Kako preboljevate raskid?

ja sam svoj "bokserski ustanak" odavno preziveo i sada nemam nameru da patim ni zbog kod drugog, uostalom najvise volim sam sebe, to mi je dovoljno, a sad ako se nadje jos neka zenska, moze da mi se pridruzi, nemam nista protiv.......
inace, najvise se izbedacim kad ne smuvam neku ribu kod koje imam dobre sanse, nego kad raskinem, ali ne prezivljavam nista od toga.......
 
do sad mi nijedan raskid nije toliko tesko pao..obicno se smejem kada raskidaju sa mnom ( :-? ) a poslednji je raskinuo preko poruke..tako da ..

pokusavam da ne mislim na njega i jednostavno zezaj se...i probaj..ne znam kako do sad nisi prebolela minm...zar si ga toliko volela ?
 
Clyde_the_Glide:
pa to ti je osnova svake ljubavi, mnogi ljudi bi zeleli da nesto zapocnu sa drugim, a nemaju osnovu......
ne samo sa ljubavlju nego sa mnogim drugim stvarima, uvek je osnova najvaznija, posle sve ostalo ide opushteno......
Па не знам, али по мени свет је створен да функционише у пару или у тиму...Не видим сврху зашто би се сад одвајао и покушавао да будем апсолутно самосталан... :?:?:?
 
Dovla:
Па не знам, али по мени свет је створен да функционише у пару или у тиму...Не видим сврху зашто би се сад одвајао и покушавао да будем апсолутно самосталан... :?:?:?
vidi se, Dovla, da nisi nikad meditirao, salim se...... :lol:
elem, ne volim da zavisim ni od koga drugog, znam da je to ego trip, al sta cu takav sam, sta cu takav sam......
 
Uh, kako prebolim? zavisi od toga koliko sam ga volela ili koliko mi se svidjao. uglavnom placem neko vreme-NIPOSTO ne zovem jer ne spadam nisko. i ya neko vreme me prodje, bilo to jedna nedelja, dve, mesec, dva, tri..... NAJBOLJI ali NAJBOLJI "lek" je da tu osobu sa kojom vise niste, da je UOPSTE ne vidjate!!! nema onoga"idem tamo gde je on/ona samo da bih ga videla" nikako! vreme leci sve i ja sam se u to uverila! ali skoro sam ga videla posle baaas dugo vremena i nisam sigurna da li mi se i dalje svidja. on hoce da se pomirimo, zove me sad odjednom, krivo mu, a ja sam cvrsto odlucila da necu i rekla sam mu to... kasno se setio! dosla maca na vratanca..
 
Раскид заиста уме да буде тужан и тежак... али нас ипак натера да размислимо о неким стварима... да ли је то уствари било оно што смо ми мислили да јесте, да ли смо ми заиста били срећни у тој вези... е сад, најтежеје признати самом себи да то ипак није било најсавршеније, и та је ту ипак било неких проблема... Дакле, највећи је проблем признати самом себи да смо погрешили у неким претпоставкама или да смо претерали у неким жељама...

Све у свему... колико год то звучало као клише... време заиста лечи све... Раскид је заиста мизерна ствар у односу на неке друге ствари које нам се могу десити и које бисмо морали да прихватимо и на некин начин преболимо...
 
e ovo je nemoguce... Taman kad sam pocela da mislim da sam ga ne samo prebolela, nego pocela da mrzim ( a nikad nikog nisam mrzela)... Shvatim da ga jos uvek volim...

e pa jbg onda nek ide zivot... volecu ga dok ga budem volela, i necu vise da se borim sa tim...
 

Back
Top