Ко о чему већина о себи најлепше

Ima takvih, ali ima i nas koji nikad ne greše i zaista znaju sve najbolje.

Takođe smo vrlo samokritični i skromni.

Imamo sve vrline, što bi rekli.
Bila je jedna epizoda "Poaroa" gde Hejstings kaže Poarou da treba da bude malo skromniji (pošto Poaro baš i nije skroman). Poaro će na to: Odsad ću biti NAJskromniji na svetu. :)
 
To je ono tipično - daj da se sam pokudim da bih preduhitrio druge. Onda kažeš: "pa reko sam!" i čiča miča gotova priča, ublažio si pad. Opšteprihvaćena lažna skromnost kao večiti nevidljivi štit.

Ako me nešto nerviralo to je onda to. Možeš sve reći, polivati se go*nima godinu dana i svi aplaudiraju, a ako se samo usudiš nešto lepo o sebi... Jadna ti majka.
 
Naročito ako ti ide dobro u životu i zračiš zadovoljstvom. To se ne prašta. Osećaj.

Pa samo ovde imaš izreku "nemoj se mnogo smejati, plakaćeš"... Ili meni se dešava pošto sam jako često nasmejan, prosto takav sam tip, odmah ide priča "šta ti je?" ili ono famozno "JESI SE ZALJUBIO?", pošto ovde samo zaljubljen možeš biti srećan.
 
Zadovoljstvo samim sobom i hvaljenje samog sebe su dve potpuno različite stvari.
Dobro, jesmo mi malo skrenuli sa teme, sad ispade da hoćemo i poslednje trunke samokritičnosti da ukinemo, dok je jasno da je u manjku, i da većina ljudi traži uzroke za svoju propast spolja.

Nego ja ovde pričam o samosvesnijim ljudima, koji su po pravilu nezdravo samokritični.

Svet počinje da nalikuje paklu, dok se normalni ljudi bore ko će da osvoji zlatnu medalju za skromnost. Ta daj, uzmi slobodno natukni neku lepu o sebi, ako već misliš da si u nečemu dobar, a ne čekaj da ti mnjenje udari 100 pečata kao dozvolu za to.

Kad ćeš budalu videti da je izistinski skromna. Pa nikad, evo vidiš mene!
 
Dobro, jesmo mi malo skrenuli sa teme, sad ispade da hoćemo i poslednje trunke samokritičnosti da ukinemo, dok je jasno da je u manjku, i da većina ljudi traži uzroke za svoju propast spolja.

Nego ja ovde pričam o samosvesnijim ljudima, koji su po pravilu nezdravo samokritični.

Svet počinje da nalikuje paklu, dok se normalni ljudi bore ko će da osvoji zlatnu medalju za skromnost. Ta daj, uzmi slobodno natukni neku lepu o sebi, ako već misliš da si u nečemu dobar, a ne čekaj da ti mnjenje udari 100 pečata kao dozvolu za to.

Kad ćeš budalu videti da je izistinski skromna. Pa nikad, evo vidiš mene!
Ja огромну већину људи које познајем никада не греше, ако се и деси да понекад погреше то се рачуна само у случајни инцидент. Ако је неко добар у нечему не видим проблем да буде поносан на то.
 
Ja огромну већину људи које познајем никада не греше, ако се и деси да понекад погреше то се рачуна само у случајни инцидент. Ако је неко добар у нечему не видим проблем да буде поносан на то.
Sve to stoji, ja ovde pričam o ovoj manjini
 
Стекао сам утисак да је јако мало људи самокритично и да на сваке начине покушавају да оправдају своје поступке. Да ли сте такви или ипак мислите да понекад погрешите и да не знате увек све најбоље у животу? Какви сте по питању самокритичности?
Neka sam zlatna sredina. Javno niti se hvalim niti kudim, za sebe trudim se da budem objektivna. Naravno da griješim (a ko ne?), dešava mi se da brzopleto ponovo pogriješim istu stvar, razmišljam o tome, al u principu sam zadovoljna jer se trudim koliko god mogu. Svjesna da uvijek postoji bolji a i gorih od mene. Uvijek svi možemo bolje samo pitanje je koliko "nam se da" i kakva je motivacija.:)
 
Iako se trudim da manje pričam o sebi..to mi ne uspeva, posebno na ovom potforumu i na "Politici".

Otvorena sam osoba. I ovde i u stvarnom životu.

Jako sam samokritična jer mislim da mogu nešto da uradim bolje.

Za sebe, i ovde i u realnom, stvarnom životu, mogu bez lažne skromnosti da kažem sledeće: Dobro poznajem predizborne radnje i sve što je vezano za izbore.

Takođe, dobro radim intervjue na svom blogu.

I mnogo više volim da drugi pričaju o meni, da me hvale ili kude-svejedno je..

Nekako mi je ružno da o sebi mislim sve najlepše, u superlativu..sem ove dve stvari koje sam pomenula u gornjem pasusu.
 

Back
Top