Ko Vlada Svetom! (Miroljub Petrović)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Može li moderator da sankcioniše ovaj spam na temi ?
Koji spam,covek odgovara na temu ko vlada svetom,a ti navedi sta nije tacno od ovih tekstova
@drbob
Koja je svrha ovih copy/paste tekstova ? Želiš da ukažeš na nešto ?
Jedina greska postavljaca ovih tekstova je upravo svrha.Za takve kao ti nema i nece biti ni u cemu svrhe.Moze covek i da ti nacrta,nema svrhe
Miroljub Petrovic je jedan poremecen covek koji nema nikakvog osecaja za logiku, nauku ili moral. Prema tome citanje njegovih knjiga smatram sektasenjem.

Sto ne razumes ili neces da razumes(pogotovo kada se nema dokaza da se nesto ocigledno opovrgne) odmah se tretira ''poremecenim umom.Mnogo ustaljena sema,vec vidjena i providna.
 
Mozda bi trebalo da se polemishe malo o tome sta je Svet . Da li se misli na Svet kao casopis , ili na Svet

u smislu kao npr brdo sveta kad je guzva , ili se misli na planetu Zemlju ili cak na celokupni Univerzum.

Ukoliko se misli na Univerzum , Filaret & Amfilohije feat. Vjerica ce sigurno osporiti ovu knjigu.
 
Rimski klub

Rimski klub se u javnosti pojavio 1968 godine. Osnovao ga je
Aurelio Pecei, mason i clan Komiteta 300. Bio je jedan od izvrsnih di-
rektora "Fijata", na cijem celu je veoma znacajni clan Komiteta i Bilderberga,
Dovani Anjeli. Anjeli je jedan od najmocnijih ljudi sveta, pripadnik
porodice koja svoje korene i moc ima u Crnom plemstvu Londona,
Venecije i Denove. Rimski klub je definisan na sastancima drzanim na
imanju Rokfelerovih u Beladu, Italija. Planovi Rimskog kluba su: briga
za zivotnu sredinu, zaustavljanje industrijskog razvoja na Zapadu i u zemljama
Treceg sveta, kontrola populacije covecanstva i restruktuiranje
sveta u pet regiona, pod kontrolom jedne svetske vlade. U periodu od
1968 do 1972 godine, Rimski klub je postao definisano telo naucnika,
zastupnika "nove nauke", globalista, planera buducnosti i internacionali-
sta svih mogucih usmerenja. Peceijeva knjiga "Ljudski kvalitet" je defi-
nisala doktrinu, koju je kasnije prihvatilo i politicko krilo NATO pakta.
Osnovna ideja Peceija je da se zaustavi "manija rasta", ili kako doslov-
no kaze, "nekontrolisani rast covecanstva, energetska kriza, stvarni ili
potencijalni gubitak resursa, degradacija zivotne sredine, sirenje nuklearne
energije i povezane posledice".
Rimski klub i njegovi finansijeri su visoko organizovana tela, koja
rade direktno za NATO pakt. Vecina visokih funkcionera Rimskog kluba
pre toga je radila za NATO. Rimski klub je formulisao sve politi-
cke funkcije i principe NATO pakta. Kao jedna od najvaznijih grana za
formulisanje spoljnopolitickih stavova Komiteta 300 (drugu cine bilder-
bergovci), Rimski klub je nastao od clanova Morgentau grupe, sa ciljem
ubrzavanja inicijative za stvaranje svetske vlade. Zadatak Rimskog kluba
je da stvori i prosiri ideje postindustrijskog doba u Americi, i sprovede
citav niz programa kontrakulture, kao sto su droga, rok muzika, seks,
hedonizam, satanizam i navodni pokreti za zastitu prirode. Zato nije
cudno da se u upravnom odboru Rimskog kluba nalaze mnogi strucnjaci
za primenjenu socijalnu psihologiju sa "Tavistok" instituta, "Stanford-
skog instituta za istrazivanje" i "Instituta za socijalne odnose", kao i
citav niz strucnjaka i savetnika. Njihov cilj je da se ove ideje usvoje,
pa cak i da NATO pakt usvoji doktrinu Zavere Vodolije. U jednom ra-
zgovoru, Pecei je generalu Aleksandru Hejgu izneo sustinu svog vero-
vanja, rekavsi da se oseca kao reinkarnirani Adam Vajshaupt. Mozda je
Pecei ideolog savremenih iluminata, ali ono sto je sigumo je da je njegovo
tridesetogodisnje delovanje na celu Ekonomskog saveta "Atlantskog
instituta" bilo kljucno u formulisanju NATO strategije i njenog prela-
ska sa lokalnog, evropskog, na globalni plan. Rimski klub nije organizacija
savetodavnog tipa koju cine naucnici, kako bi se to dalo zakljuciti
na osnovu njenog preteznog sastava. Ona je prava, konspirativna organizacija,
koja ima konkretna zaduzenja da izaziva i upravlja ekonomskim
recesijama i potresima. To je samo deo taktike na globalnom planu, za
ozbiljnije poremecaje koji se pripremaju u skladu sa planovima Komi-
teta 300. Rimski klub ima rasirenu mrezu ne samo instituta i naucnika.
vec deluje i kao "drzava u drzavi". Ima svoju obavestajnu sluzbu, a koristi
rad Interpola i Mosada, kao i nekadasnjeg KGB-a, zahvaljujuci ve-
likim ekonomskim projektima sa SSSR-om, koje je zapoceo Anjeli.
Od svog osnivanja, Rimski klub ima za jedan od osnovnih ciljeva,
rusenje ustavnog poretka Italije, u sprezi sa svim nadnacionalnim svet-
skim centrima moci. U Italiji je imao pomoc
laznih masona iz Loze P2
i Crvenih brigada, ciji teroristi su uzivali zastitu nekih od najmocnijih
italijanskih porodica i koristili njihov novac, uticaj i njihove kuce za
sakrivanje. Rimski klub je umesan u ubistvo italijanskog premijera Alda
Mora, koga su kidnapovale Crvene brigade 1978 godine, zbog njegovog
opiranja "nultoj stopi rasta", predvidenoj za Italiju i druge industrijske
zeralje. Ovaj koncept stvoren je u Komitetu 300, a egzekutori su
Rimski klub, kao neka vrsta ministarstva spoljnih poslova, i "Kraljevski
institut za medunarodne odnose" (RHA). Covek koji je direktno pretio
Aldu Moru, da prihvati odluke Rimskog klnba, bio je Henri Kisindzer,
o cemu je 1982 godine svedocio bliski Morov saradnik, Gorado Gvrconi.
Naravno, ono Sto je bila senzacija u italijanskim novinama, nije bilasenzacija za velike Sampione demokratije, americke novine, kao sto su
"Vasington Post" ili "Njujork Tajms", koje o Gverconiju nisu objavili ni
rec. Ubistvom Alda Mora, od strane teroristicke grupe koju je kontrolisala
paramasonska loza P2, Italija je postala eksperimentalno podrucje,
kako bi se videlo kojom brzinom se moze izazvati haos i politicka kriza
u zemlji. Sem toga, Italija je sediste Katolicke crkve, koju treba unistiti
zajedno sa svim velikim religijama. Takode, tu zive neke od najmocnijih
oligarhijskih porodica, koje pripadaju Crnom plemstvu. Italija je zemlja
ulaza droge iz Irana i Libana u Evropu, sto je najvazniji trgovinski artikal
Komiteta 300. Aktivnu ulogu u likvidaciji Mora i ispunjenju plano-
va Komiteta 300 odigrao je tadasnji americki ambasador u Rimu, Ricard
Gardner, koji je blisko saradivao sa Betinom Kraksijem, znacajnim clanom
Rimskog kluba i NATO pakta. Kraksi je, kao premijer, uspeo da
nanese prve ozbiljne udarce strukturi Katolicke crkve u Italiji, inauguri-
suci zakon o razvodu i abortusu, sto je izazvalo dalekosezne posledice,
ne samo na planu religije. U junu i julu 1982 godine, Eleonora, supruga
Alda Mora, posvedocila je na sudu da su i njoj pretili smrcu. Nje-
nom muzu je pretila "politicka licnost iz vrhova Sjedinjenih Drzava",
koja je doslovce rekla:
"Ili cete prestati sa sprovodenjem svoje politicke linije, ili cete za
to debelo platiti."
 
SVETSKA VLADA
Jedna od najočitijih razlika između takozvanih „konzervativaca" i takozvanih „liberala" počiva u načinu njihovog gledanja na pitanja čovekovog odnosa prema svetu.
U osnovnim crtama, razlika bi mogla da se predstavi ovako:
KONZERVATIVNA POZICIJA: Konzervativci se pozivaju na duhovnu prirodu čoveka, verujuči da se njegovi problemi javljaju zbog same prirode čoveka. Rešenja svetskih problema leže u promeni čoveka.
LIBERALNA POZICIJA: Liberali se pozivaju na materijalističku prirodu čoveka, verujuči da se njegovi problemi javljaju zbog okruženja u kojem živi. Prema liberalima, rešenje problema leži u promeni okruženja.
Krajnji aparat za potpunu kontrolu čovekovog okruženja je jedna svetska vlada. Današnja organizacija sveta- koji je podeljen na države- postaje očigledna prepreka na putu ka takvim promenama.
Ovo je bio program i cilj svake organizacije i pojedinca o kojima smo govorili u ovoj knjizi, još od osnivanja Iluminata.
Različiti znaci koji se pojavljuju daju nam na znanje da je cilj tih planera- Svetska vlada- pred samim ostvarenjem.
Roj M. Eš (Roy M. Ash),službenik Odeljenja za upravljanje i budžet u Niksonovoj administraciji, 18. maja 1972. dao je vremensku odrednicu u kojoj će se, kako nam se čini, začeti Svetska vlada: ,,U sledeće dve decenije (dakle negde do 1992) biće uspostavljen institucioni okvir za Svetsku ekonomsku zajednicu... kada će aspekti suvereniteta biti preneseni na nadnacionalnu vlast."1
Džejms P. Varburg, je u svojoj knjizi Zapad u krizi, takođe podržao potrebu za jednom svetskom vladom: „Svetski poredak bez svetskog zakona je jedan anahronizam; pošto današnji rat znači uništenje civilizacije, svet koji propusti da uspostavi vladavinu zakona nad nacijama-državama ne može još dugo postojati. Mi živimo u opasnom periodu prelaska iz ere punog suvereniteta nacije-države u eru Svetske vlade."2
Varbug je 17. februara 1950. pred Senatskim komitetom objasnio i kako će narodi sveta dobiti ovu globalnu vladu: „Imaćemo Svetsku vladu, svidelo se to vama ili ne, konsenzusom ili silom."3
U planovima za formiranje ovakve nadnacionalne vlade, svoje mesto, naravno, ima i svetska policija. Istoričar Arnold Tojnbi (Arnold Toynbee) je objasnio potrebu za ovakvom policijom: „Približavmo se tački na kojoj će jedina efikasna skala za operacije od iole većeg značaja biti globalna skala. Lokalne države moraju biti lišene svog suvereniteta i podređene suverenitetu globalne Svetske vlade. Smatram da će svetska država još uvek imati potrebu za naoružanjem i policijom i da će Svetska vlada morati da pod svojom komandom ima dovoljno sile kojom će biti u stanju da nametne mir."4
Ubediti narode sveta da se odreknu nacionalnog suvereniteta i predaju ga u ruke Svetskoj vladi je zaista monumentalan zadatak. Planeri, međutim, ne smataju da je taj cilj neostvariv. Doktor Brok Čizolm (Brock Chisolm), direktor Svetske zdravstvene organizacije, sagledao je problem i ponudio rešenje:
„Da bismo stigli do Svetske vlade, neophodno je iz svesti ljudi ukloniti njihov individualizam, odanost porodičnoj tradiciji, nacionalnom patriotizmu i verskim dogmama... Mi smo progutali sve vrste otrovnih uverenja kojima su nas hranili naši roditelji, naši učitelji u školama, naši političari, naši sveštenici, naše novine i svi ostali koji su imali interes da nas kontrolišu. Reinterpretacija i eventualno iskorenjivanje koncepta dobrog i lošeg, koji je bio osnova vaspitavanja dece, zamena vere inteligentnim i racionalnim mišljenjem kod starijih ljudi, to su ciljevi... na kojima treba zasnovati promene u ljudskom ponašanju."5
Pored uništavanja čovekove odanosti porodici, naciji i veri, on se mora naterati da poveruje da je manje bolje nego više. Životni standard ljudi u bogatim državama mora biti redukovan. To će biti učinjeno sporim, postepenim procesom pripremanja građana bogatijih država da žive sa manjim delom onoga što su proizveli.
Ovakav stav obznanio je 1975. godine Džon Nouls (John Knowles), predsednik Rokfelerove fondacije, u redovnom godišnjem izveštaju ove organizacije: „Siguran sam u jednu stvar– više nije uvek bolje.
Mi smo jedan svet, imaćemo jednu budućnost – bolju ili lošiju – svi mi zajedno. Centralna stvar u novom etičkom mišljenju, prema kojem se dobija znatno manje, jeste kontrolisani ekonomski rast koji će sačuvati istrošene resurse i omogućiti ravnomerniju distribuciju prihoda i bogatstva..."
„Takođe je neophodno kontrolisati stopu rasta nataliteta i doći, što je brže moguće, do trenutka kada će rast populacije biti na nuli..."6
Kada ljudi koji žive u produktivnijim državama jednom budu pripremljeni da žive sa manje prihoda, biće otvoren put da se njihovo bogatstvo deli sa zemljama koje su neproduktivnije. Raspodela bogatstva zove se Novi međunarodni ekonomski poredak, a tu frazu definisao je senator Čarls Persi (Charles Percy), član Saveta za inostrane odnose (CFR):
„Filosofija u pozadini Novog međunarodnog ekonomskog poretka zasnovana je na činjenici da razvijenije i bogatije nacije koriste znatno veći deo Zemljinih resursa... nego što to čine manje razvijenije i siromašnije nacije. Novi poredak poziva na ravnomerniju raspodelu resursa na planeti, među svim narodima i na preraspodelu bogatstva između bogatih i siromašnih država."7
U skladu sa ovim programom, 30. marta 1979, državni sekretar Sajrus Vens (takođe član CFR-a) obećao je da će Sjedinjene Države učiniti korak napred u pomaganju država u razvoju, sa ciljem da ubrzaju „progresivno kretanje u pravcu ravnomernijeg i zdravijeg novog međunarodnog ekonomskog poretka."8
Stalni napredak u kretanju prema Svetskoj vladi bio je stabilan ne zato što su narodi bogatijih zemalja slobodnom voljom odabrali takav put pošto su čuli argumente obeju strana, već zato što su ih lagali. Dobar primer za ovo je članak koji je aprila 1974. u časopisu „Forin afeirs", glasilu CFR-a, napisao Ričard Gardner (Richard Gardner), jedan od glavnih savetnika predsednika Džimija Kartera, a kasnije i ambasador u Italiji. U članku se kaže da će „kuća svetskog poretka morati da se gradi od dna naviše, pre nego od vrha ka dnu... Poslednji napad na nacionalni suverenitet, koji će ga uništavati deo po deo, biće mnogo uspešniji od staromodnog frontalnog juriša."9
U jednom dokumentu, objavljenom 1961, Sjedinjene Države su detaljno isplanirale transfer svojih oružanih snaga pod komandu jedne svetske vlade, u ovom slučaju Ujedinjenih nacija. Taj dokument pod nazivom „Oslobođenje od rata- publikacija Stejt departmenta br. 7277", pod čudnim okolnostima je uklonjen iz svih publikacija nekoliko godina posle objavljivanja, no Amerikanci su ipak imali šansu da ga pročitaju. On je predviđao postepenu predaju svih američkih snaga u ruke svetske policije, i to u tri faze:
- U prvoj fazi značajno bi se redukovala mogućnost država da vode ratove, smanjivanjem obima njihovih oružanih snaga; drugo, nuklearni kapaciteti smanjili bi se ugovorima o nuklearnom razoružanju; treće, ojačale bi se snage Ujedinjenih nacija za „održavanje mira".
- Druga faza donela bi novo značajno smanjenje oružanih snaga država, a uspostavile bi se i stalne mirovne trupe unutar Ujedinjenih nacija.
- Treća faza ostavila bi državama samo onoliko snaga koliko bi im bilo dovoljno da održavaju unutrašnji red, ali bi Sjedinjene Države obezbedile ljudstvo za mirovne trupe Ujedinjenih nacija.
Ovaj transfer značio bi da bi generalni sekretar Ujedinjenih nacija postao glavnokomandujući oružanih snaga Sjedinjenih Država, što je u potpunoj suprotnosti sa Ustavom SAD. Generalni sekretar bi zatim mogao da prepusti komandovanje ovim novim trupama za održavanje mira svom podsekretaru, koji je nadležan za sve vojne poslove, podsekretaru zaduženom za poslove politike i poslove Saveta bezbednosti. Ovu ključnu poziciju od samog osnivanja Ujedinjenih nacija držali su isključivo predstavnici Sovjetskog Saveza ili predstavnici komunističkih zemalja pod sovjetskom kontrolom. (To je ista ona policija koju su držali Sovjeti za vreme Korejskog rata, kojoj je morao da šalje izveštaje i general Daglas Mak Artur).
Budući da narod Amerike još nije potpuno spreman da se preda u ruke Ujedinjenih nacija, ovaj Izveštaj je, kao što smo već pomenuli, povučen iz opticaja i javljeno je da je povučen iz štampe. Ali ljudi koji se zalažu da Sjedinjene Države postanu deo Svetske vlade nisu se zaustavili. Sledeća tačka ovog programa odigrala se 30. januara 1976. kada je Veće za svetske poslove (World Affairs Council) objavilo „Deklaraciju o međuzavisnosti". Ovaj dokument potpisalo je 126 američkih senatora i predstavnika, od kojih su osmorica kasnije objavili da povlače svoj potpis, odnosno da su njihova imena upotrebljena bez njihovog znanja.
 
Bivši senator Džozef P. Klark (Joseph P. Clark), član Veća za svetske poslove, pokušao je da objasni zbog čega je bila neophodna ova Deklaracija:
„Obim, domet i složenost vlasti se povećavaju- i to će se nastaviti. Ja ću braniti svoj stav da je ova ekspanzija dobra- a ne loša. Mi smo, svakako, došli do tačke kada možemo konačno da kažemo- da Džeferson nije bio u pravu: nije najbolja vlast ona koja najmanje vlada (Džeferson je rekao: Najbolja je ona vlast koja najmanje vlada.) Greška u Džefersonovom obrazloženju je pretpostavka da povećanje obima vlasti vodi ograničavanju ličnih sloboda. To jednostavno nije istina."10
Deklaracija koju je podržao gospodin Klark glasi:
„Pre dve stotine godina, naši preci stvorili su novu naciju; mi sada moramo da se udružimo sa drugim da bismo stvorili Novi svetski poredak. Da bi se Novi svetski poredak uspostavio... neophodno je da se čovečanstvo oslobodi ograničenja koje donose nacionalne presude.. Mi potvrđujemo da je ekonomija svih država neraskidivo vezana i da ni jedna država ne može još dugo održavati svoje proizvodne procese i svoj monetarni sistem bez priznavanja neophodnosti sporazumne regulacije od strane međunarodnih vlasti. Pozivamo sve nacije da ojačaju Ujedinjene nacije... i druge institucije svetskog poretka...11
Jedna od onih koji su odbili da potpišu ovu deklaraciju bila je kongresna predstavnica Mardžori Holt (Marjorie Holt), koja je izjavila: „Deklaracija poziva na predaju našeg nacionalnog suvereniteta međunarodnim organizacijama. Ona objavljuje da našu ekonomiju treba da regulišu međunarodne vlasti. Ona predlaže da uđemo u Novi svetski poredak koji će preraspodeliti bogatstvo koje je stekao narod Amerike".12
Svetska vlada se približava.
Novi međunarodni poredak je na dohvat ruke.
1 „The Review of the News" (May 2,1973), str. 39.
2 Džejms P. Varburg: Zapad u krizi, str. 30.
3 „American Opinion" (January, 1972), str. 69.
4 „The Review of the News" (May 18,1977), str. 60.
5 „The Utah Independent" (September ,1977).
6 „American Opinion" (February, 1977), str. 20.
7 „American Opinion" (January.1975),str. 25.
8 „The Review of the News" (April 11,1979), str. 15.
9 „American Opinion" (April, 1977), str. 20.
I0 „The Reviewe of the News" (April 7,1976), str. 33.
11 „Don Bell Reports" (January 30,1976), 2.
12 „Don Bell Reports" (January 30,1976), 1.
 
Kako znaš da je baš tvoj put ispravan ?
Zato što sam se uverio da Bog postoji!
Zato što verujem u sva Božija obećanja, mnoga su se ispunila, ostalo je još malo onih koje nisu!
Glavno obećanje je da smrt nije kraj čovekove duše.
Zato što to nije samo moj put, tim putem su prolazili milioni ljudi pre mene, nadam se i posle mene.
To je put vere, nade i ljubavi, to je put pravednika i poštenja!
To nije put trčanja za lažnom srećom i iluzijom, svako ko je u životu bio srećan zna da ona dolazi od nematerijalnih stvari!
Svet je morao biti ovakav kakav je jer su ljudi to svojom voljom odlučili, i sve što se dešava, moralo se desiti, a to je sve radi nas koji još živimo, da odaberemo na koju ćemo stranu.
Doći će vreme kada će porodica potpuno izgubiti svoj značaj, kada pravo prijateljstvo neće postojati, kada će ljudi postati kontrolisani kao i laboratorijski pacovi, teško onome ko tad ne bude imao Boga na svojoj strani...
Ne mogu promeniti svet, ali mogu se baviti širenjem reči koje mogu spasti neke od mojih komšija!
 
Tacno je da je vecina Nemanjica verovala u Boga, ali hajde da neke njihove postupke preispitamo. Na primer, da li je moralno to sto je Milutin oslepeo svog sina Stefana Decanskog, ili sto ga je ubio njegov sin Stefan Dusan? Da li je moralno to sto je Milutin zarobio sina svoga rodjenog brata Dragutina? Da li je moralno to sto je sam Stefan Nemanja proterao svoju rodjenu bracu iz Srbije? Da li su moralne sve zenidbe Nemanjica i njihove akcije u politici uopste? Za mene to sve bas i nije moralno, sve su ove stvari posledica politike, dakle interesa. Zato je Srbija tada bila jaka, a ne zato sto je bilo moralnih kraljeva.

To pričaju oni koji su čitav život radili na blaćenju svega Svetog u Srbiji, za to što si naveo, ne postoje dokazi, to je mogla biti priča u nekom od lokalnih tabloida, nažalost ona je ušla čak i u naše udžbenike, i to nije slučajno...
 
Miroljub Petrovic je jedan poremecen covek koji nema nikakvog osecaja za logiku, nauku ili moral. Prema tome citanje njegovih knjiga smatram sektasenjem.

Ljudi koji ga podržavaju su ljudi koji ti mogu biti najbolji prijatelji, ljudi kojima je stvarno stalo do svojih sunarodnika...
Možda je nekom čudno da za prijatelje ima ljude koji na puše, ne piju, ne drogiraju se, ne izlaze do kasno u noć po kafanama, ne bludniče, jedu zdravu hranu, ljudi koji stvaraju dobre ljude oko sebe, ljude koji čine dobra dela i pomažu drugima...
On je čovek koji se javno bori protiv sekti i satanizma, mnogima je pomogao da iz njih izađu.
Navedi mi neku javnu ličnost koja se toliko uspešno bavi sa time i vrate na pravi put?
On nije svetac, ali je neko ko svakako pomaže ljudima da budu svesni istine!
 
To pričaju oni koji su čitav život radili na blaćenju svega Svetog u Srbiji, za to što si naveo, ne postoje dokazi, to je mogla biti priča u nekom od lokalnih tabloida, nažalost ona je ušla čak i u naše udžbenike, i to nije slučajno...

Au covece, pa sta pricas, kakvo blacenje, kakvi tablodi, da Nemanjici nisu u miru jedan drugom predavali presto? Kakva gomila gluposti...
 
uzmi malo Corovica pa procitaj nesto o istoriji svog naroda mada bi za tebe i udzbenik za 6. osnovne bio dovoljan .

Da nije mozda Corovic ziveo tada, ma daj bre...
Ne postoje pravi izvori za takve priche, to je chista izmishlotina i manipulacuja...
Izvori koji on koristi su mnogo novijeg datuma, takodje servirane od strane zapada...
recimo Konstantin Jireček, izvor malo jači, neko ko je bio jedini ovlašćen za pisanje istorije Srba u komunizmu...mogu zamisliti koliko je svima u koristi da blati crkvu i srpske Svetitelje...
Mislish da je on nash chovek, mislish da mu nije servirano da to napishe...
Verovatno se vec proteklih 150 godina bave brisanjem svega Svetog u našem narodu, rade oni to još ranije, ali ovaj noviji period je stvarno vrhunac, misliš da slučajno otimaju Kosovo i Metohiju...Ćorović je taj koji piše da su Albanci potomci Ilira, a da smo mi bili neki tamo divljaci za koje niko nije znao ništa...da smo mi njima došli na zemlju...
E ljudi moji, "zar vas istorija naša nije baš ništa naučila, pa sami smo sebi gori i od najvećih dušmana"...
 
Sto ne razumes ili neces da razumes(pogotovo kada se nema dokaza da se nesto ocigledno opovrgne) odmah se tretira ''poremecenim umom.Mnogo ustaljena sema,vec vidjena i providna.

Ja sam sa doticnim raspraljao nasiroko i nadugacko na njegovom forumu, tako da apsolutno mogu da stojim iza ovoga. Taj jednostavno NEMA POJMA o cemu govori.
Video sam sta prica, sta misli i kako misli. A zamisli tek njegovu izjavu "Ja svojoj deci ne dajem da gledaju TV, vec samo moje DVD-ove"
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top