Kako "ubijate" vreme?

Imam toliko da radim i da pricam sa drugim ljudima da ne stizem u situaciju da postanem lopov i ubica (kradem bogu dane i ubijam vreme) - treba mi jos 1-2 zivota da postignem sve.

A o onoj gomilici neprocitanih knjiga da ne govorimo.
Lopov i ubica 😂
Najjači zajjebb je kad nećeš da radiš pošteno pa postaneš krimos, misleći da će laka lova da pada sa neba, a ustvari piješ espreso na "recku" i radiš k'o konj
:rotf:
Radila sam kao šanker u njihovom kafiću.
 
Ne “ubijaj vreme” ... pokusaj da ga iskoristis pametno i korisno. Citaj (pisala si da volis da citas, ako se ne varam), odi do pozorista, bioskopa ...
Ne znam gde zivis. Zivot u vecem gradu ti daje vise mogucnosti za razne aktivnosti.

Sto se upoznavanja novih ljudi tice, nismo svi isti.
Neko lakse sklapa nova prijateljstva, neko teze ... bitno je pokrenuti se.

To o cemu ti pises nije dosada koju treba “ubiti”, vec mozda neka povucenost u sebe?
Sta da je, resenje ti je u pokretanju, akciji, nekom radu.

Zasadi biljku.
Postoji toliko stvari koje nisi uradila? Ucini to ... ne oklevaj, ne razmisljaj previse, samo kreni :)
Dosadno mi nije bilo nikad pre. Eno mi knjige, eno šah.... možda je depresija.
 
Pričam jednom prilikom sa drugaricom iz Austrije, i pitam je "šta ćeš ti sad da radiš?"
Ona kaže: "Da pustim neki novi horor, nadam se da će biti ok, a ti?"
"Ja ću pasivno da buljim u televizor..."
"Misliš - KROZ televizor, pa to i ja..."
 
Lopov i ubica 😂
Najjači zajjebb je kad nećeš da radiš pošteno pa postaneš krimos, misleći da će laka lova da pada sa neba, a ustvari piješ espreso na "recku" i radiš k'o konj
:rotf:
Radila sam kao šanker u njihovom kafiću.

Kad sam onomad bio na ivici da pocnem da se bavim kriminalom kao biznisom jer nista drugo nije donosilo dovoljno novca, pokupio sam se i otisao iz Srbije. Tako da pola zivota nisam morao da sluzim gorima (i glupljima) od sebe. Ni dan danas to ne radim. Ovde ne znas ko je gori, policija, kriminalci ili politicari....

A da sam imao sta pametno da radim u bilo koje vreme - imao sam.
 
Kad sam onomad bio na ivici da pocnem da se bavim kriminalom kao biznisom jer nista drugo nije donosilo dovoljno novca, pokupio sam se i otisao iz Srbije. Tako da pola zivota nisam morao da sluzim gorima (i glupljima) od sebe. Ni dan danas to ne radim. Ovde ne znas ko je gori, policija, kriminalci ili politicari....

A da sam imao sta pametno da radim u bilo koje vreme - imao sam.
Ja sam htela da pobegnem iz Srbije. Ostala sam, nisam imala prilike.
11 godina 24h sata dnevno i 3 godine robije - ja sam prošla super šta se sad radi.
Sad minimum 5 godina ako žvaku uzmeš iz prodavnice, povratnici da i ne govorim.

Ne razumem šta rade (vlada, sistem), sad ovi sitni dobijaju i do 15, jbte jedno vreme ih prate i kad se opuste - cap.
Za jedan mobilni telefon (kradeni) par godina, itd.

I ja sam razmišljala da se vratim kriminalu, ali neću, dobila bih kao povratnik 15 godina a u suštini ni za šta.

Zato pazim šta radim. Bolje siromaštvo nego kavez.
 
Ja sam htela da pobegnem iz Srbije. Ostala sam, nisam imala prilike.
11 godina 24h sata dnevno i 3 godine robije - ja sam prošla super šta se sad radi.
Sad minimum 5 godina ako žvaku uzmeš iz prodavnice, povratnici da i ne govorim.

Ne razumem šta rade (vlada, sistem), sad ovi sitni dobijaju i do 15, jbte jedno vreme ih prate i kad se opuste - cap.
Za jedan mobilni telefon (kradeni) par godina, itd.

I ja sam razmišljala da se vratim kriminalu, ali neću, dobila bih kao povratnik 15 godina a u suštini ni za šta.

Zato pazim šta radim. Bolje siromaštvo nego kavez.

statisticki gledano kriminal se najčeše završava u negativnom balansu (posledice su vece nego sto je dobit). Sa druge strane kriminal razvija inteligenciju - problem je u tome sto upornost sistema najcesce prevazilazi svaku cak i posebno jako razvijenu inteligenciju. (osim u dobima previranja kao sto je ovo, ali i to dodje i prodje)

Tvoja sansa lezi u obrazovanju. Da izaberes poziv koji ti odgovara mentalno i iskustveno. Profesionalci prilicno dobro zaradjuju, a pogotovo profesionalci koji su specijalizovani za retke profesije. Ne mogu da ti kazem sta bi to moglo da bude, jer ni ne znam sta sve postoji. Vazno je biti kreativan, uporan i raspitivati se kako mozes da iskoristis postojece iskustvo da ti bude nesto blisko. Moze to da bude sasvim nesto razlicito od onoga sto ti prvo padne na pamet. Pokusaj da ides za svojim instiktom dok ne pronadjes ono sto ti lezi i u cemu se osecas dobro. Da je lako nije, ali tu se upornost ipak isplati.
 
...da vreme ne bi ubilo vas?
Šta radite po ceo dan?
Obožavam svoje slobodno vreme, ali nemam običaj da ga tek tako ubijam. Zapravo, mislim da u večernjim časovima ponekad ubijam vreme upravo ovde, a inače... i blejanje u zamišljenu tačku na zidu često smatram produktivnijim vidom provođenja svog vremena nego piskaranje ovde.
Kreativnog sam duha, pa ako nisam u nekoj podrum fazi, i "Pu, pu, daleko bilo!", obavezno nalazim zadovoljstvo u održavanju svojih hobija za koje mi nije potrebno "bog-zna-šta-i-ko". Imala sam talenat da izaberem hobije za koje mi ne treba ni para, ni podrške od bilo koga.

Od nedavno me je spopala pokretačka ideja kako "Bože, svemu i svakome li treba pažnje i brige!", i tako, kad god dobijem slobodno vreme, samo gledam gde i kako da najbolje "uvalim" svoju pažnju i brigu. Za nekog ko je profilisan kao korisnička podrška profesionalno... to znači da i kad nisam plaćena, najradije obavljam to za šta činjenično imam dara.
 
statisticki gledano kriminal se najčeše završava u negativnom balansu (posledice su vece nego sto je dobit). Sa druge strane kriminal razvija inteligenciju - problem je u tome sto upornost sistema najcesce prevazilazi svaku cak i posebno jako razvijenu inteligenciju. (osim u dobima previranja kao sto je ovo, ali i to dodje i prodje)

Tvoja sansa lezi u obrazovanju. Da izaberes poziv koji ti odgovara mentalno i iskustveno. Profesionalci prilicno dobro zaradjuju, a pogotovo profesionalci koji su specijalizovani za retke profesije. Ne mogu da ti kazem sta bi to moglo da bude, jer ni ne znam sta sve postoji. Vazno je biti kreativan, uporan i raspitivati se kako mozes da iskoristis postojece iskustvo da ti bude nesto blisko. Moze to da bude sasvim nesto razlicito od onoga sto ti prvo padne na pamet. Pokusaj da ides za svojim instiktom dok ne pronadjes ono sto ti lezi i u cemu se osecas dobro. Da je lako nije, ali tu se upornost ipak isplati.
Da radim na compu nešto od kuće.
Imam i solidno znanje jezika..
Ali imam i 50 godina i sad ne poznajem nikoga da me dodatno obući i "ubaci".

I tako za svašta...
 
Pokušaj više da izlaziš van, da se krećeš. Idealno bi bilo i ukoliko bi mogla da pokušaš da se viđaš više sa ljudima. Ne verujem da je depresija (to je dosta ozbiljno) ali možda je neka "crna" faza, epizoda nalik depresivnoj kad ponestane motivacije.
Znam, ali bole me noge, vučem se kad idem.
Opet da pomenem da imam 50 godina, mada moj otac još uvek trčkara kao mladić.
 

Back
Top