Ko vam je ulio ljubav prema čitanju?

Moja nana. Dok sam bila mala, svake noci mi je citala "Jadnike", dok ne zaspim. Time mi je ulila ne samo ljubav prema citanju, vec i osecaj za pravicnost i moral. Te tako davno zaboravljene vrednosti. Kako mi nedostaju te noci, njen strogi ali ipak milozvucni glas koji me polako uvodi u san. I Zan Vlazan.
 
Kada sam pošao u osnovnu, ćale be nabeđivao da ako ne čitam, neću umeti da se izražavam... u njegovo vreme stvarno tako bilo, jer nisu imali televiziju kao mi sad... tada sam čitao jer mi je on savetovao, a odavno već čitam jer mi godi, opušta, a i imam utisak da stičem neko životno iskustvo koje nikada ne bih mogao bez knjiga da steknem... a vokabular mi je stvarno dobar i ponosan sam zbog toga... :)
 
Пре него што сам пошла у школу, тата ми је пред спавање читао епске народне песме.

"Antologija srpskih junačkih pesama" Vojislava Đurića uvek je bila uz ćaleta i umeo je da me hipnotise kad počne da čita.

Dvadesetak godina kasnije, ćale mi je pozajmio tu knjigu da bih spremila narodnu književnost.
 
У мојој кући је било много књига и вероватно и само такво окружење утиче, да се "крене" ка књизи и да се
започне са читањем. А моја мајка је изнова куповала нове и нове књиге, јер су некада аквизитери редовно
обилазили предузећа и нудили књиге на више рата, по повољним условима...

Могу за себе да кажем, да сам као дете - тинејџерка, била прави читалац - манијак... Нисам испуштала књигу
из руку док је не прочитам од корица до корица и све сам читала и "женску" (сестре Бронте, Оркански висови,
Прохујало с вихором, Ребеку....) и "мушку" литературу (Тарзан, Робинзон Крусо, Том Сојер, Последњи
Мохоканац, Краљевић и просјак...). Била сам тако залуђен читалац, да сам остајала до касних ноћних, односно
јутарњих сати, све док не бих ишчитала неки роман....што ми је наравно стварало велике проблеме у школи, јер
је после непроспаване ноћи, требало устати у 7 и спремити се за школу...:neutral:

Једном нас је бака моје другарице повела на два, три дана у Панчево у посету неким њеним рођацима, а нас две
понесемо Нушићеве комедије, тада смо имале 12-13 година и све време посете проведемо затворене у соби
читајући наглас и смејући се до суза... После су ме моји питали како ми се допало Панчево, а ја од Панчева
ништа нисам видела, осим те собе... :D
 
Profesor srpskog jezika u srednjoj shkoli... :) Long live Nenad Stupar!
Mada sam i pre njega s' vremena na vreme prochitala koju knjigu usput, ali me nije neshto zanimalo, a onda nam je "naredio" da chitamo lektire i ja uzeh "Zlochin i kaznu", "Prokletu avliju"... i ljubav se probudila iz dubokog sna. Za to cu mu uvek biti zahvalna ;) bolje ikad nego nikad... Onda mi je drugarica pozajmila Hesea, gde sam se skroz pronashla... Sada bez knjiga ne zivim :) kapiram milion stvari koje mi nisu pre bile jasne... Arigato, najdrazi profesore! <3

Mada je udela imala i nana, uchila me je brojevima i slovima kada sam imala 4 ili 5 godina, da znam da chitam kada krenem u shkolu, pa da imam vishe slobodnog vremena dok drugi uche azbuku, ja blejim napolju vesela jer znam sve to :P :D
 
Poslednja izmena:
Ne bih rekla da mi je iko ulio ljubav...
Jednostavno sam od malih nogu okruzena knjigama ( genetski smo svi alavi na knjige)..
Imam pravu malu biblioteku kuci tako da od knjige nisam mogla pobeci ni da sam htela..
Ljubavi je verovatno doprinela i cinjenica da sam bila asocijalno dete pa nisam imala ni sta drugo da radim...
 

Back
Top