Neno
Elita
- Poruka
- 20.451
Calcio Storico, najbrutalniji sport na svetu
Kalčio Storiko – 'istorijski fudbal' – je drevni oblik fudbala iz 16. veka, koji potiče iz drevnog rimskog "harpastuma", a igra se u timovima igrača od 27 godina, koristeći i noge i ruke.Udaranje glavom, udaranje, lakat i gušenje su dozvoljeni.
Firentinski istorijski fudbal
Nogomet je daleko najcjenjeniji sport na svijetu i, posebno u Italiji, nogometna tradicija je integralni dio kulture i društva. Od davnih vremena postoje svjedočanstva o disciplinama sličnim nogometu, kao što su Sferomahija u Grčkoj i Harpastum u Rimu. Upravo iz ove ove ove discipline, gdje je bilo dozvoljeno koristiti i ruke i stopala, potiče ono što još uvijek znamo sa imenom Calcio Storico Fiorentino.
Prva svjedočanstva i evolucija
Iako postoje brojna svjedočanstva o timskom sportu s loptom u Evropi, prvi službeni dokument koji se tiče Fiorentino Historical Footballa datira iz kasnog srednjeg vijeka, krajem 1400-ih godina. Zbog svoje jednostavnosti nogomet su vježbali mnogi mladi ljudi u Firenci, koji su igrali u timovima udarajući loptu praktično u svakom kutku grada. Međutim, odmah je dolazilo do potrebe da se uspostave pravila, također da bi se prevazišli problemi javnog reda često generirani od strane samih igrača.
Praksa nogometa je stoga bila ograničena samo na velike firentinske trgove, u kojima su se u pravim timovima mogli takmičiti u odajama plemenitih porodica, pokazivajući blještavu odjeću i razmećući se. Karnevalski period je bio onaj u kojem se najviše nogometnih utakmica dogodilo, kao što je poznata utakmica 17. februara 1530. godine, dok je Firenca bila pod opsadom, ugrožena trupama Charlesa V.
Sve do 1600-ih sport je bio zaista popularan, ali polako, od 1700-ih pa na dalje, interes za nogomet je postepeno opstajao, tako da je sve manje službenih utakmica bilo organizirano na velikim trgovima, barem do dvadesetog stoljeća, s nastankom firentinskog nogometa kao istorijskog i folklornog re-ektiranja. Godine 1930. organizirane su redovne utakmice između četiri istorijska okruga Firence, Santo Spirito (Bianchi), Santa Croce (Azzurri), Santa Maria Novella (Rossi) i San Giovanni (Zeleni), povodom sveca zaštitnika, na trgu Santa Croce.
Današnja regulativa i fizički sukobi
Firentinski istorijski nogomet danas slijedi manje-više istu regulativu kao u srednjovjekovnom dobu. Dvije ekipe od 27 šutera natječu se na jednougaonom terenu prekrivenom tankim pijeskom, podijeljenim na dva kvadrata – što je ekvivalentno dvjema polusudima; igra traje 50 minuta.
Krajnji cilj Calcia Storica Fiorentina je da postigne "lov" dovođenjem lopte u mrežu na poleđini terena, pazeći da se lopta ne izvuče iz mreže (u tom slučaju će "pola lova" biti dodijeljeno protivničkom timu). Oni koji je na kraju meča postigao najviše poena pobjeđuje u igri.
Calcio Storico Fiorentino je također dobro poznat po grubosti na terenu: u stvari, šuteri mogu da se suoče sa protivnicima i uključe drugog igrača u fizički sukob jedan protiv jednog bez isključenja šuta. Borba je dozvoljena samo u prisustvu izričite volje protivnika da se suoči sa rivalom i sukobi između nekoliko igrača nisu dozvoljeni; Ne možeš udariti igrače koji su već "otabani", ali ih možeš samo imobilizirati.
Wikipedia
Kalčio Storiko – 'istorijski fudbal' – je drevni oblik fudbala iz 16. veka, koji potiče iz drevnog rimskog "harpastuma", a igra se u timovima igrača od 27 godina, koristeći i noge i ruke.Udaranje glavom, udaranje, lakat i gušenje su dozvoljeni.
Firentinski istorijski fudbal
Nogomet je daleko najcjenjeniji sport na svijetu i, posebno u Italiji, nogometna tradicija je integralni dio kulture i društva. Od davnih vremena postoje svjedočanstva o disciplinama sličnim nogometu, kao što su Sferomahija u Grčkoj i Harpastum u Rimu. Upravo iz ove ove ove discipline, gdje je bilo dozvoljeno koristiti i ruke i stopala, potiče ono što još uvijek znamo sa imenom Calcio Storico Fiorentino.
Prva svjedočanstva i evolucija
Iako postoje brojna svjedočanstva o timskom sportu s loptom u Evropi, prvi službeni dokument koji se tiče Fiorentino Historical Footballa datira iz kasnog srednjeg vijeka, krajem 1400-ih godina. Zbog svoje jednostavnosti nogomet su vježbali mnogi mladi ljudi u Firenci, koji su igrali u timovima udarajući loptu praktično u svakom kutku grada. Međutim, odmah je dolazilo do potrebe da se uspostave pravila, također da bi se prevazišli problemi javnog reda često generirani od strane samih igrača.
Praksa nogometa je stoga bila ograničena samo na velike firentinske trgove, u kojima su se u pravim timovima mogli takmičiti u odajama plemenitih porodica, pokazivajući blještavu odjeću i razmećući se. Karnevalski period je bio onaj u kojem se najviše nogometnih utakmica dogodilo, kao što je poznata utakmica 17. februara 1530. godine, dok je Firenca bila pod opsadom, ugrožena trupama Charlesa V.
Sve do 1600-ih sport je bio zaista popularan, ali polako, od 1700-ih pa na dalje, interes za nogomet je postepeno opstajao, tako da je sve manje službenih utakmica bilo organizirano na velikim trgovima, barem do dvadesetog stoljeća, s nastankom firentinskog nogometa kao istorijskog i folklornog re-ektiranja. Godine 1930. organizirane su redovne utakmice između četiri istorijska okruga Firence, Santo Spirito (Bianchi), Santa Croce (Azzurri), Santa Maria Novella (Rossi) i San Giovanni (Zeleni), povodom sveca zaštitnika, na trgu Santa Croce.
Današnja regulativa i fizički sukobi
Firentinski istorijski nogomet danas slijedi manje-više istu regulativu kao u srednjovjekovnom dobu. Dvije ekipe od 27 šutera natječu se na jednougaonom terenu prekrivenom tankim pijeskom, podijeljenim na dva kvadrata – što je ekvivalentno dvjema polusudima; igra traje 50 minuta.
Krajnji cilj Calcia Storica Fiorentina je da postigne "lov" dovođenjem lopte u mrežu na poleđini terena, pazeći da se lopta ne izvuče iz mreže (u tom slučaju će "pola lova" biti dodijeljeno protivničkom timu). Oni koji je na kraju meča postigao najviše poena pobjeđuje u igri.
Calcio Storico Fiorentino je također dobro poznat po grubosti na terenu: u stvari, šuteri mogu da se suoče sa protivnicima i uključe drugog igrača u fizički sukob jedan protiv jednog bez isključenja šuta. Borba je dozvoljena samo u prisustvu izričite volje protivnika da se suoči sa rivalom i sukobi između nekoliko igrača nisu dozvoljeni; Ne možeš udariti igrače koji su već "otabani", ali ih možeš samo imobilizirati.
Wikipedia
