Клуб родитеља који шпијунирају своју децу

Naucices da deca imaju periode u mladosti pa i u detinjstvu kad roditelji deci nisu jedini pa ni najveci autoriteti sa kojim se srecu, ponekad im se ucini da je veci prijatelj i bolji savetnik dvanaestogodisnji decak koji svakog dana na cosku dve ulice pusi tridesetu cigaretu tog dana ili im se ucini da je tako kul sto devojcica u koju su zaljubljeni bezi svake srede iz skole da bi provela dan na obali reke u drustvu deset godina starijih mladica koji dva put dnevno motaju dzoint i nesebicno ga dele sa desetogodisnjacima...
U to vreme ste na poslu, i kad dodjete uhvatite se serpe pa prebirate po frizideru nadajuci se da je ostala jos jedna kesica mesa jer tek je dvadeseti a i ovaj mesec ce plata sigurno kasniti... Posle rucka, ste se setili da je puna korpa vesa koji ceka na peglanje a muz nije od koristi jer odnedavno, od kako je dete pokazalo interes za karate i nemacki, on radi dodatni posao kako bi mu to priustio... I onda pogledate na sat...Rucak jeste spreman, ves opeglan, muz je stigao ali jos domaci je ostao da se uradi, i posle domaceg tus i krevet kao spas od teskog dana.

Ujutro se setite da sa detetom nije niko razgovarao i cvrsto obecate sebi da cete to uciniti cim se vratite danas kuci, ali...Morali ste ostati dva sata prekovremeno, kraj godine, obracuni se rade... Pa onda opet rucak za sutra, fleka na cilimu i ves masina u kvaru.


A u mobilnom vaseg osmaka ili fb nalogu stoje poruke koje otvore oci i nateraju nas da usporimo. Tu nam sve pise samo ako znamo citati. I nije kasno vratiti dete tamo gde mu je mesto.

Ovde ne mislim ni a sebe ni na vas ni na bilo koga licno. Ovo je slika velikog broja porodica koji su barem jednom u toku odrastanja svog deteta imali problem koji je zahtevao resenje, zajednicko resenje.

Meni je ok sve sto ti pises, i ne moras mi objasnjavati kao da sam maloumna.
Ja samo kazem da sam protiv spijuniranja.

A pod spijuniranjem upravo podrazumevam citanje detetovog dnevnika (dok sam ja bila klinka bio je dnevnik) a danas su to telefoni i ostalo..
Dobro se secam perioda kad sam bila dete, sve mi deluje kao da je nedavno, i svakako bih izazvalo jos veci revolt da vidim da me spijuniraju i ne veruju mi. Meni su sestra i mama citale dnevnik kad sam imala 12 godina, i jako su me povredile sa tim, i odvratno mi je zalazenje u neciju privatnost, grozno.

Ne pricam o deci od 6-7 godina, naravno, sta tu ima da se spijunira..
 
Meni je ok sve sto ti pises, i ne moras mi objasnjavati kao da sam maloumna.
Ja samo kazem da sam protiv spijuniranja.

A pod spijuniranjem upravo podrazumevam citanje detetovog dnevnika (dok sam ja bila klinka bio je dnevnik) a danas su to telefoni i ostalo..
Dobro se secam perioda kad sam bila dete, sve mi deluje kao da je nedavno, i svakako bih izazvalo jos veci revolt da vidim da me spijuniraju i ne veruju mi. Meni su sestra i mama citale dnevnik kad sam imala 12 godina, i jako su me povredile sa tim, i odvratno mi je zalazenje u neciju privatnost, grozno.

Ne pricam o deci od 6-7 godina, naravno, sta tu ima da se spijunira..

Ne, nisi tako rekla jer da jesi ne bih reagovala posto znam da svako razmislja na svoj nacin i ima svoja pravila zivota.

Povukla si paralelu izmedju spijuniranja dece i muzeva i to kako rece, citajuci prethodne postove na ovoj temi, medju kojima je bio i moj.
A ja stvarno ni u ludilu ne mogu ni da priblizim a ne izjednacim te dve stvari.
Stoga se osetih pozvanom da pojasnim sta je sve razlicito u nasem odnosu prema onim koje smo birali i onih koje smo rodili. E sad ako je to pojasnjenje izgledalo kao da ti se obracam kao maloumnom izvini, nije bila namera, ja sam inace opsirna, meni i postovi na temi Sta slusate danas pocinju od Kulin Bana i dobrijeh dana.
 
moju decu sam shpijunirala dok su bili mladji...odlazila krishom u sholu i iz senke ih gledala kako se ponashaju na odmoru...priznajem...sada su odrasli,ali opet ne mogu da odolim da povremeno proverim situaciju:lol:..verujem im zapravo,ali mi se cini da nekad poneshto sakriju iz njima znanih razloga...e a kad ja neshto znam,a oni ne znaju da znam...onda sam korak ispred i imam prostor za strategiju:zcepanje:..a govor tela ne moze da se sakrije:manikir:
 
Ne, nisi tako rekla jer da jesi ne bih reagovala posto znam da svako razmislja na svoj nacin i ima svoja pravila zivota.

Povukla si paralelu izmedju spijuniranja dece i muzeva i to kako rece, citajuci prethodne postove na ovoj temi, medju kojima je bio i moj.
A ja stvarno ni u ludilu ne mogu ni da priblizim a ne izjednacim te dve stvari.
Stoga se osetih pozvanom da pojasnim sta je sve razlicito u nasem odnosu prema onim koje smo birali i onih koje smo rodili. E sad ako je to pojasnjenje izgledalo kao da ti se obracam kao maloumnom izvini, nije bila namera, ja sam inace opsirna, meni i postovi na temi Sta slusate danas pocinju od Kulin Bana i dobrijeh dana.

Ok, ja sam protiv spijuniranja bilo koga - muza, dece, kucnih ljubimaca i tako dalje :)
Spijuniranje (generalno) mi je znak nepoverenja i zelje za kontrolom. I to je moje misljenje, nema sta da ubedjujem druge u to, niti mi je to bila zelja.
A ovde imam utisak da pricamo o razlicitim stvarima, ja sam bukvalno shvatila spijuniranje a ti pricas o necem drugom, te nema svrhe da ja tebi ili ti meni objasnjavam bilo sta.
 
Смешно ми, недавно се десило. Мајка је задужена за те шпијунске акције, ја јој кажем да не треба тиме да се бави.
Знала је кад се враћа из школе и брижна мама изашла на терасу да испрати погледом долазак свог првјенца лол. И сад, иде он, а знамо од раније да се качи са старијим дечацима, све океј, ништа за интервенцију. И сад, прича она изнервирано: можеш мислити, иде М. и прате га четворица 8-ака и свађају се, М, иде и одједом, страшно, видим како долази улицом иза угла, кад одједном види се рука и они га повлаче. Онда он бежи, замисли, а они га јуре. И онда ми прича како је викала са терасе пустите га, разбојници или тако нешто. Само сам рекао- пусти дете на миру. Што га надзиреш. Зезаће га због тога.
После сам објаснио да кад смо ми били клинци је било нормално - ћао Перо - Ћао Мирко и скочимо један на другог, млатимо се, и разлаз . Опет смо супер другари. Обоје су ме гледали, као, како ја то тако. Лепо сам јој рекао, а она како жели.
 
Јесте, Ђоле, ал сети се и кога смо имали на пику...кога деца узму на зуб? Није то оно, разликују се, паметнији су, па због тога.
Ја сам га гледао двогледом, (јесам, мајке ми, ебга, имам супер руски војни доглед) шта ради. И долази кући, раскантан бајс. Нема ручке, седиште искривљено хах..и као, ништа није било. А било је. Где су старији дечаци играли баскет, возио је по терну, сметао им. Рекли су му да оде, он као мрдне мало, па се врати и испод коша, заебава их. И онда су узели и бацили му ручку у пм. и јурули га мало по терену хаха.. Дакле, знам своје дете, није без разлога он на пику..А за положај ће морати сам да се избори у друштву вршњака. Итекако уме да буде безобразан, а то неће нико да трпи.
 
Ja bih se u potpinosti složila sa Katarinom (očigledno smo majke pubertetlija:roll:), pa ću samo dodati da sam ja čak skratila radno vreme kada mi je sin bio 8. razred, jer smo videli da je "vrag odneo šalu". Od tada se trudim da i posao i kuća popričekaju i da moram naći vremena za njih, jer su nam trenutno oni prioritet u životu dok ih ne izvedemo na pravi put.

p.s. i da, čitam ponekad poruke na mob.telefonu i fejsu, i da raspitam se za mnoge stvari kod roditelja od drugara i kod razredne. Čekamo ga posle žurki pod izgovorom prevoza u sitne sate:lol:
 
Мислим да сви на неки начин шпијунирају децу. Моја мајка је имала, касније ми је рекла, ситем да сеје паре свуда по кући да види да ли ћу да узмем без питања.
Ето, нисам имао појма да то ради. И то је нека врста шпијунаже... Нисам баш за читање дететове интиме, превртања хисторија на компу, чак ни тркељисања по соби, мора да се поштује интима. За мајку нисам баш сиг. па ћу бити о свему обавештаван ...

Е, да, безбедан је што се тиче телефона и шпијунаже на нету.
Никога не занима.
 
Poslednja izmena:
Teško pitanje.
Žena je (zdravstveni radnik)
sina redovno proveravala do njegove 20-te na drogu
Uzme mu krvi i na analizu.
Ima logike, to roditelji poslednji saznaju.

I promernite ponašanje.
Kada dete postane punoletno
ponašajte se prema njemu
kao prema odraslom čoveku
što i jeste.

Verujte mi, odnos se promeni na bolje.

A listanje telefona i ličnih stvari
nikako.
Bar je tako kod mene.
Čak i pošta.
Svak otvara svoju.
 
Poslednja izmena:
Nemam pojma kako cu ja. Al' verovatno se, sto se nekih stvari tice, necu ponasati nesto drugacije nego sada.
Kad sam bila mladja, obozavala sam da krisom citam sestrin dnevnik, koji je, kako su godine prolazile, bilo sve teze procitati zbog rukopisa :lol:
Ceprkala sam joj i po telefonu, citala poruke..
Dok nisam shvatila koliko je to odvratno.
Danas ni muza ne proveravam - cemu to, kad mu verujem. Spijunaza bi dokazivala suprotno.
A imala sam i primer kad je mama prisluskivala sestrin razgovor. Dobro, sa razlogom, malo je skrenula sa puta pa razumem roditeljsku brigu.
No mislim da ni to ne bih mogla da uradim.

Sa detetom zelim da izgradim jedan zdrav odnos pun obostranog poverenje - ne lazem te, ne lazi me. Takav odnos imam i sa suprugom i lepo funkcionise.
Naravno, nije ni to idealno u smislu da nema svadje, ima, ali nikad zbog neiskrenosti.

A dok je mali, pa kad krene u skolu i to.. Ne znam sta cu i kako. Najvise me brine to sto su decaci drugaciji od devojcica - a ja se sa decacima tako mala nikad nisam druzila. Umeju i da se potuku i sl. (da, umeju i devojcice, ali redje) i ne znam kako se uopste roditelji tu postave, da li pustiti klince da sve rese sami ili otici i resiti im roditelje jer nisu vaspitali svoju decu :mrgreen: ili skociti sa mosta jer je tvoj klinac u stvari napravio problem.
:aha:
Vreme ce pokazati, vaspitavacu dete onako kako najbolje znam i nadati se najboljem.
 
Teško pitanje.
Žena je (zdravstveni radnik)
sina redovno proveravala do njegove 20-te na drogu
Uzme mu krvi i na analizu.
Ima logike, to roditelji poslednji saznaju.

I promernite ponašanje.
Kada dete postane punoletno
ponašajte se prema njemu
kao prema odraslom čoveku
što i jeste.

Verujte mi, odnos se promeni na bolje.

A listanje telefona i ličnih stvari
nikako.
Bar je tako kod mene.
Čak i pošta.
Svak otvara svoju.

Kako, a da ne sazna?
Mora da je ekspert.:mrgreen:

Sa ostatkom posta se u potpunosti slazem.
 
е сад, кад се већ спомиње поверење према детету, мислим да сваки родитељ одређује шта и колико ће веровати свом детету
детету у првом разреду верујем кад каже да није ударио друго дете, да нема домаћи и сл...(и то познајући конкретно дете)
ал да ће пазити преко улице....то некако и не залази у домен поверења...дечија природа је таква да им пажња одлута за час, окрене се за мачетом док наилазе кола и ето невоље
кад сам то пратила децу, хтела сам да видим како се понашају док мисле да их нико не гледа
 
Mene ovo podseti na ljubomorne devojke koje ne veruju svom momku pa mu citaju poruke, prate ga, i slicno..mozda se moze povuci paralela? :think:
Ne znam, ali kad sam procitala sve postove, ovo mi je bila prva asocijacija

I ja moju bebu spijuniram - gledam je dok spava a ona ne zna :mrgreen: Salim se, ne znam kakva cu biti kad odraste, ali nadam se da je necu spijunirati

takodje :)

nepostovanje tudje privtnosti ruzna je navika nekulturnih ljudi, nezavisno od objekata ciju privatnost pokusavaju narusiti.
 
  • Podržavam
Reactions: Nez
Teško pitanje.
Žena je (zdravstveni radnik)
sina redovno proveravala do njegove 20-te na drogu
Uzme mu krvi i na analizu.
Ima logike, to roditelji poslednji saznaju.

I promernite ponašanje.
Kada dete postane punoletno
ponašajte se prema njemu
kao prema odraslom čoveku
što i jeste.

Verujte mi, odnos se promeni na bolje.

A listanje telefona i ličnih stvari
nikako.
Bar je tako kod mene.
Čak i pošta.
Svak otvara svoju
.

lako su prepoznatljive indikacije koje ukazuju na potencijalne devijacije u ponasanju deteta, tako da bi se ova grupa vd "roditelja" mogla malo ekslicitnije osvetliti adekvatnim epitetima :lol:
 
Извинте, ал нисам могла да одолим:zcepanje:
на тему ме је инспирисала расправа са једне друге теме

даклеМ
кад сам послала први пут свог старијег сина да иде сам у школу, нисам могла да одолим пратила сам га на некој пристојној удаљености
још сам понела двоглед
хтела сам да видим како се понаша кад пречази улицу и уопте, дал ће отићи у школу уопште
шта знам хтела сам да будем сигурна
кад сам видела колико је обазрив са које удаљености чека да прођу аутомобили, могла сам мирно да се вратим кући

а кад сам децу послала први пут саме да оду на извор (били смо код бабе у Врњачкој бањи) исто сам их пратилана пристојној удаљености
људи ме гледали оно у стилу ша ти је
а ја оно, ма ништа :manikir:

такође, многи родитељи ми кажу, ех да сам мува, па да уђем у учионицу да видим како се понаша

а знам још неке који су пратили своју децу па бих волела да се јаве :telefon:
Ćale je jednom poveo mene (ne sećam se što) da pratimo brata, inače starijeg 5 godina..... na karate, da vidi da se ne drogira :lol:
Nešto se tad istripovao a i bila taka vremena, droga bila malo popularnija.
Otišo čovek na karate najnormalnije, ćale izašao da proviri unutra. Kako me je ostavio u kolima nailazi nešto između vojnika i policajca, ko će znati bio i rat tada... ja pojačala muziku u kolima, upalila svetla ništa ne vidim napolju, lupa na staklo i pita me ta pojava "da nisam videla neku sumnjivu osobu da se mota ovuda" :lol:

Ostade večita misterija.

Da zlo bude veće jesam primetila neku čini mi se žensku u mraku al' nije baš delovala kao da ide da pljačka banku već kao da se vraća iz švaleracije.
 
Za malu decu do deset godina pracenje ponasanja na ulici, na putu do skole nije spijuniranje to je nadzor.

O spijuniranju se moze govoriti tek kad deca udju u pubertet.

Tako ja mislim.


Naravno da proverim s vremena na vreme neke stvari koje se daju proveriti a za sve druge se pomolim Bogu da se ne dese. Do sad sam veoma zadovoljna.

..ja sam i pisala o deci uzrasta od 6 do 10 godina......

..kasnije kad su bile u pubertetu jesam proveravala sa kim se druze, i te stvari, ali nisam citala ni dnevnike, ni sms-ve....pisma nisu
dobijale prosla su ta vremena...
 
mene je majka stalno spijunirala i zato sam sve krila
citala mi je dnevnik i povremeno ostavljala poruke u njemu,sto je mene beskrajno vredjalo i osecala sam se ponizeno
zato se i sad jezim kad me muz pita gde idem,i on ne moze da shvati da sam alergicna na to
uglavnom poslednji put kad sam je provalila da me je spijunirala sam pokupila svoje stvari i pobegla od kuce,toliko sam bila povredjena da sam zelela na neki nacin i ja njih da povredim
dakle sa spijuniranjem se mora biti jako pazljiv,posebno u pubertetu
moja dete nije osetljivo kao ja,ona je na oca
ne smeta joj da mi kaze bilo sta,dok chatuje ne smeta joj da budem tu,npr dodjem zagrlim je i ljubim,ona hladno nastavlja da chatuje,meni je to znak da nema tu niceg strasnog,pa posle bukvalno dva reda me vise i ne zanima sta pise
nikad nisam isla da je pratim ali sam se nekoliko puta prikrala da vidim sta radi u dvoristu (npr dodjem ranije po nju) i vidim da nije tako nevinasce,da zna da se nametne
eto to je sve,pazite ako imate jako ponosnu decu,spijunaza moze zauvek da srusi mostove izmedju vas,najozbiljnije
 
Извинте, ал нисам могла да одолим:zcepanje:
на тему ме је инспирисала расправа са једне друге теме

даклеМ
кад сам послала први пут свог старијег сина да иде сам у школу, нисам могла да одолим пратила сам га на некој пристојној удаљености
још сам понела двоглед
хтела сам да видим како се понаша кад пречази улицу и уопте, дал ће отићи у школу уопште
шта знам хтела сам да будем сигурна
кад сам видела колико је обазрив са које удаљености чека да прођу аутомобили, могла сам мирно да се вратим кући

а кад сам децу послала први пут саме да оду на извор (били смо код бабе у Врњачкој бањи) исто сам их пратилана пристојној удаљености
људи ме гледали оно у стилу ша ти је
а ја оно, ма ништа :manikir:

такође, многи родитељи ми кажу, ех да сам мува, па да уђем у учионицу да видим како се понаша

а знам још неке који су пратили своју децу па бих волела да се јаве :telefon:

Ajoj...:D
 
Ja bih se u potpinosti složila sa Katarinom (očigledno smo majke pubertetlija:roll:), pa ću samo dodati da sam ja čak skratila radno vreme kada mi je sin bio 8. razred, jer smo videli da je "vrag odneo šalu". Od tada se trudim da i posao i kuća popričekaju i da moram naći vremena za njih, jer su nam trenutno oni prioritet u životu dok ih ne izvedemo na pravi put.

p.s. i da, čitam ponekad poruke na mob.telefonu i fejsu, i da raspitam se za mnoge stvari kod roditelja od drugara i kod razredne. Čekamo ga posle žurki pod izgovorom prevoza u sitne sate:lol:




UUuuu...... narocito volim kad zaboravi da se izloguje na Fb, nista me savest ne grize, ko mu kriv :)
 

Back
Top