I ja sam imao (i još uvek imam) dosta problema sa asocijalnošću, anksioznošću, a kad još na to nadodaš i depresiju koja me muči već godinama, i na sve dodaš stidljivost, zaista nije lako steći prijatelje a da budu malo bliskiji, znači ne samo neko koga povremeno viđaš a inače se samo dopisuješ preko neta. Meni je, hvala bogu, uspelo da pronađem malu ali odabranu grupu ljudi koji su slični meni po karakteru i sa kojima se slažem, i, što je još važnije, i da održavam te odnose sa njima.
Po nekom mom mišljenju, jedna od najvažnijih stvari kod sticanja prijatelja i održavanja odnosa sa njima je da su oni zainteresovani da se druže s tobom koliko i ti s njima. Ako ih jednostavno ne zanimaš toliko, ili ako ne mogu da izdvoje previše vremena za tebe, džabe ti sličnost u karakteru i slaganje u raznim stvarima, teško ćete ostati u bliskim odnosima. Moja dva najbolja prijatelja su u ovom periodu prilično zauzeta (fakultet i druge obaveze) pa ne možemo toliko često da se viđamo, ali kada možemo, uvek gledamo da izdvojimo makar malo vremena jedni za druge. Bez obzira na obaveze, ako je tebi stalo do nekog i do njegovog prijateljstva, izdvojićeš makar sat vremena da se vidite i malo popričate, a da to nije putem četa na Fejsu. Dakle, obostrana volja je po meni jedna od ključnih stvari kod izgradnje i negovanja prijateljskih odnosa sa nekim, bez obzira na pol i starost.