Kako se osloboditi negativnih emocija bez potiskivanja?

Alberty

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.456
Gotovo svi psiholozi se slazu da covek ne treba da potiskuje svoje (bilo pozitivne, bilo negativne) emocije. Medjutim, ja ne znam kako da razresim (ili ''procistim'') neke negativne emocije na bezbedan nacin, a da to ne bude samo potisnuto; jer prema psiholozima kada je nesto samo potisnuto u podsvest, to tokom vremena moze da prikupi veliku energiju koja u nekom trenutku moze da izazove ''eksploziju'' kada dospe u svest.

Tako se meni desilo pre neki dan da sam se setio jednog dogadjaja od pre 14 godina kada me je jedna osoba uvredila na sta sam ja tada samo verbalno odreagovao. Godinama uopste nisam mislio na to, a onda sam se pre neki dan setio toga i odjednom sam se u momentu rezbesneo, zamislio sam kako doticnu osobu hvatam za gusu i kako ga davim. :D Toliko sam se iznervirao da mi je krv jurnula u glavu da sam video sebe u ogledalu da sam jako pocrveneo, a kada sam pljunuo lavabo, bilo je vise krvi nego pljuvacke (inace mi desni ne krvare), i jedva sam nekako uspeo da se obuzdam posle jedno minut-dva.

Dakle, iako sam mislio da je to davno zaboravljeno i da me bas briga za taj dogadjaj, sada se odjednom ispostavilo da stvar uopste nije bezazlena. Opet sam se setio misljenja nekih psihologa da je od toga sta mislite ili govorite, mnogo vaznije sta osecate; jer dzaba vam ako kazete da ne mrzite neku osobu ili neciji rdjav postupak ako istovremeno osecate da to nije istina i ako to ne zelite da priznate sebi.

Zbog toga me najvise interesuje kako se najefikasnije covek moze osloboditi negativnih emocija a da to bude bezopasno i trajno, dakle da ne bude potisnuto vec razreseno?
 
Sad sam se setio jednog clanka kojeg sam davno citao u novinama o jednom profesoru iz jednog malog mesta sa juga Italije koji je ubio svog prvog komsiju zato sto mu je ovaj nagazio na travnjak. Posle tog dogadjaja, celo mesto je bilo u soku jer je doticni profesor bio miran, tih i povucen tip koji se nikada u zivotu pre toga nije nikada sa nikim posvadjao niti zamerio. Znaci, covek je ceo zivot cutao i trpeo, dok mu jednog dana zbog sitnice nije pukao film.

Opasna stvar su ove emocije... :sad2:
 
kako se najefikasnije covek moze osloboditi negativnih emocija a da to bude bezopasno i trajno, dakle da ne bude potisnuto vec razreseno?

Tako sto ne potisnes vec razresis.
Potrebno je da ponovo prozivis situaciju, celim srcem i mislima, i da tada oprostis ili makar zrelo i odraslo pronadjes opravdanje.
Vracanje starog bola je stanje kome se ceo organizam zestoko protivi.
Sreca je sto je tvoj izvor negativnih emocija plitko zakopan, pa ga lako mozes prepoznati i iskopati.
Veci je problem kada se prezivljeni stres sakrije iza nekog drugog zapamcenog dogadjaja, i navodi te na kopanje na pogresnom mestu.
 
Tako sto ne potisnes vec razresis.
Potrebno je da ponovo prozivis situaciju, celim srcem i mislima, i da tada oprostis ili makar zrelo i odraslo pronadjes opravdanje.


Hm... :think: znam da moze da pomogne ako se situacija razmotri i iz ugla osobe na koju sam ljut... Ali najveci je problem ako se radi o situaciji u kojoj osecam da mi je povredjena cast, pa sam se izblamirao pred svojim drustvom jer nisam zesce odreagovao ili se cak potukao, a mozda sam bas trebao...
 
to ti je tempirana bomba zauvek
blam ti je najmanji problem, veci je ako puknes pa uradis nesto sto te ozbiljno ugrozi, ok mozda je i taj blam problem ali moze i gore (ili ugrozi drugog)
nesto u afektu

postoje: duhovnici, psiholozi, kompjuteri... al sve je to neki flaster
ili posmatraj one koji to ne pokazuju koji deluju da kao kanalisu to dobro... oni su malo kao machke i neces ih voleti

mozda kad se nesto pronadje sto tebe promeni malo dublje ali meni se to desavalo slucajno da nadjem, neka nova aktivnost ili okruzenje. ali mi je isto i iskliznulo
mozda imas i srece jer ljudi ni ne znaju sta sve u njima cuci
 
Hm... :think: znam da moze da pomogne ako se situacija razmotri i iz ugla osobe na koju sam ljut... Ali najveci je problem ako se radi o situaciji u kojoj osecam da mi je povredjena cast, pa sam se izblamirao pred svojim drustvom jer nisam zesce odreagovao ili se cak potukao, a mozda sam bas trebao...

meni je obicno vise zao kad sam negde reagovala nego kad sam precutala, to zesce
to obicno i radis u glupim situacijama? ili po internetu
mada neki uspesno reaguju
mada ima i situacija kad je trebalo da reagujem valjda i to me zulji, ali i tada ne treba negativno, nego mirno i konkretno. to je i najteze nekad
 
Sad sam se setio jednog clanka kojeg sam davno citao u novinama o jednom profesoru iz jednog malog mesta sa juga Italije koji je ubio svog prvog komsiju zato sto mu je ovaj nagazio na travnjak. Posle tog dogadjaja, celo mesto je bilo u soku jer je doticni profesor bio miran, tih i povucen tip koji se nikada u zivotu pre toga nije nikada sa nikim posvadjao niti zamerio. Znaci, covek je ceo zivot cutao i trpeo, dok mu jednog dana zbog sitnice nije pukao film.

Opasna stvar su ove emocije... :sad2:
Besposlen pop i jarice krsti . Uzmi sjekiru i idi komsiji iscijepati drva .Garantovano ces se osloboditi negativne energije .
 
Gotovo svi psiholozi se slazu da covek ne treba da potiskuje svoje (bilo pozitivne, bilo negativne) emocije. Medjutim, ja ne znam kako da razresim (ili ''procistim'') neke negativne emocije na bezbedan nacin, a da to ne bude samo potisnuto; jer prema psiholozima kada je nesto samo potisnuto u podsvest, to tokom vremena moze da prikupi veliku energiju koja u nekom trenutku moze da izazove ''eksploziju'' kada dospe u svest.

Tako se meni desilo pre neki dan da sam se setio jednog dogadjaja od pre 14 godina kada me je jedna osoba uvredila na sta sam ja tada samo verbalno odreagovao. Godinama uopste nisam mislio na to, a onda sam se pre neki dan setio toga i odjednom sam se u momentu rezbesneo, zamislio sam kako doticnu osobu hvatam za gusu i kako ga davim. :D Toliko sam se iznervirao da mi je krv jurnula u glavu da sam video sebe u ogledalu da sam jako pocrveneo, a kada sam pljunuo lavabo, bilo je vise krvi nego pljuvacke (inace mi desni ne krvare), i jedva sam nekako uspeo da se obuzdam posle jedno minut-dva.

Dakle, iako sam mislio da je to davno zaboravljeno i da me bas briga za taj dogadjaj, sada se odjednom ispostavilo da stvar uopste nije bezazlena. Opet sam se setio misljenja nekih psihologa da je od toga sta mislite ili govorite, mnogo vaznije sta osecate; jer dzaba vam ako kazete da ne mrzite neku osobu ili neciji rdjav postupak ako istovremeno osecate da to nije istina i ako to ne zelite da priznate sebi.

Zbog toga me najvise interesuje kako se najefikasnije covek moze osloboditi negativnih emocija a da to bude bezopasno i trajno, dakle da ne bude potisnuto vec razreseno?
Ne znam sta ti je taj lik rekao kad posle 14 godina zamisljas da ga davis. :mrgreen:
Pa kako ga nisi udavio pre 14 godina kad i dan danas to sto ti je neko rekao izaziva tako jake emocije?
 
kako se sređuje prljava kuća?
čišćenejm i ribanjem
a ne guranjem pod trosed i u fioke
tako je i sa psihom
negativne emocije treba filtrirati
pretvarati u pozitivne ili odbacivati kao suvišne
težak proser kad ne znaš
šta ćeš sa sobom ali tako je
potraži uzrok negativnosti
uglavnom je sami sebi nabiamo bezrazložno
a rešenja su jednostavna
vidi da li si nešto naučio iz tog pritiska
loših emocija
ako vidiš da nemaju smisla
nemaš ništa drugo nego da ih odbaciš
to je teško razgraničiti sa potiskivanjem
ali realno priznaj sebi u čemu je i da li ima problema
ako je stvarno štetno menjaj konkretnom akcijom ne vredi
a ako su tripovi onda se samo polako izbace iz glave
 
Pa kazem da sam potpuno zaboravio na taj dogadjaj i posle dosta godina sam ga se setio...

eto flagrantnog primera kako sam sebi nabijaš frustraciju
zbog nečega što nije rešano kada je trebalo kako si želeo
možda bi mnogo prostije bio da si ga ulemao tad
tvoj nervni sistem bi zabeležio 0:0 rezultat protiv tog stresa
i bilo bi ti super
naravno uvek ima prilika za revanš ako te to baš toliko pritiska
mada pre je pitanje šta je čučalo u tebi sve te godine
u suštinu najbolje ej pustiti takve stavri iz sistema
i kncentrisati se na trentni status i ostavrivanje najbolje od njega
 
Jedini način odbrane je da se ta negativna energija pretoči u pozitivnu. Kao u nekim borilačkim veštinama kada onaj slabiji iskoristi snagu udarca jačeg i spretnošću je preobrati u svoj poen.

Dozvoliti sebi da se loše stvari zaborave, jer organizam ima odbrambeni mehanizam i sklon je da ih izbriše. Ako ih mi potenciramo radimo protiv sebe,mučimo svoje telo i ono odreaguje.Najčešće nekom bolešću.
 
Dozvoliti sebi da se loše stvari zaborave, jer organizam ima odbrambeni mehanizam i sklon je da ih izbriše. Ako ih mi potenciramo radimo protiv sebe,mučimo svoje telo i ono odreaguje.Najčešće nekom bolešću.


Zaboravljanje je u sustini slicno potiskivanju (mada je potiskivanje nesvestan proces), a to nije dobro, sto se videlo u mom konkretnom slucaju. Negitivan dogadjaj i negativnu emociju pre zaboravljanja treba prvo razresiti odnosno procistiti, zato ja trazim nacin kako da to uradim.
 
Zaboravljanje je u sustini slicno potiskivanju (mada je potiskivanje nesvestan proces), a to nije dobro, sto se videlo u mom konkretnom slucaju. Negitivan dogadjaj i negativnu emociju pre zaboravljanja treba prvo razresiti odnosno procistiti, zato ja trazim nacin kako da to uradim.

Ima ljudi koji hrane svoju bol, povređenost. Ne dozvoljavaju da je zaborave, neki kuju i planove o osveti. Sve to proizvodi anksioznost i na kraju se vraća kao bumerang onome ko ne ume da prevaziđe negativne momente u svom životu.

Zanimljivo mi je ovo što si rekao.Malo ću se udaljiti od teme ,ali ako možeš da daš neko viđenje kolektivnog potiskivanja koje mi kao narod imamo u vezi bombardovanja. Ne znam da li si primetio, ali ljudi o tome ne pričaju, kao da se nikada i nisu desila ta tri meseca kada su na naše oči ubijani ljudi, rušeni mostovi, a svako veče čekane sirene sa neizvesnim jutrom. Šta takvo kolektivno potiskivanje može da proizvede?
 
Gotovo svi psiholozi se slazu da covek ne treba da potiskuje svoje (bilo pozitivne, bilo negativne) emocije. Medjutim, ja ne znam kako da razresim (ili ''procistim'') neke negativne emocije na bezbedan nacin, a da to ne bude samo potisnuto; jer prema psiholozima kada je nesto samo potisnuto u podsvest, to tokom vremena moze da prikupi veliku energiju koja u nekom trenutku moze da izazove ''eksploziju'' kada dospe u svest.

Tako se meni desilo pre neki dan da sam se setio jednog dogadjaja od pre 14 godina kada me je jedna osoba uvredila na sta sam ja tada samo verbalno odreagovao. Godinama uopste nisam mislio na to, a onda sam se pre neki dan setio toga i odjednom sam se u momentu rezbesneo, zamislio sam kako doticnu osobu hvatam za gusu i kako ga davim. :D Toliko sam se iznervirao da mi je krv jurnula u glavu da sam video sebe u ogledalu da sam jako pocrveneo, a kada sam pljunuo lavabo, bilo je vise krvi nego pljuvacke (inace mi desni ne krvare), i jedva sam nekako uspeo da se obuzdam posle jedno minut-dva.

Dakle, iako sam mislio da je to davno zaboravljeno i da me bas briga za taj dogadjaj, sada se odjednom ispostavilo da stvar uopste nije bezazlena. Opet sam se setio misljenja nekih psihologa da je od toga sta mislite ili govorite, mnogo vaznije sta osecate; jer dzaba vam ako kazete da ne mrzite neku osobu ili neciji rdjav postupak ako istovremeno osecate da to nije istina i ako to ne zelite da priznate sebi.

Zbog toga me najvise interesuje kako se najefikasnije covek moze osloboditi negativnih emocija a da to bude bezopasno i trajno, dakle da ne bude potisnuto vec razreseno?
Covek treba da radi na osobini samosavladavanja u svim aspektima....

pa tako da nauci i da samosavladava emocije...

takodje je bitno da nauci da ispravno razmislja jer ispravnim postavljanjem stvari razumno

utice na srce, odakle idu emocije

Znaci sve potice od nacina razmisljanja

Osoba koja ima problema sa emocijama, treba da shvati da negde pogresno razmislja....

Kada covek nauci da bude zadovljan sa malim stvarima u zivotu manje ce biti isfrustriran
i imace pozitivnije emocije...

Ako svoj um usredrsedi na ono pozitivno

a ono negativno da ne primecuje niti da mu pridaje znacaj...

Znaci kada se neko na vas razbesni, vi razmisljate kako ta osoba ima problem sa besom

i mirno joj odgovorite, jer shvatate da ona ima problem a ne vi...

Ako vas neko uvredi uvreda je ono lose kod te osobe a nije problem vas....

Ako neko ima negoativno misljenje o vama opet problem je u njemu

Vi niste njegovo misljenje....

Kada vas neko emotivno povredi, ta osoba ima problem a ne vi....

Ali to sve izuskuje i trud sa vase strane da vi naucite da uvek vladate sobom svojim razumom i emocijama

sto nije lako

ali kada se primenjuje to postaje vas nacin i obrazac delovanja...

Tako se vezba samosavladavanje

kao sto se vezba i na drugim poljima na primer da se ne prejedete

ili da ne preterujete sa necim sto nije potrebno...

Samosavladavanje je jako bitna osobina i cini nas slobodnima inace smo robovi svoga nesavrsenstva...

Za pocetk treba raditi na svom egu i resiti se stetnog ponosa...

Ponosna osoba ce uvek reagovati na osnovu ponosa a ponosne reakcije su uvek pogresne i negativne...

Znaci ne treba potiskivati nista nego raditi na svojoj licnosti i pozitivnim osobinama tj vrlinama..
 
Poslednja izmena:
Sve znam, a ništa ne znam.....najteže je raditi na sebi.....kada odćutati nešto, a kada reći.....
U svakom slučaju jedno kajanje predstoji....kako nekome mirno odgovoriti, kada on to smatra slabošću, i svojom pobedom, u slučaju da prećutite uvredu il laž....

Skoro sam negde pročitala...možda nije tema...teram svoju priču...."Kada nepravda postane zakon, pobuna postaje obaveza"....moramo valjda reagovati ukoliko se osetimo ugroženi nečijom nepravdom prema nama....i koliki sveci bi trebalo da budemo, da prećutimo i to iskanališemo....
Negde sam pročitala da hirurzi, svoju jaku unutrašnju agresiju, kanališu kroz svoju profesiju.....zato im nije mrska ljudska krv, rezak zvuk noža kada seku kožu i vade creva iz stomaka...većina to ne može.....neko padne u nesvest od kapi krvi, što ne znači da je dobra osoba, leči svoje frustracije na recimo konstantno ogovaranje i činjenje zla ljudima uopšte, intrigama itd.
Postavljaču teme...čitaj, mnogo čitaj....ako ne to sport...ako ne to...psiholog...duhovnik(teža procedura)....
 
Zanimljivo mi je ovo što si rekao.Malo ću se udaljiti od teme ,ali ako možeš da daš neko viđenje kolektivnog potiskivanja koje mi kao narod imamo u vezi bombardovanja. Ne znam da li si primetio, ali ljudi o tome ne pričaju, kao da se nikada i nisu desila ta tri meseca kada su na naše oči ubijani ljudi, rušeni mostovi, a svako veče čekane sirene sa neizvesnim jutrom. Šta takvo kolektivno potiskivanje može da proizvede?



E dobro si se setila toga. Ja znam na svom licnom primeru da sam odmah nakon zavrsetka bombardovanja prestao o tome da razmisljam, i mislio sam da je Kosovo zauvek izgubljeno. Uopste nisam razmisljao o toj temi sve do 17. marta 2004., a onda je u meni mrznja eksplodirala... Od tada sam obedjen da nam sa promenom geopoliticke situacije neminovno dolazi konacan obracun sa siptarima, koji po mom misljenju mora dovesti do brisanja Albanije sa geografske karte.
 
Sve znam, a ništa ne znam.....najteže je raditi na sebi.....kada odćutati nešto, a kada reći.....
U svakom slučaju jedno kajanje predstoji....kako nekome mirno odgovoriti, kada on to smatra slabošću, i svojom pobedom, u slučaju da prećutite uvredu il laž....

E upravo je to najveci problem. Ako nesto precutis onda ispadas papak (da ne kazem neku tezu rec).
 

Back
Top