knjiga o kojoj svi pricaju a nitko je nije procitao ?

zove se biblija . malo tko ju je procitao od a do ž a svi su strucnjaci za nju .:rtfm:

I šta sad? Ako ti odgovorim, ispada da sam jedan od tih koje pominješ, a ako prećutim ispada da ti povlađujem.
Šalu na stranu, od kada se Pevačica povukla, ne sjećam se da je bilo neke priče o Bibliji. A i Pevačica ju je spominjala na, recimo, vrlo specifičan način.
 
zove se biblija . malo tko ju je procitao od a do ž a svi su strucnjaci za nju .:rtfm:

Mislis li da su oni koji su je procitali (cast izuzecima) postali strucnjaci da je tumace?

Sto njih da je procita pod uslovom da razume sta je procitao, tumacice na razlicite nacine iste stvari..

Pozeljno je saslusati svakoga, glupost - poslusati svakoga.

Inace, citala sam je jednom (mozda sam tada bila premlada a baka preuporna) od svega sto sam uspela "dokonati" je da sam ostala zbunjena, da sam se borila sa svim tim simbolima (jer Biblija je pisana simbolima- da ne zalazim u tancine i objasnjenja, otprlike da oni koji su je procitali znaju na sta mislim)...

Mozda se nakanim da je procitam ponovo, ali, cekacu da prodje izvesno vreme, jer za mnoge stvari je potrebno PRAVO vreme, za Bibliju posebno...

P.S. Svako mora SAM da razvije sopstvenu mudrost da bi za njega nesto imalo smisla.
 
Problem sa tzv. svetim spisima je što je teško diskutovati o njima imajući u vidu samo književno-umjetničku vrijednost. Ljudi imaju svoja određenja prema religiji i to ih obično sputava u normalnom sagledavanju književnog teksta.

Ni ja nisam pročitao cijelu Bibliju - čitao sam razne dijelove, kako mi je već bilo potrebno, jer skoro da nema ozbiljnije knjige u zapadnoj kulturi u kojoj ne postoji neka direktna ili implicitna biblijska aluzija. Za mene je taj kulturni značaj najinteresantniji. Zapravo smatram da nema mnogo koristi od čitanja Biblije kao takve, već od hvatanja referenci i aluzija u mnogim drugim knjigama. Govorim ovo isključivo kao ljubitelj književnosti, naravno. Neko ko se identifikuje sa hrišćanskom religijom, vjerovatno nalazi značaj i u samoj Bibliji.
 
Što se tumačenja tiče, baš sam naleteo dana na jedno Stivensovo gde govori o progonu iz raja, kratko ali zanimljivo:

"gubitak raja" predstavlja na najmanje 5 simboličnih nivoa:

1)migraciju naših predaka iz šume u savane( vegetarijanski život koji je imao svoj odjek i u starom zavetu, gde u raju Bog kaže: Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu..., gde nema ni pominjanja mesa što znači da su Adam i Eva preživljavali samo preko plodova drveta.)
2) prelazak sa lovačko-sakupljačkog načina života na zemljoradnju i stočarstvo kao i nastanak civilizacije( odustajanje od onog bogomdanog, u korist proizvodnje za samoga sebe)
3)izbacivanje novorođenčeta iz materice( alegorija rođenja gde je život u materici lišen tenzije i napora gde se sve obezbeđuje preko svedajuće placente putem fiziološkog "drveta života" odnosno pupčane vrpce. a onda nevolja dolazi kontrakcijom gde smo silom "prognani" iz tog savršenog okruženja i idealnog života u oštar svet gde žive suprotnosti i sve muke ovozemaljske egzistencije započinju.)
4)izdvajanje ega iz sopstva(kao razvijanje svesti, plod jabuke koju je zmija nudila predstavlja proces individuacije, razdvajanje dobrog i lošeg, ega i sopstva.)
5)razvoj svesti čovekove(gde zmijine reči nude Adamu i Evi blaženstvo znanja, kako će jedenje ploda da ih stavi rame uz rame sa bogovima jer će moći i da stvaraju baš kao i on, dok sada samo "beru tuđe plodove"


Ovo je samo fragment čitave Biblije, ali na osnovu njega se može videti alegorični prikaz nastanka čoveka i njegove svesti.
 
...a treće, da li si je razumeo. ;)

Ja je nisam pročitala i ne komentarišem je. A volela bih da jesam... Čitala sam samo Biblijske legende, davno.
Evo, pozivam one koji jesu da mi kažu koje delove ne bi trebalo nikako da propustim?:think:

:hvala:

Knjiga propovednikova, prvo i osnovno.


Problem sa tzv. svetim spisima je što je teško diskutovati o njima imajući u vidu samo književno-umjetničku vrijednost. Ljudi imaju svoja određenja prema religiji i to ih obično sputava u normalnom sagledavanju književnog teksta.

Ni ja nisam pročitao cijelu Bibliju - čitao sam razne dijelove, kako mi je već bilo potrebno, jer skoro da nema ozbiljnije knjige u zapadnoj kulturi u kojoj ne postoji neka direktna ili implicitna biblijska aluzija. Za mene je taj kulturni značaj najinteresantniji. Zapravo smatram da nema mnogo koristi od čitanja Biblije kao takve, već od hvatanja referenci i aluzija u mnogim drugim knjigama. Govorim ovo isključivo kao ljubitelj književnosti, naravno. Neko ko se identifikuje sa hrišćanskom religijom, vjerovatno nalazi značaj i u samoj Bibliji.

Kod biblije je bitniji književno-istorijski i filozofski pristup od pristupa bibliji kao umetničkom delu. Ne vidim neku veliku korist "običnih" ljudi od čitanja te knjige, osim da se još više indoktriniraju u hrišćansku religiju tumačeći je kako njima odgovara.
Eno hiljadu takvih primera na pdf religija. Sve slučaj do slučaja.
 
Problem sa tzv. svetim spisima je što je teško diskutovati o njima imajući u vidu samo književno-umjetničku vrijednost. Ljudi imaju svoja određenja prema religiji i to ih obično sputava u normalnom sagledavanju književnog teksta.

Ni ja nisam pročitao cijelu Bibliju - čitao sam razne dijelove, kako mi je već bilo potrebno, jer skoro da nema ozbiljnije knjige u zapadnoj kulturi u kojoj ne postoji neka direktna ili implicitna biblijska aluzija. Za mene je taj kulturni značaj najinteresantniji. Zapravo smatram da nema mnogo koristi od čitanja Biblije kao takve, već od hvatanja referenci i aluzija u mnogim drugim knjigama. Govorim ovo isključivo kao ljubitelj književnosti, naravno. Neko ko se identifikuje sa hrišćanskom religijom, vjerovatno nalazi značaj i u samoj Bibliji.

Ja Bibliju nisam citala, a kako stvari stoje ( a stoje) necu je nikada ni citati, pa shodno tome nikada i ne diskutujem, pricam o toj knjizi.

Inace, scene iz biblije su jos cesce u ikarstvu, arhitekturi, vajarstvu,, majstora koji su gradili , ali i grade sakralne objekte.
Slikarstvu je to stotinama godina ( cak i vise od hiljadu godina) bila osnovna, skoro i jedina tema.
 
Ja Bibliju nisam citala, a kako stvari stoje ( a stoje) necu je nikada ni citati, pa shodno tome nikada i ne diskutujem, pricam o toj knjizi.

Inace, scene iz biblije su jos cesce u ikarstvu, arhitekturi, vajarstvu,, majstora koji su gradili , ali i grade sakralne objekte.
Slikarstvu je to stotinama godina ( cak i vise od hiljadu godina) bila osnovna, skoro i jedina tema.

Pa da, i ja sam govorio o značaju Biblije kao neizbježne kulturne, pa time i književne, reference. O tako nečemu može se govoriti na ovom PDF, a svi ostali aspekti: teološki, filozofski, istorijski, duhovni... pripadaju na neko drugo mjesto.
 
Jesam je čitala, i to za ispit, spremajući Prebiblijsku i biblijsku književnost u okviru svetske književnosti.
Mislim da je u domovima mnogi imaju čitajući je u odlomcima, ili ne čitajući uopšte a na istu se pozivajući kad god je prikladno - a vazda prikladno jeste. Posebno kada pričamo o trunju i brvnu i očima. :)
I o bacanju kamena. :) I o bludnom sinu. :)
 
Kažu da je Biblija knjiga koja se iščitava cijeli život i koju nikada ne možeš smatrati 'pročitanom', u potpunosti shvaćenom i apsorbovanom. Ja sam krenula u akciju i stigla do neke polovine ili malo više od trećine, i nije mi se dopala. Stari Zavjet me zeznuo, nisam je trebala čitati od početka. Počela sam da stičem utisak da Bog može da bude sujetan i da treba da strahujemo od njega, što, odgovorno tvrdim, je čista hula na to savršeno biće. Da ne bi još više naudila svojoj slabašnoj i nedovoljno definisanoj vjeri, manula sam se tog posla. Rek'o, vratiću se, treba mi veća zrelost duha za takav kapitalni poduhvat.
 
Šaul, sin Kiša iz Gibee na području plemena sinova Benjaminovih, bio je oženjen Ahinoamom, kćeri Ahimaasovom, te su imali četiri sina: Jonatana, Abinadaba, Malki-Šuu i Išbaala, i dvije kćeri, Merabu i Mikalu (kasnije će postati Davidova žena). Njegovo vladanje obilježava prijelaz iz slobodnih udruga pojedinih Izraelovih plemena u čvrstu državu.

Porazio je Amonce u borbi na otvorenom polju i tako oslobodio od njih opkoljen grad Jabeš u Gileadu. Čini se da je to područje pripadalo njegovom plemenu, jer su kasnije građani Jabeša pokopali njegovo tijelo i tijela njegovih sinova "pod tamarisom u Jabešu" (1 Sam 31,11-13). Nakon pobjede izabrao ga je narod za kralja na starom kultnom mjestu Gilgalu (1 Sam 11,15), i prema 1 Sam 10,1 pomazao ga je prorok Samuel. To je dovelo do filistejske reakcije, jer su oni u to vrijeme imali moćne gradove uz obalu i na plodnoj ravnici. Šaul ih unatoč mnogim borbama nikada nije svladao. Zato je sjedinio sjeverna plemena sa središtem u Efrajimu, istočni Gilead, a s vremena na vrijeme u to su jedinstvo pristupali veliki gradovi u dolini Jizreel, a tako i plemena Benjamina i Jude.

Šaul je boravio u rodnoj Gibei, gdje je počeo sa stvaranjem organizirane državne strukture, ali su je tek njegovi nasljednici uspjeli učvrstiti. Između ostalog, on je prikupio plaćenike koji su protjerivali vračeve i idolopoklonike. Na području religijskog kulta dolazilo je do nesporazuma između Šaula i proroka Samuela. Iako ga je Samuel pomazao za kralja, kasnije ga je po Božjoj volji odbacio. Njegov sin Jonatan, podržavao je svoga oca, a i borac David brzo je zadobio njegovu naklonost i postao njegov zet. Međutim, Šaul je prema Bibliji, sve više bio ljubomoran na Davida zbog njegovih uspjeha i pobjeda.

Često se osjećao ugroženim s jedne strane od Jonatana, a s druge strane od Davida. Prema 1 Sam 16-26, više je puta dolazio u izravni sukob s Davidom. Tako je i sam čak dva puta pao u Davidove ruke, ali on mu je ipak poštedio život. Nakon više borbi njegovi su neprijatelji Filistejci napokon porazili njega i svu izraelsku vojsku. Tamo se sam ubio kako ne bi živ pao u ruke Filistejcima. Oni su njega i njegova tri sina pribili na zid grada Bet Šeana. Naslijedio ga je njegov sin Išbaal, kojeg su ubili vlastiti vođe četa. Kad su donijeli njegovu glavu Davidu, on ih je dao ubiti (2 Sam 4).

Na kraju svoga života Šaul (usp. 1 Sam 28) nije mario za Boga jer je prije zadnje bitke tražio pomoć od vračare iz En Dora. Ona mu je dozvala duh proroka Samuela koji mu je samo potvrdio da ga je Gospodin odbacio i da će umrijeti u predstojećoj bitci.
 

Back
Top