Prelistaj ti mladiću udžbenik za 4 razred, pusti wikipediju, 20% informacija nisu tačne.
		
		
	 
Prvo, grešiš oko procenta, pogotovo za englesku verziju. Oni su relativno tačni, i vrlo je neukusno da tako nisko ocenjuješ njihov kvalitet.
Drugo, koliko se ja sećam, u tom udžbeniku to nije pisalo. Nemam više tu knjigu, ne mogu da proverim, prepuštam to tebi. (mada ni ona ne garntuje apsolutnu tačnost)
U međuvremenu sam se upoznao i sa fakultetskim štivom, u slobodno vreme se dosta bavio istorijom matematike, i sasvim pouzdano mogu da tvrdim da je to pisalo na ulazu u Platonovu Akademiju.
	
		
	
	
		
		
			Pre svega nikad ne govorim 100%, jer to pricaju samo tvrdoglavi samim tim i tupi ljudi, jer uvek onaj 1% ostaje kao mogucnost nečega, jer nisam ja bog otac da znam sve..
		
		
	 
To je razuman stav, ali ovde je u pitanju jedan sasvim poznat i proverljiv istorijski podatak, čija tačnost se lako može ispitati. Ukucaj rečenicu 
Let none ignorant of geometry enter here u neki pretraživač, i primetićeš da će ti izaći gomila rezultata koja upućuje na Platona. Ako meni ne veruješ.
	
	
		
		
			Verovatno se na to mislilo na tom natpisu, jer su se osnove valjda morale znati.
		
		
	 
Nije poenta u osnovama. Pročitaj malo više o Platonu i značaju koje je matematici pridavao. On je matematička bića stavljao odmah ispod ideja po važnosti.
	
	
		
		
			Evo sada ću: pitaj koga god želiš ( ko se bavi filosofijom) Šta misli o Matematici, i koliko je treba znati, svi će ti reći da je 95% gradiva koje se danas uči u školama nepotrebno u praktičnom životu.
		
		
	 
Pre svega, taj procenat varira u zavisnosti od onoga čime se baviš. Ali, složio bih se da čoveku kojem matematika služi za običan račun nisu potrebna euklidska geometrija, matematička indukcija, determinante...
Ali, isto tako nikom ne treba idealizam, Platonova alegorija pećina, problem univerzalija itd. 
Slično bi se moglo reći i za istoriju, sociologiju i druge discipline.
U suštini, svakom čoveku su potrebne osnove svega pojedinačnog i dobro poznavanje neke uže oblasti za koju je vezano ono čime se tokom života bavi. 
Ali, ima tu jedna začkoljica- ne uči se samo radi prakse, već ljudi imaju potrebu za znanjem kao takvim.
Baš žeđ za tom vrstom saznanja je i razlog nastanka filozofije. I meni je zaista smešno to što si filozofiju (u označenom citatu) povezao sa praktičnim životom.. Već se na prvim časovima nauči da je filozofija proistekla iz žudnje za "beskorisnim" znanjem. Nauka se od nje kasnije odvojila baš iz razloga što je ona imala praktičnu svrhu.
	
	
		
		
			Ako se ti možeš pomiriti s tim da si rodjen da umreš, onda se bavi matematikom.I izgubi hiljade sati učeći je.
Zašto? Zato što Matematika ne pruža ništa
''SVE SU NAUKE KORISNIJE OD FILOSOFIJE ALI NI JEDNA NIJE BOLJA''
		
		
	 
Zaista misliš da će te filozofija odvesti dalje?
Zapravo, odvešće te dalje. Ali onda ćeš naići na jednu barijeru i shvatiti da ipak ne možeš da sve znaš.
To je bolja krajnost. Druga (i verovatnija) je da ćeš imati privid suštine. Tj. iluziju da si shvatio svet. Kroz idealizam, ideju o natčoveku i sl.
Nauka ne daje mnogo znanja, ali je ono pouzdano u granicima empirizma. I jedinstveno. Filozofija sa druge strane daje mnogo odgovora, ali čak i ne pokušava da nađe najbolji, osim ako neko uobrazi da je neki od tih odgovora savršen.
Još nešto, opet u vezi sa Platonom. U kontekstu etimologije reči "filozofija", koja označava ljubav prema mudrosti, važno je pomenuti da je Platon ljubav definisao kao žudnju za nečim čega nemamo. Tako je i filozofija pokušaj da se popuni ta praznina. Ali filozofija je ŽUDNJA za tim. Istina je nešto drugo.
Za alegoriju pećine verovatno znaš... Mi smo senke na zidu te pećine... Ali, ako polaziš u putovanje zvano "filozofija" samo da bi saznao malo više o izvoru tih senki, moram te razočarati (kao neko ko je prošao taj put)- više od toga ne možeš znati. 
Mene je učenje filozofije najpre navelo na esencijalizam (kao kod Sartra), kasnije uputivši na nihilizam, mada drugačiji od Ničeovog.
Na kraju sam se potpuno pronašao u filozofiji Kjerkegora. Koja uopšte nije ohrabrujuća, ali sasvim realna i objektivna po mom ukusu.
	
	
		
		
			Kao što reče Niče, mudrost je prvi korak ka nadčovjeku.
		
		
	 
Eh, ne slutiš koliko je još takvih koraka potrebno. I koliko je teško napraviti razliku između prave i iluzorne mudrosti... 
 
Na kraju, da dodam, filozofiju izuzetno cenim, i godinama se istom bavim u slobodno vreme. Nemoj misliti da umanjujem njen značaj, naprotiv, samo ti ukazujem na to da grešiš kada imaš loše mišljenje o matematici, pogotovo jer ti argumentacija ne stoji.
Osim toga, ako bi ti završio Matematički fakultet, doktorirao, napisao neki značajan rad i posle toga rekao "matematika ništa ne valja, filozofija je jedina vredna pažnje", ja bih tvoje mišljenje uvažio.
Zapitaj se zašto Dekart, kao predstavnik racionalizma, ali i sjajan matematičar nije izjavio tako nešto.
Ti matematiku ne poznaješ dovoljno da bi o njoj sudio. (imam utisak da si tek gimnazijalac)
Nisam ni ja diplomirani filozof da bih nipodaštavao filozofiju, ali ja to ne radim. Samo ukazujem na to da nemaš pravo da ponižavaš nešto što ne poznaješ (matematiku).