Kako po Vama treba da izgleda covek koji se bavi...............

Uvek mi je taj drugar bio malko "bolestan" . Iamo je razvijenu imaginaciju puno i smisao za humor. On sve detalje zapazi i onda od njih ume da napravi ili bolestinu ili nesto presmesno......

... podseti me opisom na Prljavog inspektora Blažu. Samo što ovaj uglavnom smišlja boleštinu. :eek:

Jednom, još u osnovnoj, imali smo predavanje o štetnosti cigareta. Priča čovek, pominje sve najgore boleštine i onda, pred sam kraj, izvadi kutiju iz
džepa i zapali cigaru... :eek: (u ono vreme nije bilo zabranjeno na javnom mestu). Mi se počeli smejati,a on kaže:eto, ovo što sam rekao je naučno dokazano, ali
ja prvi imam problem s tim,, Da ne pominjem da sam se samoj sebi u toku predavanja zaklinjala da nikad neću u životu zapaliti cigaru,ali kad je to učinio,
sve pade u vodu. Garant su mnogi od nas u tom trenutku i nesvesno doneli odluku da probaju cigarete.
Onda neki od klinaca, koji su već krišom pušili, izvadiše svoje kutije i zapališe, ... Eto šta ti je vizuelni doživljaj!
 
... podseti me opisom na Prljavog inspektora Blažu. Samo što ovaj uglavnom smišlja boleštinu. :eek:

Jednom, još u osnovnoj, imali smo predavanje o štetnosti cigareta. Priča čovek, pominje sve najgore boleštine i onda, pred sam kraj, izvadi kutiju iz
džepa i zapali cigaru... :eek: (u ono vreme nije bilo zabranjeno na javnom mestu). Mi se počeli smejati,a on kaže:eto, ovo što sam rekao je naučno dokazano, ali
ja prvi imam problem s tim,, Da ne pominjem da sam se samoj sebi u toku predavanja zaklinjala da nikad neću u životu zapaliti cigaru,ali kad je to učinio,
sve pade u vodu. Garant su mnogi od nas u tom trenutku i nesvesno doneli odluku da probaju cigarete.
Onda neki od klinaca, koji su već krišom pušili, izvadiše svoje kutije i zapališe, ... Eto šta ti je vizuelni doživljaj!

Pa cekaj, ne kontam, Je l njega platila duvanska industrija iz Nisa da dodje i da reklamira cigare hahahahahah
 
Zamisli ode muskarac kod lekara jer mu opada kosa i padne se kod celavog doktora ! A doktor mu kaze - slusajte nasi lekovi su manje vise neupotrebljivi, ali znam ja jednu kompaniju , lek kosta 200e, e to je dobro , od toga Vam kosa nece vise opadati :rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf:

Nije to nista, ja sam pre par meseci na pdf "Zdravlje" opisao susret sa oftalmologom koja radi laserske operacije uklanjanja dioptrije i koja nosi naocare :zper:


http://forum.krstarica.com/showthread.php/368878-Lasersko-skidanje-dioptrije?p=20197492&viewfull=1#post20197492
 
Ovo je previše bestidno da bi čak i pokušalo da izgleda ko trik kveščn. :mrgreen:


Ne čini odelo ni čoveka ni profesionalca. To je teorija, i teoretski tačna i opravdana; mada mi se dešava da pogledam naokolo po ulici kad pušim na pauzi i uhvatim sebe kako se opet hvatam one igre.


Prvi postulat o prvoj impresiji jeste da je lažna. Ono što sam ja uvek mislila, bilo je: kako? Je.bemu majku. U čemu je caka? Ako vidiš momka koji šeta trendovsku frizuru, odeću i mobilni telefon; ili, šta znam, kvarcanu curu u dopičnjaku i štiklama od 15 cm sredom prepodne - moraš li biti prorok, vidovnjak ili nindža pa da bi doneo određene zaključke koji se po defaultu pokažu ko tačni? Naravno, niste me razumeli. Ja ne govorim o nesigurnosti i frustraciji i fiksaciji koji teraju čoveka da se na određen način odeva i šeta određen asesoar. Ne govorim ni o aristokratskoj ekscentričnosti usled koje ćete engleskog lorda zameniti za baštovana.

Govorim o - čemu? Golom razumu? Izvežbanom golom razumu? Predispoziciji ili iskustvu koji navode čoveka da pogleda drugog čoveka i donese zaključke koji se ispostave ko tačni i opravdani?


Prvu sam impresiju iskusila na rođenoj koži. Bila je devojka iz moje gimnazije koja mi je - u četvrtoj godini, pred maturu i posle dugog perioda poznanstva i zajedničko blesiranja vikendima - rekla: kad sam te prvi put videla, pomislila sam; ebote, koja ku.čka. Ko će četr godine živet s ovom. Ali ti uopšte nisi takva. Kako, j.ebote, ipak nisi taka?


Kad sam prvi put srela svog (sadašnjeg) šefa, ja sam pomislila: j.ebote, ko je njega postavio na ovo mesto?


Bio je to zaključak donešen u tri sekunde, ni koliko je trebalo da zatvori vrata za sobom.


Ispostavilo se da sam bila u pravu. Ne, nisam nikom bajala nit koga hipnotisala svojim nindža veštinama. Prosto se ispostavilo da čovek nije za svoj posao; upravo kako sam pomislila ugledavši ga.


Ovo je trik kveščn zato što insinuira profesionalce koji se bave specifičnim veštinama, da li grešim? Opaska o direktorki i čistačici zvuči banalno. Ako neka čistačica izgleda ko direktorka, i neka direktorka ostavlja utisak čistačice; onda kadrovsko u toj firmi - i firma sama - ima gadan problem. To su stereotipi koji čine izuzetke od pravila zato što određeni poslovi jesu stereotipni. Nikad vam se ne bi moglo desiti da za dirketorku kakve banke pomislite da je, možda, baba-sera; zar ne? Budalaštine. Trik je u specifičnim profesijama, i profilima ljudi. Caka je u - rasejanom profesoru. U wunderkindu-doktoru duge kose i naušnicom čiji izgled po opštem verovanju anulira stručnost koju, u stvari, poseduje. Trik je u mrtvom puvalu koji se vuče ulicom u poderanim farmerkama i prljavim patikama a koji nije nikakav klošar već svetski priznat perfomanser ili violinista.


Trik je u blaziranoj dekadenciji aristokratskog porekla i zanimanja koje je toliko visoko na evolucionoj lestvici da ne mora da sledi stereotipe.



To ne znači da stereotipi ne postoje.


Niti da postoji toliko avangardan profesionalac koji im neće podleći. Jer, znate, ukoliko furate look otkačenog profesora filozofije; i to je samo stereotip.


U životu je samo harizma bitna. Urođena, naučena, nebitno. Postoje ljudi koji imaju dobar genetski materijal i u takvom su smeru odgojeni. Postoje oni koji su odrasli s defektom, pa išli kod stručnjaka i naučili se. Kako god. Jedino u tom slučaju uopšte nije važno u šta ste odeveni i kako se nosite. To što jeste i to što umete, potpuno je očigledno. U svim ostalim slučajevima, odeća i ponašanje uglavnom su oklop, štit. Podražavanje onoga što verujemo da će nas predstaviti u cilju u kojem želimo da nas se predstavi - i gle! Često budemo sasvim u pravu.


To kako želite da vas ljudi vide, desi se da bude upravo ono čemu stremite.


Da li je to ono čemu smo trebali da stremimo, ono što će nas usrećiti; to je neka skroz druga priča.
 
odelo čini čoveka ko što ga čine drugi materijalni i nematerijalni elementi
ovek svojom pojavom iskazuje deo sebe, makar u miligramima
koliko pažnej polaže, kakav utisak želi da ostavi, koliko je detaljan ili ležeran, bla bla bla
mislim u vezi sa i izgledom i profesijom, da stavimo te dve relacije, kao što i jesi
treba samo da zadovolji neku logiku, da li ta osoba ovalja prvenstveno
intlektualan ili reprezentativan posao, odnosno da se ispuni zahtev profesije
reci radnik u nekoj javnoj ustanovi (škola, zdravstvo, administracija)
mora jedino da ispuštuje, da se izrazim rogobatno, dress-code te struke
znače nenapadno, klasično, bez excentrizma
mislm po meni može slobodno i bankar da bude u farmerkama i sa čirokanom
al u praksi očigledno ne može, ali
gledaj ironije u našem društvu
neretko učenike vrate kući zbog šorca ili bretela leti
a nastavnik fizike dođe u farkama i majici nekog benda a istoričarka na dvanesticama sa dekolteom
i tu niko ne postavi pitanje?
mislim psihijatru je dozvoljeno da bude kakav hoće, ionako radi s ludacima :)
ko ne radi direktno sa ljudima ne mora da bude nešto nalickan
a opet ironija, imaš sad brdo komecijalista koji glume enku poslovnost u odelima i slično
a suštinski razvoze robu, nemaju nikakvu reprezentativnu funkciju
nisu isti aršini ni za kasirku u nekoj seoskoj radnji i kasirku u tržnom centru
mislim prosto logika posla to diktira
al sad kad već mislim na ovu temu
najgori su u prosveti,
mada se ti aršini sve više gube
okej model mora da ispuni neke santimetre, centimetražu, ali konobarica ne mora
samo određenu prezentaciju
 
Književnica:

Tip 1
neodređenih godina, razbarušene kose, u vintage haljini pastelnih boja, sa niskom bisera oko vrata i optočena svetlucavom, zveckavom bižuterijom. Cipele su šimi, crne ili bele, lakovane, sa niskom i tankom potpeticom. Čipkane čarape.
Eventualno nosi šešir širokog oboda. Od šminke samo svetli puder i jarkocrveni karmin.
U zahtevnijim situacijama ima na sebi crnu, bezobličnu haljinu sa belom kragnom koju je navodno heklala njena baka. Preko nje pelerinu ili krznenu lizezu.
Puši na ćilibarsku muštiklu. Miriše na "Shannel 5".
Govori tiho, smireno, podiže jednu obrvu i kotrlja slovo "r" (jer joj je francuski jezik kao maternji, pa ne može da se oslobodi navike). Poezija joj je u duši, mada se povremeno otisne i u prozu. Tvrdi da svoja dela piše u svesci, naliv-perom.

Tip 2
Mlada ili "relativno mlada", utegnuta u malu crnu haljinu. Preko ruke joj je prebačena glomazna Luj Viton tašna, a oko vrata i ručnog zgloba Tifanijev nakit. Boje: crna, bela, crvena, sa srebrnim i zlatnim detaljima. Miriše na neki od Kavalijevih parfema. Ne puši. Pije isključivo viski. Prilično bučna, mnogo gestikulira i glasno se smeje. Crvenokosa ili smeđokosa, s kratkom frizurom. Ljubitelj novije anglosaksonske književnosti. Ne govori francuski jer je odrasla na "Hariju Poteru", i piše ljubavne romane s blagom primesom erotike, za koje se smatra da su rezultat njenih životnih iskustava. Voli pojavljivanje u javnosti.

Tip 3
Knjiški moljac, stroge pojave i škrta na rečima. Proseda. Bavi se pisanjem monografija, biografija i književno-istorijskom kritikom. Uglavnom u pantalonama "na crtu" i džemperu. Boje: braon, crna, siva. Bez šminke, bez parfema, bez nakita (s izuzetkom muškog ručnog sata). Neudata. Prezire etablirane pisce. Neretko je po struci pedagog a skoro obavezno članica neke NVO. Sebe smatra individualcem. Najradije odlazi na političke tribine i prvu kafu još uvek pije u "Kolarcu".
 

Back
Top