Vidi, ja sam njoj maltene do detalja opisao sebe, burazera i drugove. A ona je u jednom trenutku bez meni i jednog znanog razloga počela napolju da me izbegava, prestala da odgovara na poruke, zablokirala na Fejsbuku.
Mene je pekla savest da možda ja nisam rekao ili napisao(ovde na Krstarici) nešto što ne treba sve do momenta dok mi nije poslala poruke, prepričavam "Jedi g...šta pričaš
-Šta si čula da ti to odmah potvrdim ili negiram iz prve, direktne ruke. Nemoj rekla kazala. Ono što sam ja rekao možeš da čuješ samo od mene, a ne rekla kazala a ti čula. I želeo bih da rešimo naše odnose konačno
Rešiće ih nadležni...
-Duvaj ti meni malo...Radi šta hoćeš. Ne zanimaš me"
Tada sam zablokirao njen broj preko Vibera i Sms-a. Preko Instagrama je kao što rekoh bila zablokirana još ranije. Od momenta kad me je izbacila iz pratilaca, ali je zato htela ona mene i dalje da prati. E pa ne dam ja tako da može. I ni u jednom obliku je nisam video od tada. Ni u životu ni preko mreža.
Postoji još samo jedna devojka koja je htela da me pošalje u zatvor. Ja sam tad obećao nešto. Svoje obećanje ni do dana današnjeg nisam prekršio. Ali imam utisak da i pored toga ti ljudi i danas i onda teraju svoje. Moj utisak je bio "Ti ćeš nas da praviš životinjama. Sad ćemo da ti pokažemo ko kolko zna pravo ". Jedno su kućne rasprave, a drugo je pravo kao nauka. Ja o pravu kao nauci u praksi pojma nemam. I u tom kontekstu ti ljudi su bili upravu.
A u vezi poraza. Svako od nas različito doživljava neuspehe na ličnom ili poslovnom polju. Ja ih doživljavam kao manje ili više bolne poraze. I Toše Proeski je pevao "....Kad zbrojim poraze ništa ne ostane. Samo još vučem navike. I sve na tome ostane.