Nije covjek nesretan zato sto ima los standard, nego ima los standard zato sto je nesretan. Ili ovako: covjek ima los "standard" zato sto nema morala, tj. zato sto su mu vrijednosti (standardi) propali. Zato sto je nihilista. Zato sto je lopov. Zato sto je nekulturan, vjeroloman, nepouzdan, zato sto nikome ne vjeruje i njemu se ne vjeruje. Zato sto je spreman sve prodati i svakog pokrasti. On iz proste nevjerice prema svom bliznjem nije u stanju nesmetano, nesputano raditi neki posao. On radije spekulise cio dan u kaficu ko je sta ukrao, nego da pusti masti na volju u potrazi za novim idejama. On dakle nema svoj zivot, nego je rob svog straha, slabosti i nepovjerenja prema ljudima. On je psihicki slucaj. I takvi su svi Balkanci.
Sta raditi s jednim takvim robom koji izgleda jedino moze da posluzi kao baustelska zivotinja u svijetu? Pa nista. Ako je on spreman da prihvati ono najnize i stalno ceka nekog drugog ko ima para da ga plati, onda on i sam ne zeli da ga opterecujes rjesenjima koje su posjedovali ili posjeduju drugi uspjesniji ljudi, jer lako ces promijeniti svijest jednog covjeka, ali tesko svijest cijelog svijeta, pa ce samim tim taj pojedinac ponovo da padne u staru apatiju.
Promjene su se do sada desavale samo usled velike nuzde.
A ako bi se po prvi put promjena mogla desiti usred velike volje, npr. velike volje za izolacijom od svijeta kakvog necemo i velike volje za stvaralastvo jednog novog svijeta, pa makar i na najduze staze, onda bi takvo jedno stvaralastvo podrazumijevalo jednu nadljudsku mudrost i poznavanje kako proslosti, tako i buducnosti.
Znaci, ako bi neko svjesno htio da mijenja ili stvara svijet ili barem jedan narod, onda bi morao da posjeduje nadljudske potencijale, i da bude svjestan toga. Prije svega nadljudski jaku volju i mudrost.
