


I još bi dodao jednu istinitu priču jednog pobožnog sveštenika koji je postao i svetitelj

On je pomagao stalno jednom lažnom siromahu koji je stalno dolazio kod njega i tražio pomoć i nije ga otkrio sve dok nije morao i svoju odoru sa sebe da skine da bi mu dao jer mu je sve do tada što je imao dao.Tako je jednom šetajući gradom
video svoju odoru koju je skinuo sa sebe na izlogu u jednoj prodavnici.Kada je ušao i pitao ko je tu stavio prodavac mu je kazao da mu je to dao bogati gospodin.
Kada je to saznao on je ljut otišao u manastir i danima u molitvi prizivao boga da mu odgovori što nije bio upozoren da će biti prevaren i opljačkan.Tada mu se javio anđeo i kazao mu da je njegovo dobročinstvo biti isto pred bogom nagrađeno kao da je zaista pomogao sirotinji jer je tako i bio sam ubeđen.
Ovom pričom sam hteo svojoj braći Srbima da kažem da priloge koje daju u crkvama nikako ne koriste da bi osudili popove ili bilo koga ko ih koristi bez obzira u kojem svojstvu jer samo Bog je taj koji zna ko i šta za to zaslužuje.I na kraju

ako su popovi krivi to je posao vlasti a ne tračara i zlonamenih osoba.