Kako sad reagujete kad krenete da se zaljubljujete ?

Скоро сам на послу добио нову колегиницу.

Па шта да кажем,
комбинација лепог осмеха, здраве логике и згодног тела,
врло пријатног лица и одређене дозе умиљавања.

И умилила ми се одмах
и прихватио сам умиљавање
и ...
... и почела је да ме избегава тј. да буде званична и слично ! :eek:

Препала се !

Цео случај ме подсетио на онај виц
кад се два пензионера спремају да стартују две млађе цице у парку, а тек ће један :
- А шта ако пристану ?
:D
 
Verovatno je osecaj uvek isti: sreca leptirici gubitak apetita. Kao mala sam bila odjednom u njih osmoro zaljubljena, blizanacka venera.

Било је промискуитета, ех ...
Једно време сам имао 9 ( девет !) паралелних веза,
а онда је наишла она, госпоица фатална
и сјебала ме ...
 
O ovoj temi bih mogao ceo roman da napisem ali cu skratiti.
Prvo, veoma sam realan i znam da bilo kojoj zenskoj osobi nemam apsolutno nista da ponudim od onoga sto svaka zena inace ocekuje. Cak i ukoliko bi se neka toliko ocajna nasla, potrebno je da se previse toga poklopi kao na primer - da se i ja svidjam njoj, da imamo zajednicka interesovanja, da je slobodna, da imamo mogucnosti da se vidjamo... i kada se sve to spoji sanse su toliko male da se u poredjenju sa njima mogu sasvim realno nadati da cu dobiti dzek pot na lotou iako nikad u zivotu nisam kupio listic niti cu.
I da dodam da mi izgled, finansijsko stanje, inteligencija i mentalitet nikako ne idu u prilog tako da sam vremenom, verovatno nekako i podsvesno, uspeo da kanalisem taj osecaj zaljubljenosti koji se povremeno desava tako kako meni odgovara. Recimo... kao ujed komarca - pomalo svrbi, pritrpis i onda te prodje kao da ga nikad nije ni bilo.
 
...
taj osecaj zaljubljenosti koji se povremeno desava tako kako meni odgovara.
Recimo... kao ujed komarca
- pomalo svrbi, pritrpis i onda te prodje
kao da ga nikad nije ni bilo.

Их бре, сам си себе кастрир'о?
А што ? :eek:
Мислим, знам што, сад и ја кењам, али немој тако брате мили !

Зар ти није лепо кад осетиш да ти се неко свиђа ?
А још је лепше што имаш неко искуство - па нећеш то одмах да упропастиш ?!
 
grešiš. meni je tada najteže :heart2:

- - - - - - - - - -

:lol:

- - - - - - - - - -

ovo je veoma dobra tema šteta je što ima tako malo odgovora
kad bi utišali ego možda bi i mogli nešto pametno da napišemo
kad bi utišali ego možda bi mogli da se zaljubimo neponovljivo i punim plućima

ovde se svi ograđuju kao da je zaljubiti se u stvari dobiti neki virus pa se odgovori svode na moć kontrole i ko je koliko uspeo da dobaci u negiranju ovakvog stanja.
ipak biti zaljubljen je divan osećaj i ja bih iskreno volela da sam neprekidno na tom talasu....

lIJEP POST :)

bas i ja razmisljam
kako sebi ne bih dozvolila da se zaljubim
i kako je to strasan oblik sujete...sebe je bolje ne istrazivati do kraja...razocara se cesto covjek

- - - - - - - - - -

ako kalkulišeš sa razočarenjima u startu ukus će biti gorak ali ne prijemčivo gorak kao bitter lemon već otužno gorak kao san iz koga smo se naglo probudili baš kad je trebalo uvezati ruke i usta u magični čvor ljubavi

- - - - - - - - - -

ako ukalkulišeš razočarenje tvoja zaljubljenost biće okrnjena kao amfora izvađena iz zemlje u kojoj je stajala nekoliko vekova

:ok:
e...a mislim da jedino je bitno da ne dozivimo razocaranje da nam se ne uzvrati ljubav
svako drugo je podnosljivije...i tih drugih se, ubijedjena sam, i ne plasimo... ;)
 
Pa ono, uobičajeno, ne bih se odvajala od tipa, stalno bih s njim sve, očajavam kad mi ne odgovori na poruku istog sekunda, leptirići u stomaku, ah da, gubim apetit, sasvim, jedem koliko da ne bih umrla od gladi, sva sijam, idealizujem ga do besvesti...sad ovaj put je ta faza trajala oko šest meseci - pa sam ga ostavila na mesec dana - pa smo se pomirili, ali tada je zaljubljenost već prošla, sad već znam s kim sam, šta mogu od njega da očekujem, koje su mu vrline i mane, i tako...sad smo se zavoleli baš pravo, bez ružičastih naočala.
 

Back
Top