor niti pronađe instant rešenje za tvoju glad. Tvoja glad može jedino da bude zasićenja dobrim, a ono je svojstvo duše. Što znači da ono čime duh budeš hranio onoliko ćeš uspevati da sebi daš odgovore na pitanja koja te muče.
Ne znaš šta te ispunjuje jer nisi još pronašao - pronalazi se tako što se zainteresuješ da saznaš nešto o nečemu. Recimo - želiš da odeš u dom za nezbrinutu decu i da tamo volontiraš jedno mesec dana i da vidiš kako to izgleda i da li bi svim srcem mogao da se posvetiš tome. Ili bilo šta drugo jednostavno potrebna ti je radoznalost...sedneš i razmisliš i odlučiš se da počneš od nečega što bi možda moglo da te interesuje - bilo šta da je to...a onda odeš da proveriš kako je to tamo i šta ti ljudi tamo rade ili kako se do tog posla dolazi itd... mogućnosti su bezbrojne, da bi te bilo šta zainteresovalo potrebno je da prvo saznaš za to pa onda da probaš ili se raspitaš ili prosto da vidiš, budeš u tome jedan dan ili jedan sat i onda tako u traganju nešto će te privući i srce će odabrati. Ono što srce odabere tu treba da se posvetiš. Tako da moraš da počneš da tražiš da bi našao...neće doći i pokucati na vrata samo

Samim svojim postojanjem, ili ti činjenicom da si rođen data ti je šansa da osmisliš i odživiš svoj život u okviru mogućnosti u kojima se nalaziš. Uzaludno može svako da protraći i većina sudbina i života su uzaludno protraćani, ili ostali u jednom trenutku i tu je počeo i završio se život ostalo je bilo životarenje - puko preživljavanje jer smrt još uvek ne može da se naruči pa eto živi se i diše, jede i spava i ide na neki posao i tako odrađuje dug društvu...
Ne mora tako da bude, do tebe je da li hoćeš ili nećeš. Nikoga neće interesovati ako prokockaš svoj život uzalud, samo ćeš pred sobom morati da daš odgovor kad dođe vreme kraja i kad se osvrneš sa čežnjom da si mogao, ali si bio lenj pa nisi....pa ti je prošao uzalud

Probuditi u ljudima možeš samo ono što nosiš u sebi. Čak i ako se to ne desi oni će znati i priznati da ti ipak imaš hrabrosti da to nosiš tako kao što nosiš. Ali zapamti nisi ti tu da menjaš druge i nešto u njima budiš, ti si tu da sebe probudiš i promeniš i daš ono najbolje od sebe - čak i onda kada to ne daje dobre rezultate. Znaš onu: Dobar i lud - braća...

To što se u javnosti plasira tebe ne treba da interesuje. Da li nekome trebaju pare ili kola isto nije tvoja stvar. Ti treba da vidis sta tebi treba, sta tebe pokrece, ispunjava, treba da pronađeš što bi se reklo svoje mesto pod suncem a ne da kritikuješ medije i ono što neko plasira...oni postoje da ubiju vreme i zabavljaju široke mase i u tome nema ništa loše. Ali ti možepš da uzmeš daljinski promeniš kanal ili isključiš tv izađeš napolje i vidiš šta se dešava u stvarnosti.
A stvarnost izleda totalno drugačije, tamo su stvarni ljudi, koji žive stvarne živote i samo ponekad u dokolici se komentariše nešto sa malih ekrana...a oni koji provode životu u tome gube samo dragoceno vreme koje ne može da se vrati
Tako da pomeri dupe i kreni od sebe! A sve će ostalo doći uz malo ili mnogo muke ali će doći i saznaćeš sve
 
Možeš da pomogneš sebi tako što ćeš krenuti da upoznaješ sebe. To je najteži ali i najsvetiji zadatak jednog čoveka. Kroz upoznavanje sebe imaćeš priliku da vidiš sve one mane koje primećuješ i na drugima a i mnogo što šta što može da se popravi. Videćeš koliko svi u nekoj suštini ličimo jedni na druge, gotovo smo istovetni, koliko reagujemo isto i na kraju kako se opredeljujemo za loše pre nego što dobrom i damo šansu. Videćeš koliko je teško promeniti i najmanju sitnicu i kolko je čovek slab - ali kako smo brzi i odlučni kada zbog iste te sitnice optužujemo druge.
Pre će ti pomoći ako pročitaš dela Dostojevskog...nego razgovor sa psihologom - mada i to nije loše. Ali on može samo da te sasluša ali ne može da ti da odgovor niti pronađe instant rešenje za tvoju glad. Tvoja glad može jedino da bude zasićenja dobrim, a ono je svojstvo duše. Što znači da ono čime duh budeš hranio onoliko ćeš uspevati da sebi daš odgovore na pitanja koja te muče.
Ne znaš šta te ispunjuje jer nisi još pronašao - pronalazi se tako što se zainteresuješ da saznaš nešto o nečemu. Recimo - želiš da odeš u dom za nezbrinutu decu i da tamo volontiraš jedno mesec dana i da vidiš kako to izgleda i da li bi svim srcem mogao da se posvetiš tome. Ili bilo šta drugo jednostavno potrebna ti je radoznalost...sedneš i razmisliš i odlučiš se da počneš od nečega što bi možda moglo da te interesuje - bilo šta da je to...a onda odeš da proveriš kako je to tamo i šta ti ljudi tamo rade ili kako se do tog posla dolazi itd... mogućnosti su bezbrojne, da bi te bilo šta zainteresovalo potrebno je da prvo saznaš za to pa onda da probaš ili se raspitaš ili prosto da vidiš, budeš u tome jedan dan ili jedan sat i onda tako u traganju nešto će te privući i srce će odabrati. Ono što srce odabere tu treba da se posvetiš. Tako da moraš da počneš da tražiš da bi našao...neće doći i pokucati na vrata samo

Samim svojim postojanjem, ili ti činjenicom da si rođen data ti je šansa da osmisliš i odživiš svoj život u okviru mogućnosti u kojima se nalaziš. Uzaludno može svako da protraći i većina sudbina i života su uzaludno protraćani, ili ostali u jednom trenutku i tu je počeo i završio se život ostalo je bilo životarenje - puko preživljavanje jer smrt još uvek ne može da se naruči pa eto živi se i diše, jede i spava i ide na neki posao i tako odrađuje dug društvu...
Ne mora tako da bude, do tebe je da li hoćeš ili nećeš. Nikoga neće interesovati ako prokockaš svoj život uzalud, samo ćeš pred sobom morati da daš odgovor kad dođe vreme kraja i kad se osvrneš sa čežnjom da si mogao, ali si bio lenj pa nisi....pa ti je prošao uzalud

Probuditi u ljudima možeš samo ono što nosiš u sebi. Čak i ako se to ne desi oni će znati i priznati da ti ipak imaš hrabrosti da to nosiš tako kao što nosiš. Ali zapamti nisi ti tu da menjaš druge i nešto u njima budiš, ti si tu da sebe probudiš i promeniš i daš ono najbolje od sebe - čak i onda kada to ne daje dobre rezultate. Znaš onu: Dobar i lud - braća...

To što se u javnosti plasira tebe ne treba da interesuje. Da li nekome trebaju pare ili kola isto nije tvoja stvar. Ti treba da vidis sta tebi treba, sta tebe pokrece, ispunjava, treba da pronađeš što bi se reklo svoje mesto pod suncem a ne da kritikuješ medije i ono što neko plasira...oni postoje da ubiju vreme i zabavljaju široke mase i u tome nema ništa loše. Ali ti možepš da uzmeš daljinski promeniš kanal ili isključiš tv izađeš napolje i vidiš šta se dešava u stvarnosti.
A stvarnost izleda totalno drugačije, tamo su stvarni ljudi, koji žive stvarne živote i samo ponekad u dokolici se komentariše nešto sa malih ekrana...a oni koji provode životu u tome gube samo dragoceno vreme koje ne može da se vrati
Tako da pomeri dupe i kreni od sebe! A sve će ostalo doći uz malo ili mnogo muke ali će doći i saznaćeš sve
ali i dalje nije dovoljno konkretno.
 

Back
Top