Kako si?

Pitanje "Kako si" je samo po sebi fraza- previše uopšteno, bezlično, neodređeno, neautentično pa nije ni realno da ga iskreno postavimo i s empatijom saslušamo odgovor. I ne treba.
Bolje umesto tog pitanja koje tera da postavljač bude neiskren i upitanika da se snebiva da ne udavi, zakačtii se za neki detalj iz susreta, razgovora ili iz života te osobe jer kroz razgovor se posredno dođe do toga i kako je ona.
Nisam nikad to tako doživeo ali dok sam bio mlađi, nerviralo me kad me to neko pita jer nisam mogao da odredim na šta misli- upravo to što kažeš: previše uopšteno.
I onda se spetljam, da li da mu kažem da sam povredio koleno ili da sam melanholičan, šta?

Ovo je pomalo i smešno, eto tako sam doživljavao.

Sad zavisi ko pita. Znam na šta ko misli, "burazeru jel' te prošla kičma?' ili "Šta ima, brate, jesi li se smirio?"
 
Nisam nikad to tako doživeo ali dok sam bio mlađi, nerviralo me kad me to neko pita jer nisam mogao da odredim na šta misli- upravo to što kažeš: previše uopšteno.
I onda se spetljam, da li da mu kažem da sam povredio koleno ili da sam melanholičan, šta?
Ovako nekako i ja, jer da li je realno da te stvarno zanima kako sam. Stvarno očekuješ i hoćeš da ti ispričam kako sam. A ja treba da poverujem u to... i udavim i tebe i sebe.
Ovo je pomalo i smešno, eto tako sam doživljavao.

Sad zavisi ko pita. Znam na šta ko misli, "burazeru jel' te prošla kičma?' ili "Šta ima, brate, jesi li se smirio?"
Da, to su već prava pitanja, autentična, lična, imaju taj ton iskrenosti i posvećenosti sagovorniku a ne fraza kao šlagvort da se opet brblja o sebi.
 

Back
Top