Kako su živeli naši stari ?

Krompir je stigao sa Dositejem Obradovicem, valjda je i kukuruz dosao u slicno vreme.

I sta je to, majku mu, tesko u tome da vodis stoku na ispasu. Moras da je pazis ceo dan? Da nosis dzakove pa da razumem ali da gledas da ti stoka ne ode u detelinu i kazes psu da je potera... jedino sto je malo smorno. Osim ako ne naletis na neku cobanicu :]

1.Majku mu,ja nisam ni spominjao krompir,nego kukuruz.Kukuruz je stigao u Srbiju u 18 veku,a rekao sam da su pre toga jeli livadsko zelje.
2.Na planini, stoku su čuvala deca,zene su sirile mleko ili spremale ručak ili radile neki od hiljadu poslova.Muškarci su bili na njivama,orali,kosili...Tada nisu postojali traktori...
Što se tiče stoke,tu ne treba samo da je čuvaš na livadi.Ko će da je nahrani,da izbaci balegu,da donese vodu sa dalekog izvora, ako izvora nema?:bye:
 
Joj, nemoj da me teras da trazim ono "leti bi ceo dan bili na planini..." ;)
A pojis je samo ako je drzis u stali, mada je obicno setas do izvora-lakse je. A sela su pravljena najcesce pored neke recice, sto je u Srbiji vrlo tesko da se izbegne.
Osim hranjenja stoke i familije, sve ostalo na selu je ustvari sezonski posao. Kada se radi onda se zagine od jutra do mraka (a mozda i duze), ali zato imas takve rupe da ti je najteze da navatas kokosku za supu. Na zalost, pravljenje piva nije bila neka seoska tradicija, tako da je sljiva radila svoje. :per::per:

Nego, jel neko upucen, posto mongoli prave neki alkohol od mleka, da li su ga i nasi stari pravili?
 
Ој Дечани ...

http://sr.wikipedia.org/wiki/Деч
http://maps.google.com/maps?ll=44.835,20.108889&spn=0.01,0.01&t=m&q=44.835,20.108889

Ој Дечани не бојте се глади
мајстор Јоца ветрењачу гради.
Што самеље за годину дана
изје Криста за недељу дана.


Криста, жена јоцина, се на оне што ову песму певаху силно љутила јер бејаше дебела. Викаше на њих и тераше их али они још већма певаху. :lol: Тако бејаше једно време док им није досадило па престаше сами.
Ову шаљиву песму певаху по једном извору деца а по другом сеоски бећари уз тамбурицу.
Мајстор Јоца бејаше вешт мајстор, добар и познат по томе да га нико не могаше наљутити.
Једаред кад жњаху жито на јоциној њиви и слагаху на крстине намерно му кришом запалише неколико крстина не би ли га наљутили. Јоца кад то виде само приђе ватри, пружи руке као да их греје и каже "Лепа ти је ватра и у лето". :lol:

Јован Матуски мој прадеда по женској линији.

Људи живеше и радише заједно и сложно а повремено на разне начине збијаху шале:

Једаред се договорише да скину једном човеку из села сав цреп са куће. Дођоше увече кад домаћини заспаху и почеше са послом. Пошто кућа бејаше велика и мораху пазити да домаћине не пробуде дође јутро а они још сав посао не савршише. Домаћин се пробуди, изиђе напоље и видевши да му цреп са куће скидају викне "Жено! Греј чварке имамо мајсторе!". :lol: Након што сви заједно доручковаше вратише сав цреп на кућу. Не успеше да га наљуте, да их грђаше они би се разбежали па би морао сам да враћа црепове.

Једаред ноћу поскидаше све капије у селу. (не однесоше их никуда само скинуше и оставише ту)
Кад се село пробудило и кад видеше да су капије скинуте беше силна вика по селу. :lol:


Из мог породичног предања.

Покушах да напишем језиком којим слушах, не знам у којој мери потрефих.
Мене интересује има ли дигод писаних извора о тој песми и догађајима из тога времена и места?
Или ако неко има нешто слично томе.
Хвала на пажњи.
:kpozdrav:
 
Nego, jel neko upucen, posto mongoli prave neki alkohol od mleka, da li su ga i nasi stari pravili?

Sto od mleka kad su vocke svuda okolo- nasi stari pravili su alovinu (pivo) i vino. Rakiju, ofcourse, mada sam čitala da je "mašina" zvana kazan noviji proizvod.
Videla sam jedan stari model kazana za rakiju, zidan pored kuće..odnosno ima dva ozidana dela:jedan za vatru, a drugi za hladjenje..

Od mleka su standardno pravili kačkavalj, maslac (u bućkama) ,sir, jogurt itd...Pamtim rubriku "Verovali ili ne" iz Politikinog zabavnika gde je pisalo da je "vrli novi zapad" upoznao mlečne preradjevine tek u 19.veku dok su na Balkanu od pamtiveka.
 
Po ovome Srbi UOPŠTE nisu jeli meso (ili u JAKO malim količinama)?

Pazili su na ishranu i više mislili na sutra nego na danas, moja je procena. Meso se jelo, i domaće i divlje i leteće i trčeće... posebno u seoskim sredinama ...ali u mrsnim danima i na praznike..kad dođu gosti..Bili su mnogo zdraviji, u svakom slučaju nego današnja populacija...Zimi su, pre pronalaska struje, dimili meso ili prženo/pečeno ostavljali u ćupove masti, kako bi se sačuvalo i obezbedilo od napasnika..pa su vadili kad im je trebalo.
Ima nekih srednjevekovnih zapisanih recepta. kad čitaš da ti pođe voda na usta..prepelice napr.. ili divljač sa medom i bosiljkom.

Podsetio si me sad na jedno retko jelo danas..na nekom putovanju su nas poslužili gorštaci na Staroj planini- zove se "belmuž" i pravi kao kaša od baš mladog sira i masla ( u etno restoranima dodaju i projno brašno)- to je tako kalorično da kafena kašičica belmuža zasiti kao porcija roštilja...najkrupniji muškarac medju nama pojeo je količinu jednaku trima kafenim kašičicama i bilo mu je -ne dovoljno, nego- previše!
 
Poslednja izmena:
Ne slazem se da Srbi nisu jeli meso. Pa to je bila osnovna prehrambena namirnica svih onih koji su ziveli od stocarstva! A takvih medju srbima uopste nije mali broj.

Stranci koji dodju u Srbiju odmah primecuju veliko prisustvo mesnih proizvoda u svakodnevnoj ishrani, a ne verujem da je to stvar novijego datuma.
 
KO JE IMAO KUĆU SA PODOM, TAJ JE BIO BOGAT.

Bilo je stamota ako nisi služio vojsku.

Moja baba je imala nesreću da ostane siroče, pa je ceo život išla po kućama njene rodbine, gde su se ophodili prema njoj kao prema sluškinji, čak i u kući njenog rodjenog brata. Da bi izbegla takav život, udala se, i ona i njena sestra, s tim što je njena sestra imala samo četrnaest godina. Gadno je bilo, pogotovo za žene.
 
Ne slazem se da Srbi nisu jeli meso. Pa to je bila osnovna prehrambena namirnica svih onih koji su ziveli od stocarstva! A takvih medju srbima uopste nije mali broj.

Stranci koji dodju u Srbiju odmah primecuju veliko prisustvo mesnih proizvoda u svakodnevnoj ishrani, a ne verujem da je to stvar novijego datuma.

Ја баш гледао један извор из ~17. века у којем митрополит прети становништву једног места да ће их прокунути ако не буду јели месо (јер је била сушна година, и слабо је родило, па је била глад) - што су до тог тренутка одбијали јер је у току био пост. Звучи наопако, али да им није то направио, помрли би од глади.
 
Ја баш гледао један извор из ~17. века у којем митрополит прети становништву једног места да ће их прокунути ако не буду јели месо (јер је била сушна година, и слабо је родило, па је била глад) - што су до тог тренутка одбијали јер је у току био пост. Звучи наопако, али да им није то направио, помрли би од глади.

Zavisi o kojim krajevima je bila rec.
U brdsko-planinskim, mesa je uvek bilo ali je hleb bio veliki problem
 
Ne slazem se da Srbi nisu jeli meso. Pa to je bila osnovna prehrambena namirnica svih onih koji su ziveli od stocarstva! A takvih medju srbima uopste nije mali broj.
Stranci koji dodju u Srbiju odmah primecuju veliko prisustvo mesnih proizvoda u svakodnevnoj ishrani, a ne verujem da je to stvar novijego datuma.

Jedino zaboravljas da je , pre otkrića ledara, hladnjača i zamrzivača, bilo suludo da srpski domaćin, kad bi da proprži 3-4 šnicle, ode i zakolje celu svinju. Gde će ostatak mesa, pa čvarke, švargle, iznutrice, kobaje i sl.. A jos sto ta ista svinja treba i da se prasi..Ekonomija, ekonomija.

Evo, moja majka me podsetila juce da se od "Bozica do Bogojavljenja", znaci 12ak dana ne jede nikako pasulj.To nije nikakav religijska zabrana, nego prakticna stvar.Oni koji su postili ceo decembar, zasitili su se svakako pasulja, pa je logicno da ce da ga preskoce sada, kad je postalo "mrsno".
 
Ma ko nije imao obradive zemlje u selu, isao je kod seoskih gazda da rinta po ceo dan za nadnicu. I or'o i kop'o i sek'o drva i krcio sumu i vadio kamenje i sta sve ne, po ceo dan, za kilo sira ili dva kila kavurme. I to sve pod uslovom da imas srece da te seoski gazda uzme za nadnicara. Sve mi ovo pricala baba. A najcesce se jelo, proja sa rasolom od kupusa ili proja i domaci dzem od sljiva ili neka kuvana travuljina. Meso se jelo jednom do dva puta godisnje. U zlatiborskom kraju se meso susilo i cuvalo i prodavalo skroz do Beograda i Sarajeva. U skolu se islo u starom i pocepanom odelu. Mahom su se zenska deca udavala "u grad" do svoje 18-te godine ili su odlazili trbuhom za kruhom u velike gradove. Jedna moja baba je htela da se uda za nekog momka u tom selu i dobila je batine od svoje majke (prababe) jer je ona htela da joj se cerka uda u grad da se ne bi mucila na selu. Treca baba je otisla da zivi i radi u Nemacku i tako.
 

Back
Top