Knjiški Moljac Dobrovoljac X

[Konj_na_belom_princu]

Mi Tarzan konj.. ti ženka bridđit kosa
vuče koliba drvo unga bunga

 

[Mika]

To mogu samo starce za pare ili neku kucicu iz testamenta

Ima pare...sakupio je veceras

 

[Konj_na_belom_princu]

To mogu samo starce za pare ili neku kucicu iz testamenta

Opa pazi malu..

Jel moze toalet pod hipotekom da zalozim..

 

[Baudrillard]

Kako nisi?

Jesam?

 

[Senna]

To mogu samo starce za pare ili neku kucicu iz testamenta

Kako nisi?

2:0 za devojke
Ajmo dalje

 

[*pustinjakinja]

Za novu Banditsku kafanu i drage Moljce, jedna stara škrabotina.
S namerom ...


Oda Čovjeku

Ima ljudi čudesno posebnih.
Običnih, a drugačijih.
Istih, a različitih.
Ima tih jednostavnih, a opet složenih ljudi,
zbog kojih voliš čitav svijet.
Zbog njih vjeruješ i kad te vjera izdaje.
Zbog njih voliš i kad te svi iznevjere.
Zbog njih se nadaš i kad se sva vrata zatvore.

Da, ima tih, posebno neposebnih ljudi
koje ne srećemo često, ali ostanu i postanu dio nas zauvijek.
S njima ne moramo razgovarati, njih čujemo i bez riječi.
S njima ne moramo dijeliti mišljenja, poznata su nam.
S njima ne moramo šetati, s njima proputujemo vasionu ne idući nikud.

Ima ljudi, čudesno posebnih.
Oni te tjeraju da zavoliš sebe.
Zbog njih si bolji Čovjek.
Zbog njih zavoliš i onaj opori ukus masline, koji nisi volio.
Zbog njih voliš ravnicu i više ti se planine ne čine
gospodstvenije od gospodstva ponosnog klasja.
Zbog njih se smješiš i zaboravljaš kako turobno
može biti Nebo iznad ravnice, pa se stope u jedno,
i misliš, izgubljen si i bačen u nepreglednu Pustoš.

Zbog njih zavoliš i ono što nikad volio ne bi.
Zbog njih ideš gdje nikad išao ne bi.
Zbog njih si zahvalan i kada nemaš razloga za zahvalnost.
Zbog njih si ponosan i kad se svega postidiš.
Zbog njih želiš sve da zagrliš

Da, ima tih divnih, rijetkih, čudesno posebnih bića
koja ti mijenjaju pogled na ljude i svijet.
I sve postaje svjetlije.
I sve miriše mirom.
I sve je okupano čistotom najčistijih proljetnjih kiša,

Njima u čast, evo ja mali rob, dižem svoj glas.
Pišem odu Čovjeku.
Esej ljudskom rodu.

Njima u čast, nama koji ih srećemo i znamo, na ponos i radost.

Da, ima tih sjajnih bića zbog kojih voliš cijeli svijet !

N. ( nn )

 

[Mika]

2:0 za devojke
Ajmo dalje

Sta si ti? Sudija?

 

[Senna]

Sta si ti? Sudija?

Ahaa

 

[Baudrillard]

Mika, otkud ti to da sam manijak, šta sam ti radio?

 

[gost 433974]

Opa pazi malu..

Jel moze toalet pod hipotekom da zalozim..

Ne priznajem hipoteke

 

[gost 433974]

Ne priznajem hipoteke

To posle mora da se vraca

 

[Mika]

Za novu Banditsku kafanu i drage Moljce, jedna stara škrabotina.
S namerom ...


Oda Čovjeku

Ima ljudi čudesno posebnih.
Običnih, a drugačijih.
Istih, a različitih.
Ima tih jednostavnih, a opet složenih ljudi,
zbog kojih voliš čitav svijet.
Zbog njih vjeruješ i kad te vjera izdaje.
Zbog njih voliš i kad te svi iznevjere.
Zbog njih se nadaš i kad se sva vrata zatvore.

Da, ima tih, posebno neposebnih ljudi
koje ne srećemo često, ali ostanu i postanu dio nas zauvijek.
S njima ne moramo razgovarati, njih čujemo i bez riječi.
S njima ne moramo dijeliti mišljenja, poznata su nam.
S njima ne moramo šetati, s njima proputujemo vasionu ne idući nikud.

Ima ljudi, čudesno posebnih.
Oni te tjeraju da zavoliš sebe.
Zbog njih si bolji Čovjek.
Zbog njih zavoliš i onaj opori ukus masline, koji nisi volio.
Zbog njih voliš ravnicu i više ti se planine ne čine
gospodstvenije od gospodstva ponosnog klasja.
Zbog njih se smješiš i zaboravljaš kako turobno
može biti Nebo iznad ravnice, pa se stope u jedno,
i misliš, izgubljen si i bačen u nepreglednu Pustoš.

Zbog njih zavoliš i ono što nikad volio ne bi.
Zbog njih ideš gdje nikad išao ne bi.
Zbog njih si zahvalan i kada nemaš razloga za zahvalnost.
Zbog njih si ponosan i kad se svega postidiš.
Zbog njih želiš sve da zagrliš

Da, ima tih divnih, rijetkih, čudesno posebnih bića
koja ti mijenjaju pogled na ljude i svijet.
I sve postaje svjetlije.
I sve miriše mirom.
I sve je okupano čistotom najčistijih proljetnjih kiša,

Njima u čast, evo ja mali rob, dižem svoj glas.
Pišem odu Čovjeku.
Esej ljudskom rodu.

Njima u čast, nama koji ih srećemo i znamo, na ponos i radost.

Da, ima tih sjajnih bića zbog kojih voliš cijeli svijet !

N. ( nn )

Nazusula si me prelepa je

 

[Konj_na_belom_princu]

Jeli pa.. kolko pare.. misim ima nesto sitno skupio sam. Ne zalim.

 

[Mika]

Ahaa

Sudija ......!

 

[Konj_na_belom_princu]

Sudija ......!

Daj mu tehničku

 

[Mika]

Mika, otkud ti to da sam manijak, šta sam ti radio?

Kaj smes meni da radis?

 

[Senna]

Daj mu tehničku

Nameran

 

[Lunja*]

Za novu Banditsku kafanu i drage Moljce, jedna stara škrabotina.
S namerom ...


Oda Čovjeku

Ima ljudi čudesno posebnih.
Običnih, a drugačijih.
Istih, a različitih.
Ima tih jednostavnih, a opet složenih ljudi,
zbog kojih voliš čitav svijet.
Zbog njih vjeruješ i kad te vjera izdaje.
Zbog njih voliš i kad te svi iznevjere.
Zbog njih se nadaš i kad se sva vrata zatvore.

Da, ima tih, posebno neposebnih ljudi
koje ne srećemo često, ali ostanu i postanu dio nas zauvijek.
S njima ne moramo razgovarati, njih čujemo i bez riječi.
S njima ne moramo dijeliti mišljenja, poznata su nam.
S njima ne moramo šetati, s njima proputujemo vasionu ne idući nikud.

Ima ljudi, čudesno posebnih.
Oni te tjeraju da zavoliš sebe.
Zbog njih si bolji Čovjek.
Zbog njih zavoliš i onaj opori ukus masline, koji nisi volio.
Zbog njih voliš ravnicu i više ti se planine ne čine
gospodstvenije od gospodstva ponosnog klasja.
Zbog njih se smješiš i zaboravljaš kako turobno
može biti Nebo iznad ravnice, pa se stope u jedno,
i misliš, izgubljen si i bačen u nepreglednu Pustoš.

Zbog njih zavoliš i ono što nikad volio ne bi.
Zbog njih ideš gdje nikad išao ne bi.
Zbog njih si zahvalan i kada nemaš razloga za zahvalnost.
Zbog njih si ponosan i kad se svega postidiš.
Zbog njih želiš sve da zagrliš

Da, ima tih divnih, rijetkih, čudesno posebnih bića
koja ti mijenjaju pogled na ljude i svijet.
I sve postaje svjetlije.
I sve miriše mirom.
I sve je okupano čistotom najčistijih proljetnjih kiša,

Njima u čast, evo ja mali rob, dižem svoj glas.
Pišem odu Čovjeku.
Esej ljudskom rodu.

Njima u čast, nama koji ih srećemo i znamo, na ponos i radost.

Da, ima tih sjajnih bića zbog kojih voliš cijeli svijet !

N. ( nn )

Nazusula si me prelepa je

Evo, i ja smrckam, i mene je rastalasala.
@*pustinjakinja hvala ti!

 

[Baudrillard]

Kaj smes meni da radis?

Nema šta ne smem.

 

[*pustinjakinja]

Nazusula si me prelepa je

 

[Mika]

Ovu volim kad Amira peva

 

[*pustinjakinja]

Evo, i ja smrckam, i mene je rastalasala.
@*pustinjakinja hvala ti!

 

[Baudrillard]

 

[Mr No]

Ne priznajem hipoteke

Samo nesto opipljivo u ruci?

 

[Salvatore__]

@Baudrillard kakav si to vlasnik kafane kad je drugi otvaraju