Hajde molim te prestani da izmišljaš. Turci su sve crkve koje su uspeli oskrnavili. Nisu valjda Srbi uništavali oči svetaca na freskama?
To ne znam ko je radio , vi ste npr. prekrečili Bijelog anđela .."U 16. veku je preko nje naslikana druga freska pa je Beli anđeo bio sakriven sve do 20. veka kada je ova crkva restaurirana i gornja slika uklonjena." http://www.****************/2009/08/beli-andjeo-iz-mileseve-the-white-angel-from-mileseve/
Osmanlije su uvelike doprinijele širenju pravoslavlja po Balkanu :
"Bosna i Hercegovina, na citavom svom podrucju, nemaju ni onoliko pravoslavnih manastira koliko ih ima sam Novi Pazar; a nijednog koji bi se približno mogao meriti sa Studenicom, Sopocanima, Žicom ili Decanima. U samoj Bosni, koliko danas znamo, sve do XIV veka nije bilo nijednog pravoslavnog episkopa, a takozvana dabarska episkopija, koju je osnovao Sv. Sava i koja je posle postala bosanska, pripadala je tada raškoj, a ne bosanskoj državi. U Humu, medutim, bio je pravoslavni episkop najpre u Stonu, posle u Petrovu Manastiru na Limu, a od XVI veka u Trebinjskom Manastiru. Od humskih i travunskih manastira, koji su danas u Hercegovini, jedina je Zavala, koja, po mom mišljenju, nije mlada od XIV veka; trebinjski Sv. Stevan nije danas ocuvan ni u ruševinama; a svi ostali: Trebinjski manastir (Tvrdoš), Žitomišljic, Duži i Dobricevo poticu iz XVI ili iz još docnijih stoleca. U Bosni, isto tako; sigurno je samo za Dobrun da je iz XIV veka;
svi ostali manastiri ili su, u najboljem slucaju, iz XV stoleca (Papraca, Rmanj) ili su još kasniji (Lomnica, Ozren, Vozuca, Tamna, Gostovic, Moštanica, Gomionica, Liplje i Krupa). Još 1516. pisao je pop Vuk u Sarajevu, kako je „pravoslavne vere hrišcanske u ovoj zemlji velika oskudica, tako da se ništa ne nalazi". Pojava je lako razumljiva. Gonjena i od vlasti i od katolickih sveštenika, pravoslavna crkva nije mogla da se nesmetano razvija, narocito ne s bogomoljama koje bi upadale u oci i bile dokaz snage „šizmatika". Pravoslavni elemenat ispovedao je svoju veru krijuci ili u vrlo skromnim, danas propalim hramovima. Da se u takvim prilikama nije mogla razviti u Bosni pravoslavna književnost slicna onoj u Srbiji, gde su manastiri bili prava književna središta, razume se samo po sebi. Kad se pocne javljati širi književni interes bice to u vezi sa širenjem uticaja pecske patrijaršije, posle pada bosanske države, i onda, kad ljudi iz bosansko-hercegovackih manastira dodu u mogucnost da tešnje opšte i saraduju sa svojim drugovima iz ostalih manastira. "
http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/bih/vcorovic-bih-knjizevnost_l.html