Svaki čitalac kada bi pisao o tome šta ga je pomerilo u nekom književnom delu, dobio bi za svakog pojedinačno različit feedback.
Npr. za mene je otvaranje Seoba bilo nešto ravno ekstazi... a ostatak dela se oslanjao na to početno ushićenje. Za mene su prvih nekoliko strana bile nešto to me hvata, prisvaja, opčinjava. I kad budem umirala, setiću se makar jednom maglovitih vrbaka koji isparavaju...
Inače, to mi nije omiljeno među pročitanim, ali to otvaranje mi je ostalo zauvek... pa, od reči do reči urezano u sećanju.
To sam čitala mnogo puta, ali samo početak, prvu glavu, taj početak mi je bio uvek iznova zaljubljivanje.... pazi-zaljubljivanje!
Zaljubljivala sam se u mnogo što-šta, ali to na prvih par linija se više nikad nije desilo.