Knin je bio primer suživota Hrvata i Srba, „Oluja“ nije uzrok, već posledica

Pogledajte prilog 1037238

Knin je bio primer suživota Hrvata i Srba, „Oluja“ nije uzrok, već posledica


Knin je bio primer suživota Hrvata i Srba, Oluja nije uzrok, već posledica 1

Sa promocije knjige “Život u limbu - knjiga ožiljaka” Igora Čoka i Slavena Raškovića

danas 08:55

U Beogradu je sinoć održana promocija knjige “Život u limbu – knjiga ožiljaka” i izložba fotografija, autora Igora Čoka i Slavena Raškovića o njihovim sećanjima o Kninu tokom hrvatske vojno-policijske operacije “Oluja” 1995. godine.

Na više od sto dvadeset strana, autori su ispričali i ilustrirali priču o gradu ogromnog simboličkog značaja za noviju hrvatsku istoriju i hrvatsko-srpske odnose kako kod nas, tako i u regiji.
Na promociji su govorili autori, a razgovor je moderirao Filip Švarm, glavni i odgovorni urednik nedeljnika Vreme.

– Svi mi koji smo sa Banije, Korduna, Like, Dalmacije… kada pričamo o tom prostoru i vremenu ne možemo a da ne pričamo o sebi – rekao je na početku događaja Švarm, a potom je upitao Čoka, autora fotografija, šta mu je bila glavna misao kada je započeo sa dokumentovanjem.
Čoko je odgovorio da je deset godina stvarao taj fotografski opus, a da je Slaven Rašković svojim tekstovima “slici dao ton”.

Knin je bio primer suživota Hrvata i Srba, Oluja nije uzrok, već posledica 2

Izložba fotografija Igora Čoka

Istakao je da je Knin pre rata bio fantastičan primer suživota, odnosno da se u gradu nije toliko vodilo računa o etničkom predznaku.

– Knin ne može biti Knin u kome žive samo Hrvati ili samo Srbi. U Kninu danas nema etničkih podela, ali nažalost, grad je uništen. Knin je bio običan mali gradić kome je zapala ta uloga da bude okidač sukoba u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji – rekao je Čoko.

Naglasio je da “Oluja” nije uzrok već posledica, ukazujući da ljudi moraju biti svesni da se nešto dešavalo i pre “Oluje”.

– Rodio sam se u jednom gradu, a danas je to ruševina. Grad čine ljudi a ljudi tamo više nema, ili ih ima u tragovima – naveo je Čoko.

Rašković, autor tekstova, u knjizi je ispričao i svoje iskustvo, iako je tokom „Oluje“ bio dete.

Seća se kolona ljudi u kojima je bio i on koji su bežali zbog “Oluje”.

Ukazao je da knjigom želi postići to da ljudi ne beže od toga da govore o stvarima koje su počinjene “u naše ime”.

– Treba da pokušamo da razumemo jedni druge. Ne možemo promeniti ono što se desilo, ali možemo pokušati razgovarati otvoreno i moramo znati činjenice koje su neosporne – rekao je Rašković, ukazujući da su na vlasti političke elite koje su učestvovale u devdesetim i da je od njih teško očekivati promene.

Knjigu je izdala nemačka organizacija forumZFD, predstavništvo Beograd u saradnji sa partnerskom organizacijom GRAIN iz Beograda.

link

Хрватски Срби нису били национално угрожени у СФРЈ. То су измислили професионални ратни хушкачи у Београду који су крајем осамдесетих и на самом почетку деведесетих имали задатак да подстичу шовинизам и међунационалну мржњу. Ширење мржње према Хрватима и ратно хушкање ишло је преко београдске штампе, али највише преко тадашње ТВ Београд под контролом Слободана Милошевића. "Патриотско новинарство" и даље је свакодневно присутно у медијима у Србији, због чињенице да нико од вођа ратнохушкачког новинарства деведесетих није кривично одговарао за изазивање ратних злочина и ширење говора мржње.
800px-Zločin_ustaša_na_Kozari_1942.jpg


Jel na ovakav suživot mislite ?
 
Samo su ustaše klale Srbe, ali i neistomišljenike Hrvate. Čak, ni domobrani nisu klali Srbe, a kamoli hrvatski partizani i ostali Hrvati.
Многи хрвати су клали Србе, а да уопште нису били ни у каквим војним јединицама. Једностљвно дођу са католичким свештеником на челу, и двојицом усташа, и закољу цел српско село. Онда њихове жене са колима покупе српску имовину и поделе је међу собом. То се десило у много села у Лици и Херцеговини. Уопште, убијање српске деце, је хрватска национална особеност.
 
Ne Knin nije bio primjer suživota, sukobi po navijačkoj koji su zapravo bili sukobi po nacionalnoj, bili su redovita pojava. Knin je bio jedino nešto veće misto u Hrvatskoj u kojem su Srbi bili većinom Dražini a ne Titini vojnici..
Ово је једна од већих глупости и МАНИПУЛАЦИЈА на теми...
Да није било изнуђене сарадње Ђујића и ПОМОЋИ Италије пред НДХ ЧУДОВИШТЕМ,
ти би вероватно сада био срећан, пошто Срба у Книну 1945. не би ни било....
Читав Книн би био ПРАВОСЛАВНА ГЛИНСКА ЦРКВА!
 
Meni nije jasno kako je uopšte moguće da su Srbi pobili x puta više Hrvata, ili Bosanaca, kad su bili u manjini i opkljoni odasvud???? To kad objasnite, skupa s etničkim čišćenjem i iseljavanjem Srba sa tih teritorija...
Moguće je objasniti vrlo jednostavno. Srbi su u svojim rukama koncentrirali oko 75-80% naoružanja JNA. Broj godina dobivenih u Haagu jako se lijepo podudara sa koncentracijom naoružanja 91-95 što je zanimljiva korelacija.
Za haubički divizijun 122mm ti jbg. trebaju haubice i nešto ljudi. ABiH uglavnom nije imala ništa od teškog naoružanja zato su proporcionalno najviše i stradali.

Hrvatska je zarobila ponešto i rat je ograničila na Hrvatsku gdje se JNA izvukla i ostavila VRSK koja je bila malobrojna ali naoružana sa dosta teškog oružja. JNA je 91. imala upravo bizarnu nadmoć u svakoj vrsti naoružanja nad hrvatskom policijom međutim od 15.9. 1991. na tom lokalnom bojištu situacija se mijenja pa ZNG može koncentrirati po 30-40 tenkova i par divizijuna artiljerije kao u Z. Slavoniji 91.
Dodatno, Srbi u zadnjem a i u prethodnim ratovima nisu baš bili na glasu kao disciplinirana i milosrdna vojska, nećemo se lagati, puno je bilo tu mržnje i prema Hrvatima ali još možda više prema Muslimanima i Albancima. Dakle, moglo vam se a imali ste s čim.

Onog trenutka kada bi lokalno odnos tehnike bio u ravnoteži onda bi VRS i VRSK gubila teritorij zbog u pravilu manjeg brojnog stanja i nagriženog morala koji je po općim podacima što srpskih što stranih izvora od 94. bio nizak.
 
Moguće je objasniti vrlo jednostavno. Srbi su u svojim rukama koncentrirali oko 75-80% naoružanja JNA. Broj godina dobivenih u Haagu jako se lijepo podudara sa koncentracijom naoružanja 91-95 što je zanimljiva korelacija.
Za haubički divizijun 122mm ti jbg. trebaju haubice i nešto ljudi. ABiH uglavnom nije imala ništa od teškog naoružanja zato su proporcionalno najviše i stradali.

Hrvatska je zarobila ponešto i rat je ograničila na Hrvatsku gdje se JNA izvukla i ostavila VRSK koja je bila malobrojna ali naoružana sa dosta teškog oružja. JNA je 91. imala upravo bizarnu nadmoć u svakoj vrsti naoružanja nad hrvatskom policijom međutim od 15.9. 1991. na tom lokalnom bojištu situacija se mijenja pa ZNG može koncentrirati po 30-40 tenkova i par divizijuna artiljerije kao u Z. Slavoniji 91.
Dodatno, Srbi u zadnjem a i u prethodnim ratovima nisu baš bili na glasu kao disciplinirana i milosrdna vojska, nećemo se lagati, puno je bilo tu mržnje i prema Hrvatima ali još možda više prema Muslimanima i Albancima. Dakle, moglo vam se a imali ste s čim.

Onog trenutka kada bi lokalno odnos tehnike bio u ravnoteži onda bi VRS i VRSK gubila teritorij zbog u pravilu manjeg brojnog stanja i nagriženog morala koji je po općim podacima što srpskih što stranih izvora od 94. bio nizak.

Еј, Кроасан, а како објашњаваш то што сте ви у Базнији унд Херцеговини побили Х пута више Бошњана добријех, неголи они вас, а нисте били нешто специјално боље наоружани?

А и са злим Србендама имате добар скор...мада сте били "голоруки"... :per:
 
Moguće je objasniti vrlo jednostavno. Srbi su u svojim rukama koncentrirali oko 75-80% naoružanja JNA. Broj godina dobivenih u Haagu jako se lijepo podudara sa koncentracijom naoružanja 91-95 što je zanimljiva korelacija.
Za haubički divizijun 122mm ti jbg. trebaju haubice i nešto ljudi. ABiH uglavnom nije imala ništa od teškog naoružanja zato su proporcionalno najviše i stradali.

Hrvatska je zarobila ponešto i rat je ograničila na Hrvatsku gdje se JNA izvukla i ostavila VRSK koja je bila malobrojna ali naoružana sa dosta teškog oružja. JNA je 91. imala upravo bizarnu nadmoć u svakoj vrsti naoružanja nad hrvatskom policijom međutim od 15.9. 1991. na tom lokalnom bojištu situacija se mijenja pa ZNG može koncentrirati po 30-40 tenkova i par divizijuna artiljerije kao u Z. Slavoniji 91.
Dodatno, Srbi u zadnjem a i u prethodnim ratovima nisu baš bili na glasu kao disciplinirana i milosrdna vojska, nećemo se lagati, puno je bilo tu mržnje i prema Hrvatima ali još možda više prema Muslimanima i Albancima. Dakle, moglo vam se a imali ste s čim.

Onog trenutka kada bi lokalno odnos tehnike bio u ravnoteži onda bi VRS i VRSK gubila teritorij zbog u pravilu manjeg brojnog stanja i nagriženog morala koji je po općim podacima što srpskih što stranih izvora od 94. bio nizak.
Ja ne kažem da su Srbi nešto pametni, ali teško da su mislili da će na prostoru gde su u velikoj manjini dobiti bilo šta a kamoli NAJBESMISLENIJI bratoubilački rat.
Srbija je ovde izvukla najdeblji kraj. Možda ti ovo Kosovo daje ideju zašto.
A i sam znaš da istina o bilo kom gnusnom ratu nije baš istina. Tako imaš Klintona koji dobija Nobela za mir.
 
Еј, Кроасан, а како објашњаваш то што сте ви у Базнији унд Херцеговини побили Х пута више Бошњана добријех, неголи они вас, а нисте били нешто специјално боље наоружани?

А и са злим Србендама имате добар скор...мада сте били "голоруки"... :per:

Sa Srbendama se skor mijenjao kako se mijenjao odnos u naoružanju. Na početku je JNA ubivala znatno više hrvatske policije nego oni nju. A rezervisti su se "pobrinuli" za civile. Za kasniji rasap Srbalja pobrinula se i ekonomija tj nedostatak iste. Sve su to manje više objektivne okolnosti. Ljudski faktor je isto jedna od okolnosti. RSK sa Glinom i Kninom naprosto nije imala ljudski faktor da se odupre Varaždinima, Osijecima, Rijekama, Splitu i Zagrebu. Bez obzira na pomoć VJ. To je seljački, ruralan narod, neobrazovan, staračka domaćinstva. Govorimo o prosjeku.

Sa Bošnjanima je skor isto relativno očekivan. Hrvati su dobili znatno više godina u Haagu od Bošnjana, HVO i HV su imali puno bolju artiljeriju nego ABIH (Balkan battlefronts), pa i više oklopa i dovoljno luđaka da prave zločine. Mada, nisam siguran koliki je skor HVO:ABIH baš u izravnim borbama. Bošnjaci kao narod jbg imali su u BIH veći potencijal nego BIH Hrvati, i brojno i na svaki drugi način pa su ih potisnuli djelomično, iako ne baš uspješno i na kraju se može konstatirati da su oni najgore i prošli, politički, materijalno i dr.
 
Dobro, mislim vaša poenta je da je Jugoslovenska Narodna Odbrana bila srpska, a ne jugoslovenska. OK.
Pa od cca 8. mj 1991. JNA djeluje u svojstvu srpske vojske, to je naprosto tako. JNA nije imala dozvolu predsjedništva SFRJ da se aktivira. Predsjednik Predsjedništva Mesić je kakti čak dao naređenje da se vrate u kasarne na što su se ovi vjerojatno valjali od smijeha. Zapravo, vojske SR Srbije je ispravnije reći. Uvidjevši da se to ne može više pravdati, ta, srpska vojska je 4/92 formalno podijeljena u 3 vojske, VJ, VRS i VRSK. Sa istim starješinama, oružjem, infrastrukturom i platnim spiskom. HV i HVO su slična priča.

Ahilova peta JNA i nastajuće SVK i VRS su bile kasarne koje su ostale u Hrvatskoj i bile zarobljene. Da su Bošnjaci bili poduzetniji mogli su i oni sebi skratiti rat, ali nisu.
 
Sa Srbendama se skor mijenjao kako se mijenjao odnos u naoružanju. Na početku je JNA ubivala znatno više hrvatske policije nego oni nju. A rezervisti su se "pobrinuli" za civile. Za kasniji rasap Srbalja pobrinula se i ekonomija tj nedostatak iste. Sve su to manje više objektivne okolnosti. Ljudski faktor je isto jedna od okolnosti. RSK sa Glinom i Kninom naprosto nije imala ljudski faktor da se odupre Varaždinima, Osijecima, Rijekama, Splitu i Zagrebu. Bez obzira na pomoć VJ. To je seljački, ruralan narod, neobrazovan, staračka domaćinstva. Govorimo o prosjeku.

Sa Bošnjanima je skor isto relativno očekivan. Hrvati su dobili znatno više godina u Haagu od Bošnjana, HVO i HV su imali puno bolju artiljeriju nego ABIH (Balkan battlefronts), pa i više oklopa i dovoljno luđaka da prave zločine. Mada, nisam siguran koliki je skor HVO:ABIH baš u izravnim borbama. Bošnjaci kao narod jbg imali su u BIH veći potencijal nego BIH Hrvati, i brojno i na svaki drugi način pa su ih potisnuli djelomično, iako ne baš uspješno i na kraju se može konstatirati da su oni najgore i prošli, politički, materijalno i dr.

Мислио сам на Србенде у Базнији.

За Србенде у Хрватској је ситуација јасна. Без ЈеНеА, и касније, без нас, они никакве шансе нису имали.
 
Uopće se nije radilo o 100.000, nego o daleko manjem broju iseljenih 1991. godine. Dakle, nisam ja taj koji piše gluposti. ;)
Kod mene su kupovali stanove kad je išao taj otkup stanova u državnom vlasništvu. Kupovali su stanove po povlaštenoj cijeni kao nosioci stanarskog prava, pa prodavali po tržišnoj cijeni. Dobili novce i onda s novcem odlazili djeci u Srbiju. Jer bilo je dosta onih čija su djeca bila preko, a oni ovdje. Samo u toj zgradi gdje sam ja bio kao prognanik, bila su četiri takva slučaja. Samo jedna zgrada od 20 stanova.
 
Pa od cca 8. mj 1991. JNA djeluje u svojstvu srpske vojske, to je naprosto tako. JNA nije imala dozvolu predsjedništva SFRJ da se aktivira

A kada su ostajali u kasarnama napadale su ih hrvatske paravojne formacije ( protivno bilo kakvom medjunarodnom pravu ), uz bas strasne zlocine na regrutima, tipa u Bijelovaru ( tu su Hrvati, danas heroji grada, mucki ubili i neke Hrvate, vojnike JNA ) i Karlovcima. Nazalost Hag nikada nije nikog optuzio za zlocine protiv mira, inace bi poveci broj hrvatskih branitelja zavrsio u zatvoru, a nazalost malopre navedene zlocine ostavi je lokalno pravosodju da resava.
 
Мислио сам на Србенде у Базнији.

За Србенде у Хрватској је ситуација јасна. Без ЈеНеА, и касније, без нас, они никакве шансе нису имали.
JE-NE-A je najbolji izraz u vaseljeni. Kad ga čujem dođe mi da ispečem plišanu životinju. Ne kontam te za Srbende u Bazniji. Spor sam.
 
A kada su ostajali u kasarnama napadale su ih hrvatske paravojne formacije ( protivno bilo kakvom medjunarodnom pravu ), uz bas strasne zlocine na regrutima, tipa u Bijelovaru ( tu su Hrvati, danas heroji grada, mucki ubili i neke Hrvate, vojnike JNA ) i Karlovcima. Nazalost Hag nikada nije nikog optuzio za zlocine protiv mira, inace bi poveci broj hrvatskih branitelja zavrsio u zatvoru, a nazalost malopre navedene zlocine ostavi je lokalno pravosodju da resava.
Svega je bilo. Napadi na kasarne počinju 15.9.1991. a do tada je to neorganizirano i sporadično. Bilo je sigurno napada na regrute a bilo je bogami i napada na civilne ciljeve iz kasarni. Opšti haos. Varaždin je recimo fino fasovao.
 
Читај научни рад ИКАВСКИ ГОВОР У СР СРБИЈИ од лингвисте Милоша Московљевића (написан 1963. године) https://dais.sanu.ac.rs/bitstream/h...ikavski.govor.1963.pdf?sequence=1&isAllowed=y

Московљевић је обишао више десетина села у Подрињу и Ваљевској Подгорини. Многа од тих села је крајем 19-ог в. обишао немачки филолог Херман Хирт и забележио икавизме у њима, па је Московљевић упоредио стање икавизма из Хиртовог времена са стањем приликом његовог теренског истраживања, и запазио је да је икавизам слабији него раније. То је логично, јербо је 1960-их кад је Московљевић радио истраживање (и нешто раније) био период масовног школовања, миграција из села у градове, продор медија и у руралне средине итд. Све је то утицало да дође до продора стандардне екавице у руралне крајеве које је истраживао Московљевић (и раније Хирт).
На странаама 502 и 503 Московљевић закључује: Према изнетом материјалу прикупљеном на терену и према досадашњем излагању, мислим да се може закључити да данашњи икавски говор у Подрињу нису донели никакви досељеници из Далмације, Херцеговине и Босне, већ је он остатак икавског наречја, насталог од самог почетка изговора јата као и у северозападној Србији и Војводини. Преостали икавизми ван Подриња показују територију на којој се он некад говорио.
Да је икавица говор стариначког становништва западне Србије осим Московљевића писали су и лингвисти Павле Ивић и Слободан Реметић. Најстарији слој становништва западне Србије је говорио икавицом која је у том делу Србија настала аутохтоно. У османско доба у ЗС су се досељавали ијекавци са југа/југозапада и они су били носиоци ијекавизације западне Србије и њеног стариначког икавског становништва, а од друге половине 19-ог в. почиње продор стандардне екавице у западну Србију. ЗС је прво била дакле икавска, па је ијекавизирана и била неки период претежно ијекавска, и на крају је екавизирана (у 20-ом веку) те се данас тамо говори углавном екавски.

Пример икавизма из 4 села из Московљевићевог рада, а за остале којих има на десетине види сам на линку.

Горња Буковица са Леовићем (Азбуковица): бижи, бриг, бриза, дви, дите, гори, дица, дотирај, заповидим, изделица, измири (измери), истирај, кудиља, кидиљиште, лани, мисто, мишина, Милинко, Младин, мрижа, намисник, недиља, Недиљко, Недиљковићи, ниди (нигде), ники, овуди, отиро, пливу, повисмо, послин, потиро, при, прид, прида се, прибила, пресикли, примишта, причи, рижу, садила, сију, не смим, смите, смиста.
Хирт је забележио у Леовићу: вирујем, ви не ите (једите), мисец, млико, напримир, опини, рика, срида, триба; у Горњој и Доњој Буковици: бида, бижати, билу, на бригу, бриза.

Савковићи (Азбуковица). Ово је планинско село на висини од преко 1000 м, близу Медведника. Уколико се не говори икавски, гивори се екавски, далеко више него ијекавски, можда под утицајем књижевног језика. Према уверењима старијих људи, раније се говорило још чистије икавски. Овде сам записао и највише икавизама, и то: бижи, бијаде, бише до Благовисти, бриг, за бригом, винчаво, вировати, вриди, врића, дви, ди си, дивојка, дикоји, дица, дитету, доли, донише, дотирају, задримо, засида, засили, звирински, звирка, зрило, заплиним, изнили, измирићу, изнише, изгорише, исприд, истирамо, колиба, лани, ливај, Милинко, Постиње, потира, прид, претира, при, привари, прида, приброји, привезо, пригледала, приђете (пређете), потлин, прико тарабе, прико темена, прикрене, прикрсти, прикуче, прилази, примишати, примишћали, приорали, приповитка, присад (садило), до Приседи, присуди, присутра, пришо (прешао), развију, растираше, уз рику, сидоше, сиднемо, сили, сикирица, симе, да се сити, не смиш, не смиду, смили, сино, смиста, усрид, срића, Срићко, Стипан, тира, убадикоји, умим, умри (аор), уцина, (х)тио, (х)тила, не (х)тидоше.
Савковићи су село не само које је најбоље сачувало икавски говор, него су и његови икавизми најчистији, тј. нисам забележио ниједан пример са затвореним е место и од старог јата, нити мешање
и и е.

Постење (Азбуковица). Насељено дошљацима ијекавцима, али се у њиховом говору чува још доста икавизама, као што су: бижи, видио, не вирујем, дви дивојке, дитићи, коливка, кудиља, мисечина, млико, млио, девет мисеци, Младин, Милинко, недиља, понедиљник, остињак, поприко, Постиње, при (пре), прико брда, разумили, садино, самливено, свитњак, сијали, смили, смистио из Сриђа, стина, стинама, не умиш, Цвитин, цвиће, цришња.
Хирт је запазио и ове примере: витрењача, ди, дивојка, дрињак, и (једи), либа, либац, лип, мликар, посик, у рици, нису тили, триба, умите ли, Цвита. У Алагума засеоку Постиња, записао је и ове речи: млико, смимо, недиља, прилаз, бижи, развивати, витрињача.

Лелић (Ваљевска Подгорина). Записао сам ове икавизме: бижи, дивојко, дитић, кудиља, недиља.
Да се у овом селу некад говорило икавски, види се из ове анегдоте. Препирале се на сточној пијаци две жене из овог села око тога чије је теле лепше. Једна вели: "Липше моје теле!" Друга јој одвраћа: "Јок друго, липше моје"! На то им довикне трећа жена из другог неког села: "Липсали вам обема, кад сте толико загаламиле."


Из Лелића је иначе родом владика Николај Велимировић.


@snouden @Demagogic @Crnugović @Persida Kolofon Gemischt @Mej bregami @Khal Drogo @guslar1389 @Сребрена @Rayela
Moskovljević navodi da su u govoru Galipoljskih Srba koji su poreklom iz Jagodine i okoline zabeleženi ikavizmi u govoru https://sr.wikipedia.org/wiki/Галипољски_Срби

Ovaj potomak Galipoljskih Srbia kaže di i lipo.


@snouden @Mej bregami @MOST6 @Cro_čvarak @Crnugović @Slavan @комшија @Urvan Hroboatos
 

Back
Top