Kamikaze

chinaski

Aktivan član
Poruka
1.405
Ovih dana u Japanu jedan mali broj ljudi kroz napor da se ublazi nuklearna katastrofa, zrtvuje sopstveno zdravlje, a mozda i zivote, kako bi se sira zajednica postedela radioaktivnog zracenja.

Gledao sam polazak tokijskih vatrogasaca-dobrovoljaca na mesto nesrece. U pitanju su uglavnom mladi ljudi. Mozda neki od njih nisu ni zasnovali sopstvene porodice. Na licima se mahom ne ocitava strah, vec odlucnost i osecaj odgovornosti.

Iako je svesno zrtvovanje za "nacionalnu stvar" kod njih tradicija, otkud i naslov teme, zanima me ipak da li su ovakvi spasioci psiholoski specificne osobe, ili svako od nas u sebi nosi iskru sposobnosti da se kao jedinka zrtvuje za spas sire zajednice? Oko neophodnosti zrtvovanja u ovom slucaju nema zbora. Ali odsustvo pitanja tipa "ma zasto bas ja?" prilicno me fascinira.

_51744947_jex_992159_de26-1.jpg


Ovu temu ujedno posvecujem svim zrtvama skorasnjih desavanja u Japanu.
 
Ovih dana u Japanu jedan mali broj ljudi kroz napor da se ublazi nuklearna katastrofa, zrtvuje sopstveno zdravlje, a mozda i zivote, kako bi se sira zajednica postedela radioaktivnog zracenja.

Gledao sam polazak tokijskih vatrogasaca-dobrovoljaca na mesto nesrece. U pitanju su uglavnom mladi ljudi. Mozda neki od njih nisu ni zasnovali sopstvene porodice. Na licima se mahom ne ocitava strah, vec odlucnost i osecaj odgovornosti.

Iako je svesno zrtvovanje za "nacionalnu stvar" kod njih tradicija, otkud i naslov teme, zanima me ipak da li su ovakvi spasioci psiholoski specificne osobe, ili svako od nas u sebi nosi iskru sposobnosti da se kao jedinka zrtvuje za spas sire zajednice? Oko neophodnosti zrtvovanja u ovom slucaju nema zbora. Ali odsustvo pitanja tipa "ma zasto bas ja?" prilicno me fascinira.

_51744947_jex_992159_de26-1.jpg


Ovu temu ujedno posvecujem svim zrtvama skorasnjih desavanja u Japanu.


Mogu samo da ti kazem da odgledas ovaj film BAS SE O TOME RADI U CELOM FILMU ALI BAS TO STO SI PITAO 100%

Evo npr kako ludi amerikanci "biraju i prave kamikaze" :


KAmikaza se moze utrenirati takozvanom "vojnom psihologijom" koja se obicno bazira na socijalnoj psihologiji miligram experimenti itd....tzv Obidijens stepeni tj stepeni poslusnosti laboratorijskih miseva....

Veoma preporucujem film za odgledati ja sam veoma uzivao, mada je brutalno videti psihologiju bez morala....:bye:
 
Ovi vatrogasci su me istina podsetili na japanske pilote-samoubice iz Drugog svetskog rata, pa mi se to ucinilo kao zgodan materijal za naslov.

Ali skrenuo bih paznju na to da se tema ne tice suicidnih aktivnosti kao takvih, niti je inspirisana zrtvovanjem u ratnim uslovima ili kao sastavnom delu cina terorizma, kada se osim rizikovanja sopstvenog zivota takodje vrsi i oduzimanje tudjeg. Tema je pre svega posvecena cistom, odnosno s moralne tacke gledista sasvim nespornom, zrtvovanju za dobrobit drustva ili citavog covecanstva, koje ne obuhvata antagonizam prema drugom coveku.
 
Ovi vatrogasci su me istina podsetili na japanske pilote-samoubice iz Drugog svetskog rata, pa mi se to ucinilo kao zgodan materijal za naslov.

Ali skrenuo bih paznju na to da se tema ne tice suicidnih aktivnosti kao takvih, niti je inspirisana zrtvovanjem u ratnim uslovima ili kao sastavnom delu cina terorizma, kada se osim rizikovanja sopstvenog zivota takodje vrsi i oduzimanje tudjeg. Tema je pre svega posvecena cistom, odnosno s moralne tacke gledista sasvim nespornom, zrtvovanju za dobrobit drustva ili citavog covecanstva, koje ne obuhvata antagonizam prema drugom coveku.

PA bas film i govori o tome....I ovi sto su teroristi i oni misle da to cine ZBOG DOBROBITI SVOJE RELIGIJE DRUSTVA I COVECANSTVA......
Fora je koja ce licnost staviti opstanak svoje grupe iznad sebe?
Odgledaj film bas o tome se radi i prikazuju celu psihologiju coveka koji je sposoban za to...Znaci genetika + dresiranje....Znaci ne moze svako...
 
Njihov sistem vrednosti je totalno drugačiji od našeg.
Život i dostojanstvo su malo drugačije shvaćeni nego kod nas, i čini mi se da tamo to stvarno jeste iznad svih ostalih vrednosti.
Njima je harmonija u društvu od presudnog značaja, ljubav prema ljudima, zbog toga ovako postupaju. Recimo, Japanac nikad neće prijaviti onoga ko mu je nešto nažao uradio, nego će pokušati da sa njim nađe kompromis. O broju tužbenih zahteva u Srbiji neću ni da govorim, ljudi bi ovde zadnju paru dali da mogu da plate parnicu, zadužili se i Bogu i narodu, da ne bi slučajno ostali nedorečeni.
Druga stvar je njihova religija, koja takođe ide istim putem. Samoubistvo je tamo okarakterisano kao spasenje. Pomaganje čoveku da se samoubije, kod njih je svedeno na pomoć za spasenje. Kod nas čovek koji se samoubije ne dobija opelo, i to je greh. To jeste možda malo kontradiktorno, s obzirom da vrednost života, ali oni žele harmoniju i čist život pre svega. To je jako dobro, i zbog toga smo mi fascinirani.
 
Njihov sistem vrednosti je totalno drugačiji od našeg.
Život i dostojanstvo su malo drugačije shvaćeni nego kod nas, i čini mi se da tamo to stvarno jeste iznad svih ostalih vrednosti.
Njima je harmonija u društvu od presudnog značaja, ljubav prema ljudima, zbog toga ovako postupaju. Recimo, Japanac nikad neće prijaviti onoga ko mu je nešto nažao uradio, nego će pokušati da sa njim nađe kompromis. O broju tužbenih zahteva u Srbiji neću ni da govorim, ljudi bi ovde zadnju paru dali da mogu da plate parnicu, zadužili se i Bogu i narodu, da ne bi slučajno ostali nedorečeni.
Druga stvar je njihova religija, koja takođe ide istim putem. Samoubistvo je tamo okarakterisano kao spasenje. Pomaganje čoveku da se samoubije, kod njih je svedeno na pomoć za spasenje. Kod nas čovek koji se samoubije ne dobija opelo, i to je greh. To jeste možda malo kontradiktorno, s obzirom da vrednost života, ali oni žele harmoniju i čist život pre svega. To je jako dobro, i zbog toga smo mi fascinirani.

Razumem da postoji kulturoloski momenat. Ali cini se da takvi ljudi postoje u razlicitim kulturama. Kada se dogodio udes u Cernobilu 1986. takodje su postojali neki koji su se zrtvovali za dobrobit velikog broja drugih ljudi. Iako nisam siguran koliko su bili svesni opasnosti, pretpostavljam da je medju njima bilo onih koji jesu. Ne verujem da se kad bi se bilo gde dogodio nuklearni incident, ne bi nasli oni koji su spremni da odu na mesto udesa kako bi pomognu u saniranju, i time se izlozili potencijalno smrtonostnoj dozi zracenja.

Mozda gresim. Ali kljucno pitanje je da li u nacelu svi posedujemo psiholosku crtu neophodnu za takve podvige, ili su u pitanju "odabrani". Ili je mozda kao sto tvoj post implicira to stvar kulture. Da li onda znaci da bi vecina Japanaca postupila isto?

@bRu zLi
hvala za "filmsku" preporuku
 
Razumem da postoji kulturoloski momenat. Ali cini se da takvi ljudi postoje u razlicitim kulturama. Kada se dogodio udes u Cernobilu 1986. takodje su postojali neki koji su se zrtvovali za dobrobit velikog broja drugih ljudi. Iako nisam siguran koliko su bili svesni opasnosti, pretpostavljam da je medju njima bilo onih koji jesu. Ne verujem da se kad bi se bilo gde dogodio nuklearni incident, ne bi nasli oni koji su spremni da odu na mesto udesa kako bi pomognu u saniranju, i time se izlozili potencijalno smrtonostnoj dozi zracenja.

Mozda gresim. Ali kljucno pitanje je da li u nacelu svi posedujemo psiholosku crtu neophodnu za takve podvige, ili su u pitanju "odabrani". Ili je mozda kao sto tvoj post implicira to stvar kulture. Da li onda znaci da bi vecina Japanaca postupila isto?

@bRu zLi
hvala za "filmsku" preporuku

Mislim da bi. U pitanju su potomci onih koji su spremni da ginu, i ne kaže se za džabe "za njih bih život dao." Evo i prilike da to uradi.
Mada, možda tu postoji i razmišljanje: "Bog će mi pomoći, ako imam dobru nameru da spasim čovečanstvo." Takav mesijanski poduhvat verovatno da je utemeljen religijskim shvatanjem, koje je takođe bitno kod njih.

Nismo mi, Srbi, loši. I kod nas da se, ne daj Bože, desi ovakvo nešto, ujedinili bismo se kao bele lale. Ali, hajde da ne prizivamo budalaštine.
 
Mozda gresim. Ali kljucno pitanje je da li u nacelu svi posedujemo psiholosku crtu neophodnu za takve podvige, ili su u pitanju "odabrani". Ili je mozda kao sto tvoj post implicira to stvar kulture. Da li onda znaci da bi vecina Japanaca postupila isto?

Ja mislim da su u pitanju odabrani. Takvu vrstu zrtve ne moze da ponese svako. Ja znam da ja ne bih mogla. Iako bih zelela.
 
Nismo mi, Srbi, loši. I kod nas da se, ne daj Bože, desi ovakvo nešto, ujedinili bismo se kao bele lale. Ali, hajde da ne prizivamo budalaštine.

Mislim da ne. Sebicna smo mi i kukavicna nacija i uvek su nam drugi krivi (turci, EU, rusi, Tadic, Nikolic, ovi, oni) i garant bi smo kukali da nas ti drugi koji su nas doveli do katastrofe i spasavaju... Inace nismo losa nacija, ne...
 
Mislim da ne. Sebicna smo mi i kukavicna nacija i uvek su nam drugi krivi (turci, EU, rusi, Tadic, Nikolic, ovi, oni) i garant bi smo kukali da nas ti drugi koji su nas doveli do katastrofe i spasavaju... Inace nismo losa nacija, ne...

Da, u jednu ruku se slažem.
Veliki problem u Srbiji je što ljudi imaju previše slobodnog vremena, a ne žele da shvate da je to do njih samih. Za nedostatak para kriva nam je država, a ko nam je kriv za nedostatak ambicije i motivacije? Nije baš takvo stanje da država nikako ne može da isprati zadovoljavanje interesa njenih stanovnika. Svi donekle imamo jednake šanse, samo što se ne trudimo dovoljno da ih uočimo i iskoristimo. Spavamo, iako bismo trebali da budemo budni razrogačenih očiju.
Mada, ne znam da li bi u ovakvom slučaju, kad su u pitanju životi mnogih ljudi, bilo mesta da se neko drugi okrivljuje. Verovatno da bi, ali bi ipak glavna preokupacija bila kako da spasimo živu glavu. A da li smo toliko daleko spremni da idemo, i da spasavamo druge živote žrtvujući svoj, pa sad sam i ja počela da se premišljam. Ja bih isključivo zbog svoje sestre, ako znam sigurno da će ona nastradati, ako ja nešto ne preduzmem.
 
Lepo receno Shadow, zaista to mislim.

Nego da zamislimo hipoteticku situaciju. Recimo izgradi se kod nas nuklearna centrala. I u toj centrali se desi katastrofa kao u Cernobilu ili Japanu. I znas sta bi nas narod rekao? "Crkli dabogda amerikanci i nato zlocinci koji su je sagradili" I sedeli bismo skrstenih ruku i gledali kako nestajemo u oblaku radijacije. Desnu ruku dajem.
 
Lepo receno Shadow, zaista to mislim.

Nego da zamislimo hipoteticku situaciju. Recimo izgradi se kod nas nuklearna centrala. I u toj centrali se desi katastrofa kao u Cernobilu ili Japanu. I znas sta bi nas narod rekao? "Crkli dabogda amerikanci i nato zlocinci koji su je sagradili" I sedeli bismo skrstenih ruku i gledali kako nestajemo u oblaku radijacije. Desnu ruku dajem.
Koliko se sećaš bombardovanja 1999? Daleko od toga da smo ideal, seti se samo izvesnih (ne znam kako se zovu) bombi koje su bacane na naše dalekovode, nestajala nam je struja tada, te bombe su pravile smetnje, naši radnici su u rekordnim rokovima vršili uklanjanje istih....trebamo se diviti japanskom narodu, oni su jedinstveni....a mi?...kao i svaki drugi narod, možda i žilaviji.
Ranije se govorilo da ovo što mi prolazimo već dve decenije, Nemac ili Šveđanin nikada ne bi podneo. Tako da nismo sjajni, ali ni toliko loši....ne umemo, jedno je sigurno, da izaberemo vlast valjanu.
 
Poslednja izmena:
Samožrtvovanje zarad viših ideala je uvek uslovljeno doktrinom, religijom i iluzijama i uvek je u direktnoj vezi sa rođenom glupošću.

Podrazumevajući pod "glupošću" i plemenite ciljeve.

Ne samo u ovom kontekstu.

Čovek je vrlo retko globalan ako nije na to nagovoren ili nateran. Nagovori i naterivanja su širok pojam; i obuhvataju sve od zatucanosti do pranja savesti.

I jedno i drugo smatram glupošću; jer u kontekstu idealnog duševnog (?) stanja ništa od toga ne doprinosi nit pomaže. Štaviše.

Mada je idealno stanje, posmatrano kroz prizmu okoštale civilizacije; u najmanju ruku diskutabilno; a većini posmatrača patogeno.

Pravo je pitanje koga briga za posmatrače. Pogotovo kad donose zakone i pravila; a naročito ukoliko iste donose zbogradi dobrobiti institucije; države.

Ekstremni vidovi "humanizma" nikad nemaju veze sa ličnom dobrobiti čoveka već firmom u kojoj je zaposlen, čiji amblem nosi i čije ciljeve, makar i nesvestan, ispunjava.

Ukoliko postaviš pitanje šta je drugo zajednica nego kompanija i firma; ja ću ti reći da se zapitaš ko joj je na čelu; i koliko su njegovi sopstveni razlozi humani.

Ili lično koristoljubivi.

Lično, i lično; i bejaše.
 
Koliko se sećaš bombardovanja 1999? Daleko od toga da smo ideal, seti se samo izvesnih (ne znam kako se zovu) bombi koje su bacane na naše dalekovode, nestajala nam je struja tada, te bombe su pravile smetnje, naši radnici su u rekordnim rokovima vršili uklanjanje istih....trebamo se diviti japanskom narodu, oni su jedinstveni....a mi?...kao i svaki drugi narod, možda i žilaviji.
Ranije se govorilo da ovo što mi prolazimo već dve decenije, Nemac ili Šveđanin nikada ne bi podneo. Tako da nismo sjajni, ali ni toliko loši....ne umemo, jedno je sigurno, da izaberemo vlast valjanu.

Secam se bombardovanja i te kako... I nemoj mi molim te sa tom patriotskom pricom... Nismo se mi slozili zato sto volimo svoju zemlju vec zato sto volimo da pozdravimo amerima familiju.
 
Secam se bombardovanja i te kako... I nemoj mi molim te sa tom patriotskom pricom... Nismo se mi slozili zato sto volimo svoju zemlju vec zato sto volimo da pozdravimo amerima familiju.

Moja prica ne odise bas toliko patriotizmom, dobro sam svesna kakav smo narod....i zasto je nenormalno ne voleti Amerikance....i Japanci ih bas nisu voleli, ni mnogi drugi narodi...samo treba biti realan...ne verujem da smo nebeski narod, ali da smo toliko losi, ni ta prica ne pije vodu.
Traba biti posten.....ovo valja ovo ne valja....
 
Moja prica ne odise bas toliko patriotizmom, dobro sam svesna kakav smo narod....i zasto je nenormalno ne voleti Amerikance....i Japanci ih bas nisu voleli, ni mnogi drugi narodi...samo treba biti realan...ne verujem da smo nebeski narod, ali da smo toliko losi, ni ta prica ne pije vodu.
Traba biti posten.....ovo valja ovo ne valja....

Mozda kada bismo napokon umeli da se dogovorimo sami sa sobom i ne bi bili toliko losi.
 
Ovih dana u Japanu jedan mali broj ljudi kroz napor da se ublazi nuklearna katastrofa, zrtvuje sopstveno zdravlje, a mozda i zivote, kako bi se sira zajednica postedela radioaktivnog zracenja.

Gledao sam polazak tokijskih vatrogasaca-dobrovoljaca na mesto nesrece. U pitanju su uglavnom mladi ljudi. Mozda neki od njih nisu ni zasnovali sopstvene porodice. Na licima se mahom ne ocitava strah, vec odlucnost i osecaj odgovornosti.

Iako je svesno zrtvovanje za "nacionalnu stvar" kod njih tradicija, otkud i naslov teme, zanima me ipak da li su ovakvi spasioci psiholoski specificne osobe, ili svako od nas u sebi nosi iskru sposobnosti da se kao jedinka zrtvuje za spas sire zajednice? Oko neophodnosti zrtvovanja u ovom slucaju nema zbora. Ali odsustvo pitanja tipa "ma zasto bas ja?" prilicno me fascinira.

_51744947_jex_992159_de26-1.jpg


Ovu temu ujedno posvecujem svim zrtvama skorasnjih desavanja u Japanu.

Japanci se mnogo razlikuju od ostalih naroda (a ponajviše od nas) iz mnogo razloga,pa i kada je reč o solidarnosti prema sopstvenom narodu.

Što se mene tiče,u svakom trenutku bih se žrtvovao za svoju porodicu i drage ljude bez obzira na cenu ili štetu koju bih tom prilikom imao.Za interese nekih drugih (pogotovo države,ovakve u kakvoj živim) nikada se ne bih borio ni za novac,a kamoli za neko društveno dobro.

Ne znam kakvo bih mišljenje u slučaju da sam Japanac,ali pošto nisam,za svoj narod i državu bih se borio onoliko koliko se oni bore za mene,ni manje ni više. :)
 

Back
Top