Kako se pripremate za pisanje?

  • Začetnik teme Začetnik teme Celt
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Prvo izbacim sve iz sebe na papir, onda porazmislim o smislu rečenog, pa to korigujem milion puta, obogaćujem tekst boljim izražavanjem i dubljim mislima...ostavim ga malo da odstoji...par nedelja...meseci....godina....onda ponovo isčitam...pa porazmislim....pa korigujem....pa ponovo pročitam...pa se desi da mi padne neka nova ideja da se ubaci u sredinu teksta....ili bilo gde....pa i to opišem....i doguram do duplo više stranica......onda ga ponovo iskorigujem....pa ostavim da odstoji....pa ga zaboravim....i kao slučajno opet negde zaturenog nadjem....pa porazmislim o svojim potrebama za pisanjem...i šta ja tim delom htedoh reći drugima.....i da li je moje delo u skladu sa snagom prvobitne ideje....s onim što sam i htela reći....ili je ceo rukopis samo bleda kopija nameravanog....onda se razočaram....pa pokleknem....pa odustanem....i celokupni tekst poželim baciti u korpu....

Medjutim....to je pisanje...mukotrpan proces...unapredjenje sopstvenoga jezika...pronalazenje novih i originalnih ideja....i pisac nikad nije smiren...uvek je na ivici, jer želi "nemoguće"....želi da postane VELIK....i muči se.....muči....

Ali, neka mora neko i da se muči za svoje ideale.... :lol:
 
ms:
Prvo izbacim sve iz sebe na papir, onda porazmislim o smislu rečenog, pa to korigujem milion puta, obogaćujem tekst boljim izražavanjem i dubljim mislima...ostavim ga malo da odstoji...par nedelja...meseci....godina....onda ponovo isčitam...pa porazmislim....pa korigujem....pa ponovo pročitam...pa se desi da mi padne neka nova ideja da se ubaci u sredinu teksta....ili bilo gde....pa i to opišem....i doguram do duplo više stranica......onda ga ponovo iskorigujem....pa ostavim da odstoji....pa ga zaboravim....i kao slučajno opet negde zaturenog nadjem....pa porazmislim o svojim potrebama za pisanjem...i šta ja tim delom htedoh reći drugima.....i da li je moje delo u skladu sa snagom prvobitne ideje....s onim što sam i htela reći....ili je ceo rukopis samo bleda kopija nameravanog....onda se razočaram....pa pokleknem....pa odustanem....i celokupni tekst poželim baciti u korpu....

Medjutim....to je pisanje...mukotrpan proces...unapredjenje sopstvenoga jezika...pronalazenje novih i originalnih ideja....i pisac nikad nije smiren...uvek je na ivici, jer želi "nemoguće"....želi da postane VELIK....i muči se.....muči....

Ali, neka mora neko i da se muči za svoje ideale.... :lol:

Neke lepe teme su pale u zaborav.

Pišem slično ovom citiranom korisniku.
Za razliku od nekih koji su na ovoj temi rekli da pišu kad ih ponesu jaka osećanja, ja ne umem da prenesem na papir svoju osećajnost.
Sve što tada napišem, čini mi se neubedljivo.
Ono što osećam nadilazi ono što zapišem.
 
Neke lepe teme su pale u zaborav.

Pišem slično ovom citiranom korisniku.
Za razliku od nekih koji su na ovoj temi rekli da pišu kad ih ponesu jaka osećanja, ja ne umem da prenesem na papir svoju osećajnost.
Sve što tada napišem, čini mi se neubedljivo.
Ono što osećam nadilazi ono što zapišem.
Pa ne umem ni ja, zato i ne pisem, ali uzivam da citam tudje misli o osecajnosti;)
 
Jedna mala digresija, nema veze sa nasim knjizevnicima i pesnicima sa foruma.
Pre desetak godina u Indoneziji sam kupila neke slike ( neka naivna skola slikarstva, za moj ukus jako lepe slike, ulje na platnu)
i onako savijene u rolnama donela ih kuci ( Nemacka). Slike naravno moraju da se urame i uzmem ja te tri rolne, odem kod uramljivaca,
pogleda on ta platna i kaze mi 550 evra ramovi za te tri slike, a ja sam ih platila ( sve tri) 50 dolara I tu ja prvo pobesnim , onda pozelenim,
ali ne izlazim i ne lupam vrata nego mu kazem koliko sam ih ja platila.
Covek meni mrtav ladan kaze da na ovom svetu postoje silni milioni slikara ( pa cak i u gradu u kome zivim nekoliko desetina njih)
a jako malo ljudi koji su izucili zanat za uramljivanje slika, objasnjavajuci da je on jedini u mom gradu i da je uramljivanje zanat;)
 
Jedna mala digresija, nema veze sa nasim knjizevnicima i pesnicima sa foruma.
Pre desetak godina u Indoneziji sam kupila neke slike ( neka naivna skola slikarstva, za moj ukus jako lepe slike, ulje na platnu)
i onako savijene u rolnama donela ih kuci ( Nemacka). Slike naravno moraju da se urame i uzmem ja te tri rolne, odem kod uramljivaca,
pogleda on ta platna i kaze mi 550 evra ramovi za te tri slike, a ja sam ih platila ( sve tri) 50 dolara I tu ja prvo pobesnim , onda pozelenim,
ali ne izlazim i ne lupam vrata nego mu kazem koliko sam ih ja platila.
Covek meni mrtav ladan kaze da na ovom svetu postoje silni milioni slikara ( pa cak i u gradu u kome zivim nekoliko desetina njih)
a jako malo ljudi koji su izucili zanat za uramljivanje slika, objasnjavajuci da je on jedini u mom gradu i da je uramljivanje zanat;)


Imam i ja jednu priču koja nema veze sa temom.

Hteo sam da imam marelu u svom dvorištu.
Čovek koji je prodavao sadnice rekao mi je da treba da čekam četiri godine da bi ona dala plod.
Kupiću onda stablo višnje i daće mi plodove za dve godine - rekoh mu.
- A gde se žuriš? pitao me je.:confused:
 
Imam i ja jednu priču koja nema veze sa temom.

Hteo sam da imam marelu u svom dvorištu.
Čovek koji je prodavao sadnice rekao mi je da treba da čekam četiri godine da bi ona dala plod.
Kupiću onda stablo višnje i daće mi plodove za dve godine - rekoh mu.
- A gde se žuriš? pitao me je.:confused:
Eh, pa zurimo kada vdimo onaj pescani casovnik, a ja ga nemam, ali mi se stalno nekako " pricinjava";)
A marela je zaista prava stvar, zasadi pa kom obojci kom opanci;)
 
Imate li uopste neku pripremu ? :?:

Prekrstimo se :mrgreen:

- - - - - - - - - -

Imam i ja jednu priču koja nema veze sa temom.

Hteo sam da imam marelu u svom dvorištu.
Čovek koji je prodavao sadnice rekao mi je da treba da čekam četiri godine da bi ona dala plod.
Kupiću onda stablo višnje i daće mi plodove za dve godine - rekoh mu.
- A gde se žuriš? pitao me je.:confused:

Posadi skank ccc.
 
Jedna mala digresija, nema veze sa nasim knjizevnicima i pesnicima sa foruma.
Pre desetak godina u Indoneziji sam kupila neke slike ( neka naivna skola slikarstva, za moj ukus jako lepe slike, ulje na platnu)
i onako savijene u rolnama donela ih kuci ( Nemacka). Slike naravno moraju da se urame i uzmem ja te tri rolne, odem kod uramljivaca,
pogleda on ta platna i kaze mi 550 evra ramovi za te tri slike, a ja sam ih platila ( sve tri) 50 dolara I tu ja prvo pobesnim , onda pozelenim,
ali ne izlazim i ne lupam vrata nego mu kazem koliko sam ih ja platila.
Covek meni mrtav ladan kaze da na ovom svetu postoje silni milioni slikara ( pa cak i u gradu u kome zivim nekoliko desetina njih)
a jako malo ljudi koji su izucili zanat za uramljivanje slika, objasnjavajuci da je on jedini u mom gradu i da je uramljivanje zanat;)

Odlično!
Veoma poučna priča za svakoga ko se zabavlja idejom da bi mogao postati pisac.
 
Pa ne umem ni ja, zato i ne pisem, ali uzivam da citam tudje misli o osecajnosti;)

Al' ga lupi madam i ostade živa :mrgreen:
Pamuk je ovu poslednju knjigu pisao šest godinica, što nam jasno govori da nije ni on samo prenosio osjećanja na papir; no je vršio same korekcije, koje su preduslov za djelo vrijedno čitanja, iliti kako bi to stari latini kazali conditio sine qua non. Siroti Džojs, Ulisses, 10 godina mama mia, a nije loše priznat ćete?
Vrijedilo je sve neimaštine i silnog vremena....A tek Bulgakov Master i Megi, 12 godinica caca. Ni malo naivno.
Pa nije svako ''genijalni'' Bukowski, uzor mladih diljem zemaljskog šara, postoffice, jedno popodne, da mu povjerujemo? Kakogod, ne volem ga, njega prevaziđeš sa 16 godinica...

- - - - - - - - - -

Kao što od lošeg vina nastaje dobro sirće, tako od lošeg pisca nastaje dobar kritičar.

Od kritičara su jedino gori biografi, kad krene sa piščevim prljavim vešom u javnost ccc. Mislim da njih pisci proganjaju u snovima :(

Mada je kritičar neophodan, a ovaj drugi nije.
 
Imas neki primer? Za kriticare, za sirce znamo da je tako.

Nema mnogo primera jer kritičar svoja dela ne objavljuje budući da i sam zna da nisu kvalitetna.
A i da ima neko delo, ono ostaje u senci njegovog književno - kritičkog rada.
S obzirom da je stanje stvari takvo, nisam nalazio za shodno da pravim listu kritičara stvalaca.

Treba posmatrati i situacije gde je pisac književni kritičar nečijeg dela. Ima dosta primera takvog rada.
 
Mene spopadne nemir i onda pišem.

Ја када случајно видим неки новински наслов на киоску, или свесно, мазохистички уклључим тв, и видим те покретне гротеске, негацију разума и човека. Такође ме спопадне немир. Не знам куда ћу. Шетам нервозно, седнем, устанем, почиње бол у глави, стомаку, и да не би скроз полудео, напишем пар речи које на мене делују као шок терапија.
 
Nema mnogo primera jer kritičar svoja dela ne objavljuje budući da i sam zna da nisu kvalitetna.
A i da ima neko delo, ono ostaje u senci njegovog književno - kritičkog rada.
S obzirom da je stanje stvari takvo, nisam nalazio za shodno da pravim listu kritičara stvalaca.

Treba posmatrati i situacije gde je pisac književni kritičar nečijeg dela. Ima dosta primera takvog rada.
Ima, nije da nema, ali su to obicno kritike gde autor nekog dela kaze da se divi nekom drugom autoru tako da to i nije kritika.
Ima naravno i primera gde neke zamlate tipa Koeljo osporavaju vrednost nekog vec i pokojnog slavnog autora, ali koga za to briga?
 
Uglavnom pisem, kada sam povredjena ili vesela. Ja sam ona vrsta pisca, koja svoje emocije pretoci na papir. Uglavnom pokusavam da sto dublje opisem svoje misli i cesto me ljudi porede sa mnogim piscima, ipak, ja sam taj moj stil sama razvila. Moji bestseleri su bili o zivotu, jer volim da pisem o zivotu. Sve sto se desava oko nas i u nama. Sada trenutno pisem novi bestseler o (bes)karakternosti ljudi. Za razliku od mnogih povrsnih ljudi, ja se bas posvetim temi koju pisem i onda je tek objavim. Pisem i blog, za koji svi vec dobro znaju. Mislim da zahvaljujuci mom iskrenom pristupi svakoj temi ja plenim masu. Kada sam bila mala i kada sam prvo pocela da pisem nisam znala sta je besteseler, ali moj prvi roman na nemackom "Ispovest iz manastirske ucionice" je postao hit za nedelju dana. Roman je zabranjen, jer sam bila tinejdjerka, ali je objavljen u Francuskoj pod drugim imenom i pod mojim francuskim psudonimom. Ja to ne bih ni objavila, nego moja profesorka knjizevnosti sestra Patricija je procitala i rekla da to ne prilici jednoj devojcici da pise. Ja sam se postidela, pa sam dala jednom izdavacu, sa kojim sam se povremeno druzila i on mi je rekao da je knjiga odlicna i da bi bila vrlo popularna. Dala sam mu rukopis i on je objavio. Kazem vam, knjiga je zabranjena u Nemackoj, posto je on bio iz Nemacku, a ja sam isla u skolu u Svajcarsku. Motiv je bio odnos nasih predavaca i predavacica prema nama, ali pre svega predavaca, koji su bili kaludjeri. Ispricala sam na koji nacin su kaznjavali djake i kako su se druzili sa nama, mladim devojcicama. Posle su mi svi ostali romani bili bestseleri. Evo i moj blog, ne zelim da ispadne da se hvalim, ali vaki dan ima nekoliko stotina pregleda. Dakle, samo budite spontani i opsuteni, ali pamet u glavu. To je moj savet za pisanje.
 

Back
Top