Kinezi oru srpske njive

Ето, видиш право питање да ставиш прст на чело и да почнеш мало да размишљаш а нарочито да се мало боље распитујеш.

Поставићу ти питање? А како то да на општини Врачар све продавнице имају фискалну касу САМО КИНЕЗИ НЕМАЈУ? Одеш у улицу Голсвортијеву и видиш прилично велику продавницу, и сама се увериш ДА ОНИ НЕМАЈУ ФИСКАЛНУ КАСУ НИТИ ИЗДАЈУ РАЧУН. Затим одеш даље па се распиташ
одакле лова Кинезима за скупе пластенике (да није можда иста ова пропала
држава "поклонила" ту лову) и распиташ се КАКВЕ СУ ОБАВЕЗЕ КИНЕЗА
ПРЕМА ДРЖАВИ СРБИЈИ мислим у финансијском погледу. Да ли су они
уопште порески обавезници или не, какве је њихов третман приликом увоза
робе, итд.итд.

И онда када се распиташ УЋУТИШ - ЈЕР СХВАТИШ ДА ЛУПЕТАШ !

п.с. Не спорим да су Кинези вредни и радни као мрави - али ни то није довољно па су зато наше харачлије очигледно ИЗУЗЕЛЕ КИНЕЗЕ ОД ЗАКОНА КОЈИ ВАЖИ ЗА СВЕ ДРУГЕ ДРЖАВЉАНЕ СРБИЈЕ.

U svakoj kineskoj radnji u koju sam ušla postojala je fiskalna kasa.
Ono jes', slabo skitam po Vračaru, ti kad si već zatekao, što ne prijaviš, umesto da ovde to prikazuješ kao pravilo?

I imaš li neke pouzdane informacije o ovom poklanjanju para, posebnom tretmanu pri uvozu, izuzimanju od zakona...ili samo nagađaš?
 
Ето, видиш право питање да ставиш прст на чело и да почнеш мало да размишљаш а нарочито да се мало боље распитујеш.

Поставићу ти питање? А како то да на општини Врачар све продавнице имају фискалну касу САМО КИНЕЗИ НЕМАЈУ? Одеш у улицу Голсвортијеву и видиш прилично велику продавницу, и сама се увериш ДА ОНИ НЕМАЈУ ФИСКАЛНУ КАСУ НИТИ ИЗДАЈУ РАЧУН. Затим одеш даље па се распиташ
одакле лова Кинезима за скупе пластенике (да није можда иста ова пропала
држава "поклонила" ту лову) и распиташ се КАКВЕ СУ ОБАВЕЗЕ КИНЕЗА
ПРЕМА ДРЖАВИ СРБИЈИ мислим у финансијском погледу. Да ли су они
уопште порески обавезници или не, какве је њихов третман приликом увоза
робе, итд.итд.

И онда када се распиташ УЋУТИШ - ЈЕР СХВАТИШ ДА ЛУПЕТАШ !

п.с. Не спорим да су Кинези вредни и радни као мрави - али ни то није довољно па су зато наше харачлије очигледно ИЗУЗЕЛЕ КИНЕЗЕ ОД ЗАКОНА КОЈИ ВАЖИ ЗА СВЕ ДРУГЕ ДРЖАВЉАНЕ СРБИЈЕ.

Mito, ti si pametan čovek i veoma volim da čitam šta napišeš, ali sada nisu u pravu.
Naime ovde se u opšte ne radi o kineskim trgovcima, ili trgovcima u opšte.
Radi se o poštenim i vrednim seljacima, farmerima, ljudima koji su pare uložili u našu poljoprivredu i koji svojim snagama rade zemlju.

Što se love tičem Mito, plastenici su srazmerno jeftini, veoma jeftini. Po Užoj Srbiji ih ima mnogo, malo u Vojvodini. Ali problem je što se ti plastenici koriste lokalno, za svoje potrebe.

Kinezi su pare uložili u Srbiju, kod nas kupili i plastenike i sretstva za obradu i sve ostalo, dakle doneli čist novac i uložili u našu zemlju, čak to nije njihova zamlja nego su je uzeli pod zakup.

Opet, naš zavod za zapošljavanje daje ,konkurs i kredit ko je na birou, da sagradi plastenik 10-30 metara dužine pod uslovom da zaposli još jednog sa biroa.
Od 30 kredita u opštini Vršac 17 se prijavilo da uzme plastenike. Moj brat od tetke je uzeo jedan od 10 metara, i ima čak obezbedjene i sadnice i plasman proizvoda.

Dakle- neće bre da rade.

Moj srug je prodao kuću u Vršcu i sada gledao šta će sa parama. Ja sam mu predložio
"Nemaš posao ni ti ni žena, nećete ni da nadjete. Dobili ste 40,000 za kuću. U okolnim selima kuće koštaju 2000-7,000 Evra. Ostane vam bar 30,000 Evra, da kupite plastenike, ili par krava i malo zemlje da lepo počnete sasvim nov i nezavistan život."
Ni da čuju. Kupili stan i sada žive od penzije njegovih roditelja.

Eto.


A što se kineskih trgovaca tiče, kad odeš na buvljak, ni Srbin ti ne izda fiskalni račun.
 
Koje price...pa taj Kinez ulozio dobru lovu....srpski seljak je uglavnog beda.....nema pas za sta da ga ujede...nema ni za neki normalan traktor da izdvoji lovu.....A ovaj Kinez na 6,5 hektara plastenike digao.....

To vam je kao kad bi rekli eto kako po gradovima Srbije samo kukaju kako se lose zivi i nema se posla a eto Miskovic digao Maxi diskonte i lepo zivi.
A kinezu su pale pare sa neba?
Zaradio covek!
 
Da smo i mi bili malo u "coporu" vise, druga bi danas bila pesma
al ko ce koga no svoj svoga .A prema tome na zalost eto danasnjeg rezultata

Ma daj, ti Kinezi (bez obzira sto imam bezgranicno postovanje prema njihovoj izvornoj tradiciji) su stvarno nezgodan narod, zilav, drzak, da ne kazem primitivan. Ne placaju porez Srbiji, imaju svoje prodavnice gde ti se deru kad udjes, a ako i kupis nesto, ne daju ti fiskalni racun, kase im sluze samo za skupljanje prasine, a ne zele ni da nauce nas jezik, nego im nase radnice rade.
Ako im se suprotstavis i insistiras na racunu, nije retkost da ti kazu - onda vrati robu, kasa ne radi!
 
Ma daj, ti Kinezi (bez obzira sto imam bezgranicno postovanje prema njihovoj izvornoj tradiciji) su stvarno nezgodan narod, zilav, drzak, da ne kazem primitivan. Ne placaju porez Srbiji, imaju svoje prodavnice gde ti se deru kad udjes, a ako i kupis nesto, ne daju ti fiskalni racun, kase im sluze samo za skupljanje prasine, a ne zele ni da nauce nas jezik, nego im nase radnice rade.
Ako im se suprotstavis i insistiras na racunu, nije retkost da ti kazu - onda vrati robu, kasa ne radi!
A sto ih ti kao dobar gradjanin ne prijavis? Svako ko ne placa porez treba da se kazni. Prosto kao pasulj.
 
kaze mi covek, mladi biznismen - proizvodjac, iz cacka da izvozi 10 masina za, pogodite gde, kinu!!!

i to je interesantno - izvoz za kinu, ali je interesantno i da je 2007. konkurisao za nepovratna sredstava za pospesivanje izvoza. naravno, trebalo je ispuniti odredjene uslove i nije dobio nista. rezimski biznismeni su pokupili ta nepovratana sredstava u ogromnim iznosima, od 30.000 evra do 200.000.

ipak eto dve godine kasnije gospodin proizvodjac iz cacka radi i izvozi, i u kinu, a oni koji su pokupili kajmak nemaju nikakvih rezultata

imena ne bih da objavljujem i blize podatke, da dimkic ne bi slao inspektore
 
U okolini Žitorađe niču neobični plastenici koje podižu Kinezi
Srpske njive za kinesko povrće
Autor: Biserka Milosavljević | Foto: B. M. | 29.10.2009. - 05:00

Polja i oranice u opštini Žitorađa uvek su bili toplička žitnica, a dobrički kraj poznat po paprici, paradajzu, kupusu i drugom povrću. Uglavnom je i sada tako, samo što se uz postojeće bašte na donedavno neobrađenim parcelama može videti sve više čudnih gomila zemlje i plastenika. Njih za sopstvenu namenu i po neobičnoj tehnologiji podižu Kinezi.

U lejama ukopanim u zemlju sa jedne i pokrivenim najlonom sa druge strane, pored poznatih sorti povrća niču čudne vrste šargarepe, kineske paprike, kupus, lubenice u plavoj, ljubičastoj, žutoj i drugim bojama i dimenzijama koje su za naše prilike neuobičajene. O povrtnjacima na površini od oko 6,5 hektara između pogona Elektronske industrije i bivše strugare brine petnaestak Kineza. Neki su na jugu Srbije duže, a neki tek godinu dana.
Ja sam iz provincije Sijang Su, iz grada Lon Džou - kaže Li Sijeng (47), muzičar po struci. Svoju perspektivu i budućnost pronašao je, kaže, u uzgoju povrća u Srbiji, daleko od domovine. Hvali se već uspostavljenim ekonomskim vezama između svog grada i Leskovca u čijoj su blizini Kinezi prvo započeli proizvodnju povrća. Li je šef grupe od petnaestak radnika koji rade u plastenicima i neprestano bdiju nad njima.
Kad smo ih sreli, vraćali su se kući na ručak.
- Kod Kineza ručak je uvek oko 12 sati - objašnjava Van Fu Đin (46) koji se sa ženom Đi Sa Mej upravo vratio iz plastenika. Dok je ona ostala kod kuće da pripremi ručak, on se vratio na njivu da nam pokaže kako i šta rade.
Na solidnom srpskom jeziku koji je uspeo da savlada za godinu dana Van objašnjava koje vrste povrća uzgajaju on i njegovi sunarodnici. Plastenici kriju kineski kupus, paprike, plavi i crveni paradajz, čak i plavu šargarepu koja liči na paškanat, ali je mnogo veća. U lejama jedna vrsta sezonskog povrća zamenjuje drugu, pa se tako ovih dana ovde beru ljute i slatke paprike, kelj, salata, začini. Naš vodič kroz plastenike nije, međutim, umeo da nam kaže kako se zovu baš sve vrste povrća. Jedini odgovor je bio: "To nema u Srbiji...".


Osim što su izgradili nekoliko desetina plastenika, Kinezi su se pobrinuli i za siguran plasman svoje robe.
- Roba ide na kvantaške pijace, kupuju je i Srbi i Kinezi. Prodajemo je i ovde meštanima koji ponešto kupe iz radoznalosti - kaže Li Sheng.
A posla u plastenicima ima po čitav dan. Pauze su samo za obedovanje. Tri žene, koliko ih je trenutno u njihovoj koloniji nadomak Žitorađe, pripremaju isključivo kinesku hranu. I pribor za jelo je, naravno, tradicionalan. Ovde jedu štapićima.
Neću skoro kući u Kinu. Zarada je ovde dobra - kaže Van Fu Đin koji je u domovini ostavio dva sina i sa ženom za život zarađuje ovde u dobričkom kraju.
- Mnogo su vredni. Ne staju od posla, a prijatni su i vole da se druže sa nama kad imaju vremena - kaže o svojim prvim komšijama Kinezima Božidar Stojanović, vlasnik vulkanizerske radnje. Od njih, kaže, mnogo može da se nauči.
To potvrđuje i Sreten Jovanović, čuvar bivše strugare tik do plastenika, koji gleda kako Kinezi rade po ceo dan.
Dođu oko osam ujutru i tu su sve dok ne padne mrak - kaže Sreten dok ga komšija Van sa osmehom nudi cigaretom.
Kineski povrtari koriste i seme naših sorti paprike za koju kažu da je odlična, naročito ona ljuta. Ali za probu dobijamo par kineskih zelenih feferona i komad hleba koji liči na naše lepinje i ima sladunjav ukus.

Ugovor na deset godina
Kinezi imaju nameru da se uzgojem povrća u topličkom kraju bave na duge staze. Ugovor o zakupu zemljišta sklopili su sa vlasnicima na deset godina i imaju nameru da zakupe i veće površine.
Nisam se pokajao što sam im dao zemlju u zakup. Ja ne mogu da je obrađujem, a 600 evra po hektaru godišnje obezbeđuje mi da platim porez i druge dažbine - kaže Svetislav Đorđević iz Žitorađe koji dodaje kako je najbitnije da zemlja ne ostane neobrađena.
Budući da planira proširenje površina pod plastenicima, Li Sheng najavljuje dolazak novih radnika iz Kine.
- Kad počne izgradnja mosta u Beogradu, doći će još trideset radnika da radi ovde. Zemlja je kvalitetna i plodna, odlično rađa - kaže Li.
 
Plodno zemljište u Žitorađi sve češće zakupljuju Kinezi, uspešno gaje povrće u plastenicima

image.jpg


Zadovoljan... Co Vitajan



Dok većina mladih napušta Žitorađu, Kinezi u sve većem broju zakupljuju plodno zemljište i na njemu podižu plastenike. Co Vitajan iz daleke Kine jedan je od prvih stranih državljana u ovom kraju koji je započeo poljoprivrednu proizvodnju na plodnom zemljištu Žitorađe, koje svi znaju kao Dobrič.

image.jpg


Komšije... Srbi i Kinezi


Tamo gde su nekada bili veliki potez oranica i nepregledna mora žita, sada se uzdižu ogromna brda zemlje i plastike. Na velikom polju plastenika od oko 6,5 hektara, koje su nedavno ovde podigli Kinezi, ima svega, od zelene salate i krastavaca, do bundeva. Oni imaju svoj sistem gajenja povrća u plastenicima, kakav se do sada nije primenjivao na ovom prostoru. Sa severne strane su podigli gomile zemlje, iznad pet metara visine. Na ta prava mala brda naslanjaju se metalni nosači, a na njih složeno još nekoliko redova bala od slame. Samo prema jugu je platična folija. Nikakvo dodatno grejanje ne koriste.

- U plastenicima gajimo sve, počev od domaćeg srpskog, do egzotičnog kineskog povrća. U plastenicima koje smo podigli mogu se naći paradajz, plavi patlidžan, kelj, itd. Posebno su interesantni krastavci koji dostižu dužinu i do jedan metar - kaže nadzornik plastenika Vitajan, i dodaje da sezona berbe povrća u plastenicima ne prestaje, jer dok se neki plodovi beru, drugi tek cvetaju.

Vitajan napominje da nema problema sa plasmanom velikog broja proizvoda koji se uberu na ovim plastenicima jer se sve brzo proda na kvantaškim pijacama u Leskovcu, Nišu i Beogradu.

- Posao je dobro krenuo. Od poljoprivrede u Srbiji može solidno da se živi i zaradi, ako se racionalno razmišlja i sade i obrađuju kulture koje imaju prođu kod potrošača - tvrdi Vitajan.

„Mala Kina" u Žitorađi

Trenutno u plastenicima u Žitorađi radi petnaestak Kineza koji žive u pravoj maloj koloniji na izlazu iz sela. Oni su se ovde odomaćili, čuvaju čak i jednu kozu. Kinezi su doneli i nešto od svog povrća, pa vrlo uspešno kod nas uspevaju kineski kupus, ljubičaste paprike, razne salate neobičnog izgleda i ukusa, lubenice sa zelenim i žutim korama, itd. Ponešto od svojih proizvoda iznesu i na ovdašnju pijacu, pa ljudi imaju priliku da kupe, osim našeg povrća, i njihovo, iz radoznalosti.



Meštani, koji su od pamtiveka na ovim poljima gajili uglavnom pšenicu i kukuruz, zadovoljni su što su iznajmili zemlju vrednim Kinezima. Svetislav Đorđević, koji je sa bratom Branislavom izdao zemlju pod zakup na 10 godina, za 600 evra godišnje po hektaru, kaže za Press da ne žali što je Kinezima iznajmio zemlju.

- Ostarilo se, a deca su po svetu pa eto, moramo i zemlju da iznamljujemo. Kinezi su izuzetno radni i pošteni ljudi. Sve su sami uradili. Iskopali su bunare, razveli vodu, neumorni su - kaže Đorđević.
Tvrdi da je zadovoljan jer će od tih para moći da plati porez, a i zemlja koju zbog starosti više ne može da obrađuje neće da se zaparloži. I ostali meštani nemaju ništa protiv da Kinezi obrađuju Dobričku zemlju. Ističu da su svi vredni i neumorni, da se ne eksponiraju i da nikome ne smetaju.

Ja čuo da se pravi kinesko naselje u Kragujevu za Kineze koji će tamo da kopaju tuneč. Ako je to istina Kragujevac ko Amerika u 19. veku, moDa Džeki čen i snimi film o tome?
 

Back
Top