Karadžić je od Kačića uzeo upis dugoga jata kao -ije-.
Kačić je, više od Karadžića, griješio u pisanju jekavštinom
jer je bio ikavaca koji nije tadio na tereni
Inače, sam Karadžić je dugo vrjemena razno pisao jat u jekavskom govoru,
ne mogavši se odlučito što je što:
+ rieč, pjesma, pljesma, piesma
+ letiti, leteti, lećeti, letjeti
+ živjeti, živiti
+ vrijeme, vremena, vriemena, vrjemena,
+popgriješiti, pogršjka, pogreška
+ da ne goviromo o toponimima Bijograd, Split, Spljet, Triest, Trjest,..
Nevidjene gluposti se ovdje mogu procitati, majko mila!


Nemam puno vremna pa cu na brzinu...
Karadzic je od
cache i matere cuo jekavstinu kao dijete, u kuci u Srbiji. I danas jekavci generalno prave masovne greske pri pisanju (da ne govorim za ortoepiju) zato sto jeste zeznuta za pisanje, a da ne govorim o razvlacenju vilica.

Argument je supalj kao zub.
Uostalom, Vuk je u pocetku bio izgubljen slucaj sto se tice filologije, pa cak i sam Stojanovic pise da je pomislio za ekavicu da je neki bugarski govor kad se prvi put susreo s njom. Isto tako, srbizirao je u pocetku crkvenoslavenske rijeci, mijesao ekavsko i jekavsko pisanje (iako je od 1829. do 1834. pisao neka svoja djela ekavicom, P. Ivic).
Ziev.
Sto se tice ostalog, Luka Milovanov Georgijevic (
Opit nastavljenja o srpskoj slicnorecnosti - i slogomerju ili prozodiji), Mrkalj (
Salo debeloga jera ) i Mrazovic (gramatika crkvenoslavenskog jezika:
O Etimologii i ili Hudoznoslivii kao i
Rukovodstvo k'slavenstei grammatice), su
tri najveca uticaja sto se tice sastavljanja
Pismenice serbskoga jezika, izuzev Kopitara koji je naravski bio siva eminencija.
Nesretnom Luki daj litru rakijetine, on nije mogao trijezan sljakati, a Vuk je stalno visio kod njega za vrijeme svoje posjete Budimu posto nije po nagovoru Kopitara uspio vrbovati Mrkalja. Akcentuaciju (
priglasilo oduljujuce, produljujuce, podizuce i prepodizuce) pokupljena od Milovanova (
doduse, Vince pise da su Milovanov i Sime Starcevic udarili temelje pravilnom shvacanju cetveroakcenatskog sistema novostokavskih govora ali Milovanov je uveo 'priglasilo' umjesto crkvenoslavenskog 'udarenie'), gramaticka terminologija opet od njega i Mrazovica (docnije naziv za sedmi padez "skazatelni" u drugoj Gramatici 1818. od Smotrickog, vjerovatno preko Mrazovica), mada Vuk mijenja nazive akcenata u Prvi, Drugi, Treci i Cetvrti znak... generalno template od Mrazoviceve gramatike, a jekavica pokupljena od majke rodjene, bilo to jednoslozna ili dvoslozna zamjena jata.
Da ne idem sada u detalje, npr. "O pismenima" je uradjeno po Mrkaljevoj shemi, a "O glasoudaren'u" po Lukinom "Opitu".
Npr Vukova rabota su imenske i glagolske promjene, napomene o odstupanjima, a Mrazoviceva plan i raspored gradiva, dobar dio gramaticke terminologije, generalne gramaticke definicije i sl.
Da, nije uopce tajna da je Pismenicu najvecim dijelom sastavio Luka Milovanov Georgijevic, Srbin iz Bosne i jekavac.
Ne mogu vjerovati da citam epohalnu i kozmicku glupost da je Vuk pokupio dugi jat od Kacica...
Sad, da se osvrnem na Hrobijev bullshit o hrvatiziranju Vukovog jezika i oslobadjanju novostokavskih elemanata. To dolazi
tek 1836. i 1839. godine kad Vuk svjesno arhaizirao dva aspekta jezika, a radi se o novom jekavskom jotovanju grupa će i đe(1839), pa prelazi na staro, kako su pisali Dubrovcani i Bokelji (tjerati, djevojka umjesto ćerati, đevojka, itd.) i onda uvodi (1836) pisanje slova "h", sto je cuo po dijelovima Crne Gore, mada najvise u gradskom govoru bosanskih muslimana. Gosin Hrobi ne pise sto je Vuk pisao 1836. o srpskom jeziku i 30, 000 Bokelja nego perfidno tjera po svome...
Sto se tice hrvatiziranja, ima jedan ogroman problem, taj hrvatski arhaicni nacin je bio uvrijezen
ne samo kod Dubrovcana nego SVIH Srba jekavaca (Pavle Ivic, ako neko hoce sken, nema problema... ), isto vrijedi za slovo "h" u izgovoru.

Tako da je Vuk u principu, iako svjesno zeleci da prekoraci religiozne i kulture barijere putem jezika izmedju juznoslovenskih naroda i konfesija u ime svih nas iz trideset i neke, uveo nesto sto je bilo
ranije regularno u govoru Srba. Tako da ni taj argument ne stoji.
A sto se tice muslimana, necu o njihovom porijeklu, uticaju arapskog tj. turcizama na stokavski izgovor, Besimu Korkutu, orijentalistima nasim bivsim drugovima Bosnjacima, citatima iz
Priloga za orijentalnu filologiju, itd. A argument u vezi s Dubrovcanima ne stoji jer novostokavska jekavica nije
DOKAZANO izvorna na Stradunu, u taj grad dosljaci vjekovima donose novostokavski jekavski govor iz okoline, Ston, Peljesac je pun Srba 1320. godine (sto dubrovacki izvori potvrdjuju, tj. anali). Trebinje, istocna Hercegovina, Zeta, uglavnom Srbi. Pa, sama mapa sto je postavljas, sve govori...
San Michele (clanak: L. D'Addabbo - San Michele e una colonia serba) naselje u Italiji 1615. godine osnivaju doseljeni Serviani iz Crne Gore, iz Zuca, evo crkvenih dokumenata i teksta ugovora u Iapigia casopisu iz 1936. na 302. stranici - Appendice I. Poslije su se razbjezali po Zabariji zbog nasilnog rimokatolicenja...
Sto se mene tiche, trebao je ostaviti đekanje na mir, i danas bi jekavci poput tebe bili đekavci jer svako ko se iole kuzi u dijalektalne osobenosti, npr. Srba iz Hrvatske, zna da crnogorski pravopis tamo vrijedi vjekovima pogotovo kod babushki (shjekira, shjedi, đe, itd.).
Sad, opet da cujem ono o sokackim rjecnicima, doduse mislim da Vuk nije nikako trebao u to da se petlja, kao i sve gorenavedene stvari iz 1836. i 1839. godine ali sam Vrancic pise u svom Rjecniku (eno ga na Google Books) nesto poput "ovaj rjecnik vrijede za prostore Bosne i Srbije", nesto u tom fazonu, znaci isto sto je i Dositej pisao, a to je jedan te isti jezik, naravno s varijacijama, otprilike od Zagreba pa do Kosmeta (ukljucujuci migracije zarad Turaka). Taj argument u vezi sa sokackim rjecnicima je nevidjena glupost jer je visestoljetna prepisivacina u pitanju, i opet se vracamo na etnicka prozimanja, kao sto pisah ranije ali izgleda da mogu zidu da pisem, bilo bi mi pametnije...
Kaj ti mislis da je ovdje neko mutav?
