Kako život u prirodi utiče na našu psihu?

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.905
FORUM.jpg

Na temi https://forum.krstarica.com/threads/pusto-ostrvo-sta-je-to.1010928/ @Zelena milja @Nemoguća Могућност i ja
počeli smo diskusiju o preispitivanju svog života, osećanja, o strahu koji nam otkriva ko smo mi zapravo.

Da li je bolje preispitivati svoj život u gradu i koliko negde van grada, u prirodi?

Kako život u prirodi utiče na našu psihu?

Šta da rade oni koji nemaju mogućnost da žive u prirodi?

Gde smo više usamljeni, u gradu ili u prirodi? Ili je usamljenost svuda ista?



Foto: Unsplash.com
 
Poslednja izmena:
Neki kažu da je nemoguće pobeći od sebe, kaže da svuda nosimo svoja osećanja radosti ili tuge. To je tačno. Ali..

Usamljenost u velikom ili manjem gradu, preispitivanje svog života, mnogo je teška. Okruženi ljudima, u duši smo sami.

Život u prirodi utiče na našu psihu. Zelenilo smiruje. Olakšava život u samoći, usamljenosti.
 
Kako život u prirodi utiče na našu psihu?
Pozitivno. Umirujuće. Neuporedivo sa gradom.
Srećom imam dvorište, mogu da budem sama. I volim to.
Gde smo više usamljeni, u gradu ili u prirodi? Ili je usamljenost svuda ista?
Usamljenost je ista ali je osećaj drugačiji. Po prirodi nisam druželjubiva, prija mi odsustvo ljudi.
Nekoliko dragih ljudi mi je sasvim dovoljno.
 
Neki kažu da je nemoguće pobeći od sebe, kaže da svuda nosimo svoja osećanja radosti ili tuge
Ne možemo pobeći od sebe, ali možemo transformisati sebe da postanemo ono što je dobro po nas.

Život u prirodi utiče na našu psihu. Zelenilo smiruje. Olakšava život u samoći, usamljenosti.
Priroda i jeste dobra za naše zdravlje. Gradovi su smrt.
 
Pogledajte prilog 1628556
Na temi https://forum.krstarica.com/threads/pusto-ostrvo-sta-je-to.1010928/ @Zelena milja @Nemoguća Могућност i ja
počeli smo diskusiju o preispitivanju svog života, osećanja, o strahu koji nam otkriva ko smo mi zapravo.

Da li je bolje preispitivati svoj život u gradu i koliko negde van grada, u prirodi?

Kako život u prirodi utiče na našu psihu?

Šta da rade oni koji nemaju mogućnost da žive u prirodi?

Gde smo više usamljeni, u gradu ili u prirodi? Ili je usamljenost svuda ista?



Foto: Unsplash.com
Odlicno pitanje,volim tri dana u prirodi i nakon toga mi nedostaje grad.
 
Kako život u prirodi utiče na našu psihu?

Ovde u temi ima vise pitanja pa cu da citiram pitanje, da se ne bi mesalo o cemu se radi.

Bolje pitanje je: Kako zivot u gradu utice na nasu psihu?
Mislim da na to pitanje moze vise i lakse da se odgovori jer vecina danasnjeg sveta zivi po gradovima. Tako je lakse ustanoviti uticaj jer ima mnogo ljudi i primera da se izvede neki zakljucak u gradu u poredjenju sa tim gde neko zivi u prirodi.

E sad da bi se odgovorilo na to pitanje mora da se prvo ustanovi sta zapravo znaci - utice na nasu psihu - sta su primeri toga?

Ako se to ustanovi onda je sledece - uticaj na pishu u gradu, uticaj na pishu u prirodi, i uticaj na pishu nevezano za to gde ko zivi. Ja verujem da najvse problema ima u trecoj kategoriji, a ove prve dve samo stvaraju odredjene preduslove u okviru kojih je moguce posmatrati ceo problem.
 
A Evo me na obalu sedim prilicno dobro smirio se I gledam u pucinu

Sedenje pored mora koje se polako valjuska ka obali ima neverovatno smirujuce dejstvo i sa njime razmisljanje o nasem trenutku jer on je prekratak za milijarde godina talasa mora koji zapljuskuju obalu. Instant mera bitnosti postojanja. Kad god mi je nesto bilo tesko, sisao bi do neke obale i gledao taj vanvremenski ritam.
 
Ja verujem da najvse problema ima u trecoj kategoriji, a ove prve dve samo stvaraju odredjene preduslove u okviru kojih je moguce posmatrati ceo problem.

Slažem se. I kada smo u gradu i kada smo negde u prirodi, to smo mi. I da odemo na neku daleku planetu, isto je.

Priroda i zelenilo ili šetnje pored mora smiruju, i sigurno je da pozitivno utiču na našu psihu, samo kada želimo da utiče.

Neko može da bude tužan i depresivan bilo gde da se nalazi. Isto važi za lepo raspoloženje i sreću.
 
uticaj grada na psihu

svako jutro kad idem na posao imam 3 varijante da stignem do njega preko 3 razlicita prelaza na kojima je guzva, jedan je najblizi, dva su malo dalja. Nekad je guzva veca, nekad manja. Ja se ne zurim na posao - to je br1 koji verovatno sam po sebi izaziva neku vrstu traume, kasno se probudili, lose procenili vreme, zurite a guzva ne haje - rezultat frustracija da se stigne 'na vreme'.
Deo 2
putanja je manje vise uvek ista. U dolasku i odlasku. Iste ulice, iste kuce, isti semafori, ista guzva samo drugi protagonisti. Monotonija. A monotonija izaziva depresiju. A kad je neko pritom sklon depresijama, vidjen je i za traumu.
Znaci gledajuci iz perspektive svakodnevnog saobracaja i odlaska na posao i nazad situacija je:

frustrirajuce-depresivna

Zakljucak: zivot u prenaseljenom gradu je idealan da se dobije bipolaran poremecaj.
Upada li ovo u 'psihu' ?
 
Poslednja izmena:
Sedenje pored mora koje se polako valjuska ka obali ima neverovatno smirujuce dejstvo i sa njime razmisljanje o nasem trenutku jer on je prekratak za milijarde godina talasa mora koji zapljuskuju obalu. Instant mera bitnosti postojanja. Kad god mi je nesto bilo tesko, sisao bi do neke obale i gledao taj vanvremenski ritam.
Upravo....neka svetla u daljinu klasicna meditativna muzika I galebovi lete I oglasavaju se...noci je Jos vise smirujuce...sedim na stenu I razmisljam
 
Kad smo u prirodi i kad ona pokaže bes ili lepotu u punoj snazi, podsetim se koliko sam mala, to jest mikronski deo kosmičke slagalice.
Ali sa druge strane ekstremno sam urbani konformista što me na neki način unazađuje.
Nikad nisam živela u prirodi, samo ostajala par nedelja i primetila sam da mi se tad bude zakržljala čula i širi percepcija.
Jer nesmetano mogu da primam iskonske vibracije
 
Ne zalažem se za veštačku podelu na prirodni i urbani ambijent.
Pre bih ovaj drugi odabrao, jer mi sve ostalo deluje kao moderni eskapizam i nedostatak unutrašnjeg mira sa sobom.
Priroda to može da leči, ali ne i da sanira.
Kliše je već izraz da je čovek društveno biće, ali rado bih ga zamenio sa opisom Hrista kao "čovekoljupca",
jer je odnos sa drugim ljudskim bićem krajnji domet i poenta Biblije, ako ćemo po religiji... Ako ne, prosto je ljudski imati nekog, a ne bežati.
Ovu osobinu razvijaju svi, i oni u gradu i oni na selu, u svemu vidim preimućstvo kad su na tom tragu.
 
Opste je poznato da je zivot u prirodi nezdrav i poguban za coveka.
Obzirom da je tako svakako te cinjenice treba dodatno utvrditi temom o tome, na kojoj mozemo detaljnije navoditi razloge zasto je zivot u prirodi katastrofalan za coveka.
Pretpostavljam da ste razumeli da kratkotrajni odlazak u prirodu iz betonskog zatvora je zdrav i vrlo koristan za danasnjeg coveka.
Niko ne misli da boravi pod nebom i da se smrzne i da ga pojedu zivotinje.
 

Back
Top