Kako treba gledati na život?

Upravo da ne bismo zapadali u ta stresna sranja, treba teziti obicnim i jednostavnim stvarima.
Voznja bicikla
Gajenje cveca
Setnja
Citanje
Pa i forum, u neku ruku, mozda...
čovek teži najvišim stvarima....
on se želi uzvisti iznad svih
on teži slavi
on je ovisnik uzvišenog i savršenog...........božanstvenog
a ta težnja umire sa čovekom
bogočovek ili čovekobog?
a generator takvog duševnog razvoja je anksioznost
 
Kada pogledamo na sve probleme u prošlosti, svi su prošli i obično nije bilo toliko strašno kao što smo mislili da će biti.
Zašto onda živimo u grču konstantno? Šta nas koči da dišemo punim plućima, da uživamo u životu?

Ja što više novca imam sve sam nesrećniji, u fazi sam kada me ništa ne može iznenaditi, totalna kurcobolja za životom, a imam 24 godine, a osećam se kao da imam 74...

Da li je to zbog toga što nisam u vezi, što sam nesrećno zaljubljen? Hoće li ovo ikada proći?

Čak i da je sve savršeno, i da sam u vezi i da imam love i zdravlja, opet bi nešto kočilo moju sreću.

Možda malo i dramatizujem, radim na sebi, idem u teretanu, usavršavam svakodnevno programiranje, zaposlen sam u toj oblasti, skupljam novac za automobil, ne izgledam loše i toga sam svestan i druge devojke se interesuju za mene, a ja volim samo jednu koja je u vezi sa drugim.

Možda sam previše očekivao od veze sa tom devojkom, a na kraju nije ni došlo do te veze...
Ja sam takav da nešto već završim u glavi pre nego što se i desi, ja sam sa njom zamišljao brak sa njom, a sa druge strane uživo nisam prelomio i pitao je za vezu.
Sanjarim i toga sam svestan.
Automobil sam već u svojoj glavi kupio npr, iako ću ga stvarno uzeti jer sam skupio dovoljno novca, ali nešto mislim da kada ga kupim da neću biti nešto oduševljen, jer sam ja to u glavi već kupio...

Rekao bih da nemam problema sa samopouzdanjem, koliko sa raspoloženjem...

НЕ ПОЖЕЛИ НИШТА ШТО ЈЕ ТУЂЕ,pa ces biti srecniji.
 
čovek teži najvišim stvarima....
on se želi uzvisti iznad svih
on teži slavi
on je ovisnik uzvišenog i savršenog...........božanstvenog
a ta težnja umire sa čovekom
bogočovek ili čovekobog?
a generator takvog duševnog razvoja je anksioznost
Da li?
A radoznalost istraživača?
A zadovoljstvo otkrićem?
Nesumnjivo je u poreklu tih kompleksnih poriva aniksioznost ljudska,ali evoluirana ...?
U nekim slučajevima s dobrim,korisnim atributima,a u nekim s destruktivnim...Koliko znam,ni eksperti
psihoanalize nisu načisto...
 
Nemam pojma... Ja menjam pogled na život nekoliko puta dnevno, u zavisnosti od toga koliko sam spavala, jela, pila i slično...To gledanje je mlaćenje prazne slame, u stvari. Važno je da se radi, da se voli, da se uče nove stvari, da se bude fin čovek i dobar drug i momak/devojka, i, šta znam, da se čuva zdravlje (u okviru mogućnosti).

Mislim da je Nušić u Autobografiji napisao da kad se rodio, trojica su krenula u svet: jedan što je stalno plakao, jedan večno ozbiljan, i jedan što se svemu smejao.Taj treći se najbolje proveo, naravno :)
 
Upravo da ne bismo zapadali u ta stresna sranja, treba teziti obicnim i jednostavnim stvarima.
Voznja bicikla
Gajenje cveca
Setnja
Citanje
Pa i forum, u neku ruku, mozda...

Pecanje,planinarenje,da i vožnja cibikla,druženje u malom kafiću,ekstravagantan hobi (moj jedan gariša dočekuje vozove,a drugi pokušava o
prolaznicima,na osnovu ponašanja da napravi psi.profil...),druženje u nekom KUDu,članstvo u nekoj organizaciji uz volontiranje sat-dva nedeljno...
Sva društvena bavljenja znače nove susrete i nova poznanstva šta je i zanimljivo,a i bude tu svačega...
Nedavno sam navratio u jedan planinarski dom,baš da vidim hoću li kog prepoznati...Nisam nikog prepoznao,ali sam upoznao tri prijatne i bogami
zgodne tete...Pozvale me da opet navratim...Eto...
 
Ja sam takav da nešto već završim u glavi pre nego što se i desi, ja sam sa njom zamišljao brak sa njom, a sa druge strane uživo nisam prelomio i pitao je za vezu.
Sanjarim i toga sam svestan.
Automobil sam već u svojoj glavi kupio npr, iako ću ga stvarno uzeti jer sam skupio dovoljno novca, ali nešto mislim da kada ga kupim da neću biti nešto oduševljen, jer sam ja to u glavi već kupio...
.

Kad ti već tako dobro ide zamišljanje neproživljenih situacija, pokušaj da zamisliš da si umro.

Znači u tesnom si i mračnom sanduku. Hladna svila ti dodiruje obraze. Noge ne mogu ni levo ni desno ni gore ni dole. ruke su ti sklopljene na grudima i ne možeš ni da se počešeš.

Ljudi sa tvoje sahrane su se razišli, idu na ručak u obližnju kafanu i tamo će da popiju za tvoju dušu.

Posle toga će doći kući i gledati Tv, ili otići do tržnog centra da kupuju cipele za decu, ili će zvati agenciju da rezervišu letovanje. Tuširaće se, spavati, a već sutra ići da igraju fudbal, piju kafu, idu na posao, flertuju, iebu se, pričaju viceve.
Čak i ta žena u koju si zatelebesan, živeće svoj život bez ideje o tebi.

A ti?
Ništa od svega toga.
I dalje u tesnom i hladnom.
Nikad više.
Kad krenu kiše eto ti ti i blatnjave vode tu gde ležiš ne još samo par dana, ne još samo par nedelja. Već zauvek.
Dok drugi dišu, u tvoja skamenjena pluća useliće se trulež
Dok drugi mirišu, u tvoje nozdrve useliće se bubašvaba i crv.
Dok drugi slušaju muzike i šapate i stenjanje i buku i grmljavinu, tvoje uši biće pune gline.

Eto zamisli sve to i više od toga, pa vidi gde ti je bolje i šta ti je činiti.
 

Back
Top