Kako se izgubilo srpstvo u Crnoj Gori?

Tandoori Masala je našao nekoliko dokumenata koji pominju Serviane nasuprot 100.000 dokumenata o Vlasima. E sad da li da prihvatimo 2-3 dokumenta i da odbacimo 100.000? :lol:

Ne govorim o tome, već o autentičnim pismima morlačkih uskoka, u kojima se vidi da oni sami sebe nazivaju 'Slavjanima', i latinske i italijanske prevode, koji to prevode sa 'Morlacco'.

Takođe...o kakvih stotinu hiljada dokumenata je riječ?

Još samo nda to nekako dokažeš! :lol:

Dokazano je to poodavno; to što ti ne obraćaš pažnju već, kao najveći egoista slušaš samo svoje riječi, a ne i tuđe, moj problem nije. Drugi su svi vidjeli i sve tvoje teze su do sada na forumu bile pobijene. Pokušaj negiranja toga pred forumaškom zajednicom će biti samo poricanje istine i bezuspješni pokušaj laganja samoga sebe, u čijem će uvjerenju ostati samo jedna jedina osoba na čitavom forumu.
 
Ovo je sramota sta se radi u CG. Odricu se svega srpskog.. Sta dalje da se prica, osnovali crnogorsku pravoslavnu crkvu..! Ovo samo ima kod zaostalih crnogoraca.. Sad im nevalja ni Njegos kog cijeli svijet postuje.. Sta mislite, kad bi Srbi iz BiH osnovali bosansku pravoslavnu crkvu, kakav bi to cirkus bio??
Ovo je jadno i zalosno sta rade od sebe.. Za Bozic se okupe na Cetinju pripadnici dvije crkve, pa se tuku i pljuju jedni druge. E da ustane Njegos i Sveti Petar Cetinjski imali bi sta da vide, zgrozili bi se gledajuci svoje nasljednike.
 
Не владаш основним историјским чиеницама, не знам о чему треба људи да дискутују са тобом. Изврћеш речи других људи, као какво дете од 10 година које је узело да се игра са историјом.


То што ти радиш и пропагираш није ништа друго него наставак комунистичко-усташке пропаганде (типа - нема Срба преко Дрине, донеси нам воде са наше лијепе граничне ријеке итд.), што говори сасвим довољно ко си и чији си.


И замолио бих те са више не појављујеш са 15ак к/п одговора или још горе са онаким клипићима са YouTube, јер вероватно ни не знаш шта они све тамо трабуњају (гледао сам и изгубио пола сата свог живога на глупост, мада када помислим да ћеш ти цео свој живот посветити таквим глупостима и неистинама - жао ми те).
 
I u međunarodnim okvirima vrlo cijenjeni, prof. Radivoj Radić sa beogradskog univerziteta, komentariše DAI, (De administrando Imperio) - >O upravljanju Carstvom<, spis vizantijskog Cara Konstantina VII Porfirogenita, napisan polovinom X vijeka.

Evo što kaže Radivoj Radić:

[...] Valja naglasiti da je Porfirogenitov Spis o narodima zbog svoje prirode i svojstava sačuvanih podataka najvažniji izvor za ranu istoriju kako evropskih tako i vanevropskih naroda. Reč je o izvanredno dragocenom istočniku koji je, po svoj prilici, najviše proučavan vizantijski izvor. I, što je možda najvažnije, poverenje u njegove vesti u nauci neprestano raste. Ovo naglašavam posebno stoga što se iz pisanja pseudoistoričara može steći sasvim pogrešan utisak da se radi o izvoru kojeg su se svi odrekli, a samo ga uvažava srpska zvanična istoriografija. U stvari, istina je sasvim suprotna: caru-piscu svi veruju, osim srpskih pseudoistoričara i, takođe, hrvatskih pseudoistoričara koji za njega vele da je “car-lažac”.

Iz perioda 7-11. veka ostalo je sačuvano više od dvadeset imena slovenskih skupina sa velikog prostora od Koruške do Peloponeza i Crnog mora. Idući od zapada ka istoku i jugu, uzimajući samo nesporna imena, susrećemo:
Karantance (Horutane), Hrvate, Guduskane, Neretljane, Zahumljane, Srbe, Travunjane, Konavljane, Dukljane, Moravljane, Timočane, Severce, Druguvite, Velegezite, Verzite, Sagudate, Rinhine, Strimonce, Vajunite i na Peloponezu Jezerite i Milinge.
Dakle, deo Slovena, Jezeriti i Milinzi, nastanio se na Paloponezu 587. godine, a Srbi i Hrvati su došli u vreme cara Iraklija, što će reći, nekoliko decenija kasnije [...]


http://www.knjigainfo.com/index.php...a/bip.tekstovi_o_izdanju?tip=12&pblcid=93603@
 
I u međunarodnim okvirima vrlo cijenjeni, prof. Radivoj Radić sa beogradskog univerziteta, komentariše DAI, (De administrando Imperio) - >O upravljanju Carstvom<, spis vizantijskog Cara Konstantina VII Porfirogenita, napisan polovinom X vijeka.

Evo što kaže Radivoj Radić:

[...] Valja naglasiti da je Porfirogenitov Spis o narodima zbog svoje prirode i svojstava sačuvanih podataka najvažniji izvor za ranu istoriju kako evropskih tako i vanevropskih naroda. Reč je o izvanredno dragocenom istočniku koji je, po svoj prilici, najviše proučavan vizantijski izvor. I, što je možda najvažnije, poverenje u njegove vesti u nauci neprestano raste. Ovo naglašavam posebno stoga što se iz pisanja pseudoistoričara može steći sasvim pogrešan utisak da se radi o izvoru kojeg su se svi odrekli, a samo ga uvažava srpska zvanična istoriografija. U stvari, istina je sasvim suprotna: caru-piscu svi veruju, osim srpskih pseudoistoričara i, takođe, hrvatskih pseudoistoričara koji za njega vele da je “car-lažac”.

Iz perioda 7-11. veka ostalo je sačuvano više od dvadeset imena slovenskih skupina sa velikog prostora od Koruške do Peloponeza i Crnog mora. Idući od zapada ka istoku i jugu, uzimajući samo nesporna imena, susrećemo:
Karantance (Horutane), Hrvate, Guduskane, Neretljane, Zahumljane, Srbe, Travunjane, Konavljane, Dukljane, Moravljane, Timočane, Severce, Druguvite, Velegezite, Verzite, Sagudate, Rinhine, Strimonce, Vajunite i na Peloponezu Jezerite i Milinge.
Dakle, deo Slovena, Jezeriti i Milinzi, nastanio se na Paloponezu 587. godine, a Srbi i Hrvati su došli u vreme cara Iraklija, što će reći, nekoliko decenija kasnije [...]


http://www.knjigainfo.com/index.php...a/bip.tekstovi_o_izdanju?tip=12&pblcid=93603@

740px-Serb_lands03.png
 
Najsevernija primorska oblast koju su naselili Srbi bila je Neretvljanska od Cetine do Neretve sa ostrvima Hvar, Brač, Korčula i Mljet. Od Neretve do Dubrovnika prostiralo se Zahumlje, dok se od Dubrovnika do Boka kotorske prostirala Travunija sa Konavljem, dok je najjužnija oblast naseljena Srbima Duklja od Kotora do Bojane. Granicu primorskih oblasti prema unutrašnjosti činila je vododelnica Dunava (odnosno Crnog mora) i Jadranskog mora. U unutrašnjosti se prostirala oblast koju Porfirogenit naziva Srbija koja se prostirala između dolina reka Vrbasa i Ibra i u njenom sastavu nalazi se Bosna.
 
Sredinom IX veka Srbi predvođeni Vlastimirom (oko 850-862) i mnogobožačkim elementom u narodu podižu pobunu protiv Vizantije i stiču samostalnost. Na novu srpsku državu odmah su udarili Bugari, ali ih Srbi predvođeni prvo Vlastimirom, a kasnije i njegovim sinovima Mutimirom (862-891), Strojimirom i Gojnikom pobeđuju u dva rata. Tokom Mutimirove vladavine Srbi zvanično primaju hrišćanstvo između 870. i 874. godine. Mutimira nasleđuje Petar Gojniković(892-917), čiji vazal oblasni knez Zahumlja Mihajlo Višević pokušava početkom X veka da proširi srpske zemlje na Apeninsko poluostrvo. U prvoj polovini X veka vrhovni srpski arhonti pokušavaju da očuvaju svoju samostalnost u borbama Bugara i Vizantije oko prevlasti na poluostrvu. Bugarski car Simeon Veliki osvaja celo Balkansko poluostrvo, zauzevši 924. godine i srpske zemlje. Posle njegove smrti Časlav Klonimirović 931. godine ponovo obnavlja jedinstvenu srpsku državu koja nestaje njegovom pogibijom u sukobu sa Mađarima oko 960. godine.

Novo središte srpske nezavisnosti krajem X i tokom XI veka postaje Zeta, pod Jovanom Vladimirom (oko 995-1015) koji je bio Samuilov (976-1014) zet i vazal, a potom i pod Stefanom Vojislavom (1038-1050). Vojislavov naslednik Mihajlo(1050-1081) uzdiže Zetu na rang kraljevine i ona 1077. godine postaje prva srpska kraljevina. Posle smrti Mihajlovog sina Konstantina Bodina (1081-1101) u Zeti nastaju sukobi oko vlasti u koje se uključuju i kraljevi vazali raški veliki župani. Sav teret borbe sa Vizantijom u XII veku preuzimaju raški veliki župani koji sredinom XII veka preuzimaju primat među srpskim zemljama na istoku. Kao posledica dinastičkih borbi među velikim županima na presto 1162. godine na vlast dolazi najstariji Nemanjin brat Tihomir čime počinje era Nemanjića u srpskoj istoriji.
 

Back
Top