Kant - Empirijski i inteligibilni karakter

То итекако има везе са филозофијом. Оног тренутка када је Кант дошао до поделе на појаву и ствар по себи, тиме је уништена свака спекулативна метафизика, све дотадашње претензије да сазнањем објаснимо суштину света и живота.

Što tebi očigledno nije pomoglo.

Тиме је Кант једноставано срушио теологију, као и твоју науку.

Notorna glupost.

Kant nipošto nije srušio nauku već joj je dao apriorno utemeljenje time što je uočio da je kauzalitet a priori sintetički princip. Hjum je taj koji je pokušao da sruši princip kauzalnosti (čime bi posledično srušio i nauku).

Kant, pored toga što je najznačajniji moderni filozof, bio je ujedno i veliki naučnik (što malo ko zna jer značaj njegove filozofije uveliko prevazilazi značaj njegovih astronomskih otkrića i teorija).

Nijedan filozof nije bežao od nauke, naprotiv. Pored toga razdvajanje nauke i filozofije je novijeg datuma i nema nikakav legitiman osnov. Do tog razdvajanja je došlo samo usled sve veće specijalizacije što na pravog filozofa ne bi trebalo da utiče jer on teži razumevanju celine.

Bežanjem od nauke i nepoznavanjem Kanta otkrivaš kakva si u stvari neznalica.

Дакле, ствар по себи је непознато X за сазнање. То је чињеница и нико то не може оспорити.

Tako je, ne možemo znati da li X uopšte i postoji a još manje šta je.

већ осим сазнања имамо и непосредно искуство. То искуство нам такође не може дефинитивно разоткрити ствар по себи али нас увелико може истој приближити.

Ne može jer svako iskustvo postoji u vremenu.

Uostalom, čemu te to iskustvo približava kada je ne znaš da li uopšte postoji?!

Тако да после Канта и даље постоји метафизика, али не спекулативна већ "метафизика интуиције".

Postoji šarlatanstvo.

Metafizika je po definiciji spekulativna.

A to o čemu ti pričaš je mistika i to postoji od vajkada. Kada mistika pokuša da se demonstrira pod okriljem filozofije to zovemo šarlatanstvo.

Једини је проблем што многи нису способни за интуицију, па не верују онима који јесу.

A ti bi da ti se veruje je li?

Ti si neki prorok? Imaš posebne sposobnosti?

Međutim, jedino što si uspeo ovde nesumnjivo da demonstriraš jeste: neznanje.
 
A ti bi da ti se veruje je li?

Глув једино може да верује да постоји Бетовенова симфонија. Док онај ко може да чује, не верује у постојање исте, већ је слуша.

Што се тиче твог упоређења филозофије интуиције са мистиком. То није једно исто. Филозофија интуције нас знањем доводи до става у коме се јавља непосредно искуство.

Објаснићу ти то на једном примеру:

Време није линија издељена на подеке, коју меримо и коју тако зовемо.

Човек схвативши ту једноставну чињеницу, доспева у став у коме се питање "Шта је онда време ако није линија?" намеће само од себе.

Сада, док је у том ставу, док размишља над тим питањем, доспева до непосредног искуства интуиције трајања. Поготову, зато јер смо уроњени у њега као у океан. То нису некакве куле у облацима, већ најосновнија суштина свега, која прожима све, па је ни не примећујемо.

Зато је довољно указати на исту па да се јави у свести, а то управо ради филозофија интуиције.

Да поновим опет ове Бергсонове речи.
"Kao odgovor onima koji uzimaju "realno trajanje" kao nešto nejasno i misteriozno, reći ću da se radi o najasnijoj stvari na svetu: realno trajanje je upravo ono što smo oduvek zvali vreme, ali nedeljivo vreme.
To da vreme pretpostavlja sukcesiju ne poričem. Ali sukcesija prezentovana našoj svesti kao pre i posle poređano jedno do drugog, to je ono što ne prihvatam."
Бергсон

То није мистицизам, то је указивање на чињенице.
 
Зато је довољно указати на исту па да се јави у свести, а то управо ради филозофија интуиције.

I tako si došao do predegzistencije duše?

Do toga da je čovek odgovoran za izbor empirijskog karaktera (koji ne postoji, nema identitet, nema postojanost).

Intelegibilni karakter je slobodnom voljom izabrao empirijski karakter zločinca i zato je moralno odgovoran?

Nijedan pojam u ovoj rečenici nema smisla a čitava rečenica pripada predfilozofskom načinu mišljenja.
 
Међутим, ми нисмо само сазнајућа бића, ми нисмо некакве "анђеоске главе са крилима" како каже Шопенхауер, већ осим сазнања имамо и непосредно искуство.
to su korelati, ''saznanje'' i ''neposredno iskustvo'', nema neposrednog iskustva bez saznanja i nema saznanja bez neposrednog iskustva. bespotrebno mistifikuješ i deliš pojmove i lupetaš

Са друге стране, они који имају способност "урањања у чисто трајање", тиме добијају знање о коме ови други не могу ни да сањају да је уопште могуће.
kakvo sad ''znanje'' kasi reko da je ''uranjanje u čisto trajanje'' (kakva debilna sintagma lol jedna od naj debilnijih ikad) stvar intuicije/neposrednog iskustva a ne znanja. sem ako tebi i ''saznanje'' i ''znanje'' nisu jedno te isto al to bi bilo preveliko proserravanje čak i za tebe -.-'

Tako je, ne možemo znati da li X uopšte i postoji a još manje šta je.
to sam mu ja iks puta pokušao da objasnim, da ne znamo čak ni da li postoji tzv ''stvar po sebi'' (van naše mašte tj predstave o njoj) ali ne vredi, tvrdoglav ko mazga i samo se drži svojih nekih (tj bolje rečeno čopenkauerovih ahaha) napamet naučenih stvari i toe to
 

Back
Top