Kineski način rada iznenadio Toyotu. Od skice do serijske proizvodnje samo dve godine

Gedeon

Elita
Poruka
15.303
https://www.index.hr/mobile/auto/cl...93.aspx?index_ref=naslovnica_magazin_ostalo_m

NEKADA je za razvoj automobila, od prve skice do serijskog modela, trebalo četiri do pet godina. U današnjoj dinamičnoj eri električnih vozila kineski proizvođači uspjeli su skratiti vrijeme razvoja na samo dvije godine.Tradicionalni proizvođači automobila prisiljeni su prilagoditi se takvim vrtoglavim razvojnim ciklusima.

Čak je i Toyota, najveći svjetski proizvođač automobila po broju prodanih vozila, ozbiljno uzdrmana. Tvrtka se muči održati korak na brutalno konkurentnom kineskom tržištu električnih vozila, gdje marke poput BYD-a, Xpenga, Zeekra i Cheryja vode žestoku bitku za prevlast.

Prema izvještaju Reutersa, tijekom zajedničkog razvoja električne limuzine bZ3 s tvrtkom BYD, Toyota je ostala zapanjena tempom i radikalno drugačijom inženjerskom kulturom kineskog partnera. Navodi se da su u Toyoti bili "zaprepašteni" metodama koje BYD primjenjuje. Posebno ih je iznenadila spremnost BYD-ovih inženjera da odobravaju velike promjene u dizajnu čak i u kasnim fazama razvoja projekta.

Savršenstvo protiv brzine

BYD je, poput mnogih kineskih konkurenata, prigrlio etos Silicijske doline: kreći se brzo, riskiraj, lansiraj proizvod rano, a eventualne nedostatke ispravljaj naknadno. To obično rezultira električnim vozilima koja pri lansiranju možda nisu savršeno dorađena, ali su "dovoljno dobra" za tržište, a zatim se brzo poboljšavaju, najčešće softverskim nadogradnjama.

S druge strane, Toyota je svoju reputaciju pouzdanosti stekla upravo time što je izuzetno oprezna s promjenama. Prema izvješću, Toyota za svaki model obično izradi šest različitih prototipova i svaki od njih testira desecima tisuća kilometara u stvarnim uvjetima.

Iako su u Toyoti bili iskreno impresionirani brzinom i agilnošću BYD-a te čak priznali da imaju što naučiti od mlađeg suparnika, ostali su oprezni.

Kineska ofenziva po nevjerojatnim cijenama

BYD u međuvremenu izvozi svoja električna i plug-in hibridna vozila diljem svijeta, postajući globalni brend poput same Toyote. Za razliku od Tesle, nudi daleko više modela i neprestano ih osvježava. Tvrtka navodno zapošljava 900.000 ljudi, gotovo koliko Toyota i Volkswagen zajedno.

Limuzina bZ3 -Toyotin odgovor na Teslin Model 3 u Kini - opremljena je BYD-ovom Blade (LFP) baterijom koja nudi doseg do 600 kilometara prema kineskom CLTC ciklusu, što je otprilike 400 kilometara prema američkom EPA ciklusu. To samo po sebi nije zapanjujuće, sve dok ne vidite cijenu: samo 27.000 dolara (oko 25.000 eura) prije ikakvih poticaja. Za prostrano i moderno električno vozilo, to je prava bagatela.

Tajna uspjeha?

U izvješću se dodaje da su kineski proizvođači uspjeli tako drastično ubrzati razvoj jer njihovi inženjeri rade 12 sati dnevno, šest dana u tjednu. Proizvode manje prototipova i prelaze osjetno manje testnih kilometara u stvarnim uvjetima.

Usvojili su filozofiju "brzog neuspjeha", oslanjajući se više na računalne simulacije i umjetnu inteligenciju umjesto na dugotrajna i skupa testiranja. Njihovi timovi rade na različitim dijelovima vozila paralelno, za razliku od tradicionalnog pristupa "korak po korak" koji primjenjuju zapadni proizvođači.


BYD je trenutno sedmi najveći svjetski proizvođač automobila, s 4.3 milijuna prodanih vozila u 2024. godini, što je manje od polovice Toyotinih 10.7 milijuna.
 
Uvek ista priča kad je Kina u pitanju, brzina po svaku cenu. Radi se 12 sati dnevno, 7 dana u nedelji, pod masivnim državnim subvencijama, bez ikakve brige o pravima radnika, o ekologiji, o standardima bezbednosti. Bitno je da roba ide, da se tržište preplavi, da se cene obore, da se svi drugi izbace iz igre.

To što se proizvodi često nije do kraja testirano? Nema veze, zakrpiće se softverom. To što su subvencije nelojalna konkurencija? Ništa novo. To što će prekomerno štancovanje i obaranje cena dovesti do globalnog prezasićenja i urušavanja tržišta? E, to je već ozbiljan problem koji se sistematski ignoriše.

Kineski model "brzog uspeha" je u suštini recept za globalni haos. Kad se tržište zaguši i počne da puca po šavovima, nećemo pričati o "agilnosti" i "inovacijama", nego o krizi, zatvaranju fabrika, otkazima i političkim tenzijama. A sve to jer je neko odlučio da svet tretira kao poligon za demonstraciju industrijske dominacije po svaku cenu.
 

Back
Top