Kakvi smo zapravo mi a kakvi su drugi

gile031

Zainteresovan član
Poruka
144
Naime duzi niz godina pratim raznorazne forume,slusam price iz zivota itd. od strane nasih ljudi koji zive rastrkani svuda po svetu,o tome kakvi su njihovi "domacini", kako ih tretiraju,da li ih diskriminisu i koje su nase slicnosti i razlike sa raznoraznim svetskim nacijama. Da li nas prosto zbog necega ne vole,kao ni ostale ili smo delom i sami krivi za losu sliku o sebi. Generalno se naravno ne moze govoriti jer kao sto i kod nas ima svakakvih tako i bilo gde drugde ima raznoraznih ljudi koji ce vas tretirati kao olos ili pak biti prilicno ljubazni bez nekog preteranog razloga ali opet neka vasa licna iskustva u mestu u kom zivite bilo bi mozda interesantno cuti.

Povremeno se stice utisak da islkjucujuci istocno evropske zemlje,slovenske ,koje su nam slicne i po mentalitetu i za koje imamo donekle pozitivna misljenja sa narodima zapadne hemisfere smo na "krv i noz" iako nas milioni zive tamo za razliku od tog Istoka.

Da li konkretno osecate neki vid diskriminacije u sredini kojoj zivite i radite samo zato sto ste stranac ili pak samo zato sto ste srbi?

Citajuci i slusajuci iskustva ljudi cini se da u zemljama engleskog govornog podrucja Australija,N.Zeland,USA,Kanada i donekle Engleska nije prisutna tolika fobija od stranaca mada ipak uvek volimo reci rado da su englezi ipak vrlo hladni,arogantni i nadmeni. O Svajcarskoj,Austriji i Nemakoj i da ne govorim,sticem ponekad utisak da su cisti nacisti a mi kao Jevreji 41' :D

iskreno ja sam bio par puta u toj Austriji i generalno nisam imao nekih losih iskustava,cak naprotiv,ali sam se nagledao svega od strane nase omladine,urlanje po autobusima i tramvajima,metrou,pustanje muzike na sav glas gde god se stigne itd. tako da sam par puta i sam dolazio u situaciju da udjem u konflikt a onda se stavim u polozaj tog austrijanca kome je sve to verovatno 10 puta vise strano nego meni pa te krene omalovazavati i vredjati,a onda vise nije bitno ni da li sam normalan,ko sam i sta sam kad te vecina krene generalizovati i stavljati u isti kos samo kad cuje da si dosao iz te Srbije. A dosta je uglednih i obrazovanih nasih ljudi tamo....opet,drugi biraju da te sude prema samom tebi a ne prema mestu rodjenja pa se postavljaju onako kakv si u stvari,bar je moj slucaj bio takav te stoga nisam nikad imao neki problem ili cudan osecaj da nekome smetam,opet,to je samo moje iskustvo.

Sa druge strane za slovence vazi ista prica da nas nikako ne vare,donekle iz svog iskustva bih mogao i da potvrdim,neposredno sam bio u situacijama da nekome smetam samo zato sto sam iz Srbije,dok opet sa druge strane bilo je i onih kojima je bas ta cinjenica bila draga pa su bili vise nego otvoreni i prijateljski nastrojeni,opet moj utisak je da vecina spada u onu prvu grupu.

Dakle da li smo kao u nekim slucajevima sami krivi za neke stvari,da li jednostavno nas mentalitet nije slican drugima pa kad nema onoga "gde si kralju,ajmo na pivo" posle 5min sa svakom osobom koju upoznamo jer je jednostavno to nas pristup i otvorenost za razliku od nekih drugih,biramo da ih okarakterisemo hladnim i diskriminatorski nastrojenim i da imamo osecaj da eto,oni nas sve mrze a u sustini mozda nije tako,ili opet pak,bas jeste?

Nesto pozitive sam cuo od ljudi koji rade kao sto rekoh u zemljama engleskog govornog podrucja i Holandije,mozda jos Skandinavija i to je to. Mozda zato sto su to ljudi koji su ili navikli na strance svukuda oko sebe ili ih mozda nemaju toliko u svom drustvu pa jos nemaju tu fobiju na koju se svi zale u Ger,Aus,Swi,Slo i drugim zemljama gde nas ima u velikom broju

Na kraju sve moze da se svede na indivudualno misljenje,nas,njih itd. ali upravo od nas kao individualaca i krene stvaranje slike u necijoj glavi o tebi kao pripadniku jedne manjine u zemlji u kojoj se nalazis i kako ce te okarakterisati,a onda i one druge polako...
 
ne znam kakvi su drugi, ali evo kakvi smo mi u očima drugih

Vredi procitati sa vremena na vreme - Arcibald
Rajs o Srbiji - 28. decembar 2004. u 10.37 (65.171.*)

Cujte Srbi!

Bio sam s vama kada ste bili u nevolji. Delio sam
s vama patnje i da bih to mogao, žrtvovao sam
sjajan zivot i veoma lepu karijeru koja je mnogo
obecavala. Zavoleo sam vas, jer sam na delu video
vase ljude iz naroda u bitkama i presudnim
trenucima, kada se prepoznaje istinski karakter
neke nacije. Zavoleo sam vas i zbog zrtava koje
sam radi vas podneo, jer za ljude i stvari se u
toliko jače vezujemo u koliko nas to vezivanje
kosta žrtvovanja.

Video sam vam, međutim, i mane, mane koje su se
uzasno iskazale posle rata. Neke vase mane će, ako
ih ne otklonite, biti pogubne po vasu naciju. Ne
bih vam bio prijatelj ako ne bih povikao
"cuvajte se" i ako vam ne bih, uz vrline, koje su
istinske i lepe, ukazao, kao u ogledalu, na vase
loše strane.

Vasa nacija je imala veoma lepu proslost, posle
koje su usledili dugi nesrecni vekovi. Pošto
ste osnovali veliko carstvo, koje je, sudeci po
onome sto je od njega ostalo, mnogo obecavalo i
u svoje doba bilo napredno poput zapadnih carevina
i kraljevina, pali ste pod prevlast Turaka, zatim
i u njihovo ropstvo.

Ipak, uprkos svim tim nevoljama, veoma je malo
vasih voljenih pokusalo da izbegne taj grozni
polozaj prihvatanjem muslimanske vere. Velika
vecina vasih predaka je, i pored dugotrajnih
patnji, ostala odana staroj veri i nije htela da
povije vrat pred okrutnim tudjinom.

Narod vam je hrabar i njegova hrabrost često seze
do junastva. Mogu to s pravom da kažem, jer sam
gledao vase vojnike, a oni su bili ništa drugo do
sam narod, u skoro svim bitkama velikog
oslobodilackog rata.

Narod vam je rodoljubiv. Ne znam ni za jedan narod
u kojem legendarni nacionalni junaci toliko žive u
narodnoj dusi kao kod vas.

Pretvorili ste svoju religiju u narodnu crkvu, bolje
reci u narodnu tradiciju. Međutim, vi niste
religiozni. Niste mogli da prihvatite Boga kakav je
u Bibliji, pretvorili ste ga u vecnog i svemocnog
glavara svog naroda. Ako bih mogao da u ovoj oblasti
upotrebim trivijalan izraz, rado bih rekao da vas
"bog" nosi oklop i bradu Kraljevica Marka, sajkacu
vaseg ratnika sa Cera i Jadra, Kajmakcalana i Dobrog
polja.

Vas narod je gostoljubiv.

Narod vam je demokratican, i to zaista demokratican,
a ne na način politicara. Među vasim ljudima covek
se ceni onoliko koliko je covek, a ne po onome sto
su od njega učinili odelo i titule. Vas narod zna
za samilost i ponekad je takav u trenucima kada se
covek ne nada da će kod njega naći tu lepu ljudsku
osobinu.

Narod vam je ponosan, ali ne i ohol. Najzad, vi ste
bistar narod, jedan od najbistrijih koje sam za
zivota video.

Pogledajmo sada mane vaseg naroda.

Niste veliki radnici. Cesto odlazete za sutra, čak i
za prekosutra, ono sto biste mogli da učinite danas.
Posledica je da se to, često, nikada i ne uradi.
Koliko ste samo ličnih i, još gore, koliko ste
gubitaka po svoju zemlju podneli zbog tog olakog
dangubljenja! Treba, ipak, reći da se kod vas taj
nedostatak radne energije objašnjava na dva nacina.
Najpre, pod turskom vlascu vam je i najtezi rad malo
koristio. Od njega se bogatio samo vas ugnjetac.
Tokom vekova navikli ste se da radite samo onoliko
koliko je neophodno. Zatim, zemlja vam je toliko
plodna. Uz veoma malo rada imate sto vam je potrebno
za zivot.

Jedna od vrlina koja je kod mnogih među vama
iscezla jeste zahvalnost.

Postali ste strasno nezahvalni. Mnogi među vama
su veoma bogati i nemilice trose da bi se istakli
i iz zabave, ali kada valja pokazati zahvalnost
prema onima koji su se žrtvovali, ništa ne daju,
ama bas ništa. Vase vodje nisu još, za ovih deset
godina koliko je prošlo od zavrsetka rata,
svecano obelezile ni jedan od onih velikih
dogadjaja kojima dugujete slobodu i velicinu
zemlje. Jasno je, takve svecanosti bi bile
nezgodne vecini vasih sadasnjih vodja zato što
oni, dok vam je zemlja bila u smrtnoj opasnosti
i kad se trebalo žrtvovati, ništa nisu učinili
za nju, već su se samo brinuli kako da sklone
na sigurno svoju dragocenu licnost, čak su neki
iskoristili nesrecu otadzbine da bi se obogatili.

Šta ste učinili za svoje ratne invalide? Od svih
zemalja koje su ucestvovale u ratu vasa se
najgore odnosi prema njima. Dok nekoliko stotina
vasih bivših ministara, samozivih politickih
profesionalaca, koji, u vecini slučajeva, ništa
nisu učinili za otadzbinu, već obilato napunili
dzepove, sređuje sebi isplacivanje "penzija"
koje vas kostaju nebrojenih miliona, invalidi
vam mogu umirati od gladi.

Vas covek iz naroda, seljak, neiskvaren uticajem
profesionalnih politicara, nije podmitljiv.
"Inteligencija" vam to jeste, i to od najsitnijeg
cinovnika sa ili bez diplome, do ministra.
"Inteligencija" Srbije skoro ništa nije učinila
za svoju zemlju i jedina joj je briga bila da
svoje dragocene clanove skloni na sigurno.

Vrativsi se u otadzbinu posle pobede, u kojoj
nisu ucestvovali, vasi intelektualci su tezili
da upravljaju svim poslovima. Seljaci,
(les seljaks), njima nisu ništa znacili iako su
cinili ogromnu većinu u Srbiji, a vojnici, tvorci
pobede, za njih su bili "prostaci", dobri da mlate
neprijatelja i ginu, i ni za šta drugo.

Kao i sva ne moralna bica, i inteligencija se divi
sili, čak i kada se najviše zloupotrebljava. To ju
je navelo da se, posle rata, skoro odmah pomiri sa
najgorim neprijateljima svoje zemlje, sa Nemcima.

Umesto da deluje pozitivno vasa inteligencija je
delovala negativno. Umesto da gradi, ona je
razgradjivala. Ona je zariste trulezi i
iskvarenosti, od čega toliko trpite. Ako joj
dopustite da nastavi, zemlja vam je izgubljena.

Vas narod je veliki ljubitelj politickih ili
bolje receno, stranackih vodja.

Sa sve nadmocnijim stupanjem na vlast
inteligencije, pojavljuju se ljudi koji shvataju
kakva se licna korist može izvuci iz vase
sklonosti za stranacku politiku. Oni stvaraju
zanimanje od iskoriscavanja vase sklonosti za
stranacku politiku, pa sada imate profesionalne
politicare koji na tome zaradjuju za zivot. Ma,
šta govorim - oni zgrcu bogatstvo.

Tako su vam politicari iskvarili zemlju.

Obicaji profesionalnih politicara prvo
iskorenjuju vrline srpskog tla. A, na nesrecu,
politicari su vam svemocni. Politika se mesa u
sve i svuda upravlja. Ukaze li se neko mesto u
vlasti, bilo ono važno ili osrednje, svejedno,
o izboru ne odlucuju zasluge kandidata, već
politicke veze. Može on biti i najveca
neznalica, najnecasniji covek, ako je "sticenik"
politicara-strancara stranke na vlasti, pobedice
i coveka najkvalifikovanijeg i u strucnom i u
moralnom pogledu.

Funkcioneri su vam, po pravilu, najgoreg
kvaliteta. Cesto nisu ni sposobni da obavljaju
posao koji se trazi od mesta koje zauzimaju.

Posebno dobro poznajem vasu policiju jer sam,
na svoju nesrecu, neko vreme saradjivao sa
njom. U policiju su vam politicari postavili
ljude kaznjivane zbog kradje i drugih zlodela.
Vasi policajci su, posebno u juznoj Srbiji,
krali od naroda i otimali novac. Prijavio sam
to vasim vlastima, ali ti policajci-zločinci,
koji su istovremeno bili i strancari, nisu bili
kaznjeni, a mene su toliko izvredjali da sam
bio prinudjen da podnesem ostavku.

Kada stignu do ministarskog polozaja, vasi
politicari postaju toliko oholi da je to skoro
smesno.

Opasan vetar vam zahvata omladinu i gasi onaj
prociscavajuci rodoljubivi plamen. Za većinu
vase sadasnje omladine rodoljublje se sastoji
od neke vrste zavisti pune mrznje. Zavide
zemljama koje su bogatije ili mocnije od
njihove i tom ponizavajucem osecanju
nakaradno daju ono lepo ime rodoljublje.

Savremeni mladic smatra da nije njegovo da
obezbedjuje zivot državi, nego da je država
duzna da njemu pribavi sve kako bi on mogao
da vodi sto je moguće prijatniji zivot. Otuda
i ona jurnjava mladih za funkcijama. Svi bi
da budu cinovnici, i mladici i devojke. Vidite,
mladi oba pola jako dobro znaju da sada u vasoj
zemlji nije potrebno nikakvo znanje ili
sposobnost da bi neko postao cinovnik, potrebno
je samo da ga pogura neki poslanik, ministar,
ili uticajni politicar-strancar.

Danasnja omladina će vam odlucno reći da niposto
ne želi da gine, jer joj to ništa ne donosi.
Zna ona iz iskustva, gledala je to svojim ocima,
i kako oni koji su se žrtvovali, kod vas, u
vasoj modernoj Srbiji, dobijaju samo nogom pozadi.

Nemojte dozvoliti da vasa lepa dusa propadne u
tom djubretu koje se na njoj natalozilo naročito
posle rata. Nacija koja je, poput vase, odolela
vekovnom ropstvu, koja se povukla preko Albanije
i koja je, izgnana iz svoje zemlje, ali ne i
porazena, uspela da se vrati na svoja ognjista
kao pobednik - ne dopusta da je podjarmi saka
sebičnih i podmitljivih politicara, gnusnih
sicardzija, prezira dostojnih zabusanata i
zločinskih profitera i zelenasa."





--------------------------------------------------------------------------------

Tekst je, - 28. decembar 2004. u 10.40 (65.171.*)
za neobavestene, napisan 1928 godine.





--------------------------------------------------------------------------------

slobodanp - 28. decembar 2004. u 14.01 (registrovani član)
Ovo je, svakako dobro za podsetiti se. Interesantno je kako se
istorija ponavlja, rekli bismo često ali je još interesantnije da
ništa ne usvojimo iz predocenog.

Na jednom mestu sam još naisao na tekst koji je stajao u pasosu
početkom XX veka, ako se ne varam sa uputstvima kako se ponasati u
inostranstvu i tako to. Voleo bih da ponovo procitam taj tekst. Ako ga
neko ima kopiranog, molim da ga ovde stavi.




--------------------------------------------------------------------------------
 
Ne razlikuju se Srbi od ostalih, na isti način se gleda na sve imigrante koji su u većem broju. A poređenje SAD, Kanade, Australije i Novog Zelanda sa evropskim državama baš i nije na mestu jer su te kolonije nastale na imigrantima i to su u stvari zemlje imigranata zato je politika prema imigrantima drugačija nego u Evropi. Kod nas se pak gleda na došljake sa rezervom jer ne postoji sistem asimilacije i integracije u društvo kakav je u Americi, Kanadi...tamo kada se neko doseli ne može da bude Srbin, Nemac ili Francuz nego odmah postaje Amerikanac, Kanađanin...dok kod nas kada se neko doseli neće nikada moći da bude Srbin, Nemac ili Francuz nego će zauvek ostati to što i jeste, imigrant i građanin drugog reda. A pošto svaka medalja ima dve strane, tako i imigranti koji dolaze ovako u većini slučajeva nemaju nikakve interese za integracijom nego se umesto toga formiraju etničke zajednice i sve loše što dolazi uz to. A to je najblaže rečeno katastrofa što se može videti na primeru Francuske, Italije, Nemačke, Holandije i Engleske a i u drugim zemljama. To šta se tamo danas dešava može samo da eskalira u građanske ratove a sva je verovatnoća da u bliskoj budućnosti i hoće.

Evropski narodi pozdravljaju imigrante ali ih se ujedno i boje jer ti isti imigranti donose sa sobom loše navike i tradicije pa se onda sa obe strane formira otpor jednih prema drugima. Kao što nas ne vole u Nemačkoj, Sloveniji, Austriji...tako ni mi ne volimo Šiptare, Mađare, Hrvate i muslimane iz BiH. Srbi nisu nikakav izuzetak u Evropi i svetu i ne treba praviti senzaciju od toga jer je odnos do imigranata svuda isti. Ako neko misli da smo Srbi omraženi u EU trebate da vidite kako se odnose prema Rumunima i Poljacima a da ne nabrajam afričke i istočne imigrante ali to je opet druga priča.
 

Back
Top