Kako se probuditi..?

kada bi postojala mogućnost da spavate određen broj godina, i da za to vreme sanjate samo divne stvari

mozak svejedno ne pravi razliku šta je stvarno a šta nije

da li bi te godine prijatnog sna menjali za neprijatniju stvarnost?

U filmovima su svi videli da nije to pravo i da glavni junak nikada ne pristaje na izmaštani idealni svet u odnosu na buđavu realnost i onda većina bez razmišljanja kaže da ne bi.. Ali meni je to mnogo teža dilema nego što ljudi misle, ako i promisle stvarno o tome.. Ja mislim da bih pristao na to, stvarno da..

Inače, meni se isto dešavalo što reče ristob, radiš nešto, učiš, i u snu nastaviš dalje sve, više puta mi se desilo da u snu rešim problem oko koga sam lupao glavu ceo dan..
 
Nije li tužno to što je san još jedino pribežište tek..



"Biti il' ne biti? - pitanje je sad.
Je l' lepše u duši trpeti praćke i strele sudbe obesne, ili na oružje protiv mora beda dići se, i borbom učiniti im kraj?
Umreti - spavati - ništa više - reci, da spavanjem se svrši srca bol i hiljada životnih potresa i naslednih mesu, eto to je cilj i predano mu teži ti.
Umreti, spavati - spavati - možda sanjati! "

divim se ljudima koji ustaju iz kreveta kao odapeti iz praćke..
mada, negde mislim da mora da su malo glupi
zato im se i divim..

Ne mora znaciti da su glupi.To je cesto samo (hej, samo.a meni nedostizno) naucena vestina svodjenja sebe na jednostavno zivljenje.Vrlo korisna vestina.
 
kad god ugledam ovu temu ko prisilna misao dolecu stihovi Branka Miljkovica

Uzalud je budim

Budim je zbog sunca
koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je zbog reci
koje peku grlo, volim je usima
treba ici do kraja sveta
i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje lice na ove ovde
zbog ljudi koji bez cela
i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci, trgova
budim je zbog manufakturnih pejzaza,
javnih parkova
budim je zbog ove nase planete
koja ce mozda biti mina
u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise
veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih
je deo zore koju budim
budim je zbog zore, zbog ljubavi,
zbog sebe, zbog drugih
budim je, mada je to uzaludnije
negoli dozivati pticu zauvek sleteluSigurno je rekla: neka me trazi
i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta,
koju volim
to dete koje je zaspalo
ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi
drukcija i nova,
uzalud je budim
jer njena usta
nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas, voda protice,
ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu
necije lice u peskuako nije tako odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen​
 
Nije li tužno to što je san još jedino pribežište tek..



"Biti il' ne biti? - pitanje je sad.
Je l' lepše u duši trpeti praćke i strele sudbe obesne, ili na oružje protiv mora beda dići se, i borbom učiniti im kraj?
Umreti - spavati - ništa više - reci, da spavanjem se svrši srca bol i hiljada životnih potresa i naslednih mesu, eto to je cilj i predano mu teži ti.
Umreti, spavati - spavati - možda sanjati! "

divim se ljudima koji ustaju iz kreveta kao odapeti iz praćke..
mada, negde mislim da mora da su malo glupi
zato im se i divim..

Nije problem kako se "probuditi", već kako prestati "sanjati". ♥
 

Back
Top